Smegme puna Booksa

Kad sam imao desetak let, počela je Kviskoteka.
Starci intelektualci totalno poludili za pitanjima i igrama, navuko se i razmaženi debeljuškasti jedinac.
Isusati, kolko su ti ljudi znali.

Puklo je kad je pobijedio neki golobradi Pauletić u iznajmljenom odijelu i Šiljinim cipelama, i ja reko da ću i ja jedan dan bit pobjednik nekog kviza.

Na brojkama i slovima zapeo kad su donijeli nova pravila jer se počelo prikazivat u cijeloj Jugi, pa je umjesto mene upao zavarivač iz Pančeva.
A ja, kandidat, iz publike imo riječ od devet slova – UKISELJENO.

Par godina testiranja Kviskoteke, prolazi kroz neke krugove, ali nikad do emisije.
Al je prošo Dino skoro do finala pa smo bili uz njega.
I ubili se od tuge kad je umjesto Švejka reko Veli Jože i osto u polufinalu.

Pa sam došo do finala Radio-Kviskoteke, i u istom izgubio televizor a dobio dukat i lančić.
Dukat zguto, lančić poklonio bivšoj.
Kreten.

Zvao Upitnik, nikad kune dobio.
Al ga poslije vodio pa dijelio pare.
I upozno sjajne ljude koji pišu pitanja.

Pa prošo test na Diplomcu i došo na snimanje na HTV mrtav mamuran (dan nakon HRV:NJE) i sjeo za šank na mineralnu.
Tamo sjedi mudar čoek zanimljive građe ušiju.

Čita on nešto deblje od Biblije i sitnije od imenika, meni vrag ne da mira.
“Dobar dan, ja sam Riba, kaj to čitate ak se smije znat?”
“Dobar dan, Mirko Miočić, Enciklopediju Britaniku”
“Đizs, pa kak vam ide?”
“A eto, slabo, tek sam na R”

Tiho molih svevišnjeg da baš on ne bude u mojoj emisiji.
Džaba.

Prošlo 4 od pet igara, kosica mi sva vijori od sreće jer rasturam Mirka za 600 bodova.
Izbacismo sve ostale.
Zadnja igra – Zemljopis.

Trljam ruke, al trlja i Mirko.

Satro me.
Još se oporavljem.

Nakon godine dana upadnem na Izazov.
Fini plavokosi tip stoji kraj mene, pitam ga da šta sluša.
“Stonse”
“Pa koja faza ti je najdraža, koji album?
“Znam sve albume napamet…”
To je bio Robert Lojpur koji je nešto kasnije elegantno obriso pod samnom ko ja s onim trećim, al eto.

Pa sam sa malo prijavljivo na Milijunaša, pa me odbijalo, pa bio džoker, pa s vremenom shvatio da mozak baš i ne voli moja druženja s pivama, blekaute i duge nedjelje, kao i da sam malo zanemario čitanje.
Pa sam odusto.

I onda me bezveze trznuo Golić iz Dade Jihada da dođem igrat s njim, DJ Seljom, Mariom Kovačem i još dvojicom neki Pub Quiz u Booksu.
Naravno da sam taj dan imao Chivas Snow Golf party na Sljemenu i da sam jedva živ sišo i da se ne sjećam prvih 20 pitanja, ali sam u pripetavanju imao par ingenioznih uzleta (kemijski elementi – Praseodimij i Blasfemij) i dobrano doprinjeo velikoj pobjedi.

Onda je DJ Seljo okupio svoju staru ekipu Los Smegmas i zvao da igram za njih.
Ogromni su novci bili u pitanju.
Mislim da je to napravio samo zato da mu budem pri ruci i ikad vratim one originalne Futurame.
Oću, obećajem.

I tako smo u zadnjih par mjeseci više puta bili drugi nego prvi a kamoli treći (ima dvadesetak ekipa inače, kurč, kurč…), i uvijek se klali s Minimaksom.
Splićani, jaki, glasni, načitani i naslušani.
Prokleto jak protivnik.
I puno bolji u utrci za osvajanje kviške Lige prvaka.

Kako sam ja ipak najgora karika u ekipi, tako sam propustio četvrt i polufinale, a onda je i sumraknuo taj petak.
Pitanja je složio Bule, kralj koji je slagao sve od Upitnika do Karike.
Ljudina.
Ali je iz Splita, a i Minimaks je iz Splita.
Ali je on nešto stariji od njih a mi stariji od njega, pa eto nade.

90 pitanja umjesto 40 standardnih.
Manje vremena.
Pivica.

Pitanja od Braće Grimm preko Azre do Alan Forda, zemljopisa južne Amerike, nekog sponzorskog sapuna i ukrug…
Dobro nam ide, smijemo se, znamo.

Pitanja iz muzike, znam što niko ne zna, uživam.
Zadnja pitanja, skupljanje papira s odgovorima, pivica i razgovor s drugim ekipama.
Minimaks tvrdi da stojimo bolje, ali nikad se ne zna.
Sat vremena iščekivanja i griženja šake za svaki fulanac.

Poziv na čitanje odgovora.
Lupanje dlanom u tikvu, stiskanje šaka, pobuna zbog nekih podataka u koje si siguran…

Čitanje plasmana odnazad…
Dvadeseto mjesto…
Petnaesto…

Prvih deset.
Troje najboljih.

I ne pročitaše nas.
Dakle, stvarno smo najbolji u sezoni.
Iako je za Dadu Jihad igrao isti Lojpur, a za Ispičuture Bule, a jedna mala sis…
Anyway.

Ostadosmo mi i Minimaks.
Adrenalin ko pred prvi seks.
Stunićka ili Bule pitaju dal da pročitaju pobjednike ili poražene.
Svi viču – pobjednike.

Stanka.
Pobjednici Lige prvaka i sezone 2009. su…
Los Smegmas!!!

Ajme divote.
Grljenje, čestitanje, skakanje, slikanje.

Image Hosted by ImageShack.us

Uspio sam još jedan cilj u životu ostvarit, nakon Farosa i oralnog seksa.

Hvala Las Smegmasima na pozivu i druženju, pogotovo komandiru Holizi.

Problem je što se ne zna hoće li se Pub Quiz nastaviti i dogodine.
Booksa se nažalost još nije izjasnila, a ja ovom prilikom pitam bogate i dokone vlasnike velikih prostora koji bi primili stotinjak pive žednih i znanja punih ljudi jednom tjedno na par sati.

Ili se i dogodine vidimo na starom mjestu?

Pozdrav djelatnicima Bookse, hvala na svemu.
Pozdrav i svim ekipama, pogotovo zgodnim te pametnim curama u koje je dozvoljeno buljit dok se praviš da se pokušavaš sjetiti Barbiekinog prezimena ili stotog dijela albanske valute.
Vidimo se!

Iz Minimaksova kuta, to je izgledalo ovako…

http://www.booksa.hr/vijesti/ostalo/1310