Mala enciklopedija hrvatskih bombona 1975-1990.

Bonkasi – sjeti se kako se cuclalo nekad…

Volim kupovati.

Kad odem u šoping, obavezno obiđem sve police.

Imam sistem da se držim desne strane.

Onda obiđem cijeli dućan po vanjskim rubovima, i kad sam odradio taj kockasti „U“, onda lijevo-desno dok ne obiđem sve.

Pa ne ostavim manje od 500 kuna jer pijem najskuplje mlijeko i najcrveniji špek i uvijek moram kupit neku sitnu glupost tipa balona za Minimoja i neku veliku glupost za velikog Minimoja – sebe.

Tako imam staklenik/rasadnik za zimski vrt sa začinskim biljem i policu iz Lidlota.

Od kojih bi možda mogao sastavit maketu bruklinškog mosta ili malog Godzillu, ali staklenik i policu – ne.

Nisam tip od slatkog.

Oću pojest slaju, kolač ako je već na stolu, čokoladu ako mi je gurnu pod nos.

Ali nije da imam potrebu.

Ubijem dvije vrećice smeđeg uz kavicu, muesli i to je to.

Neki dan sam tako bauljao s kolicima kad se zaustavih pred policom s bombonima.

A tamo – Šumi bomboni.

Ali Šumi od mandarine.

Ako izuzmemo PEZ za Juniora, nisam bombone kupio valjda 20 godina.

Dolazim doma, raspoređujem stvari, ostaje mi vrećica s bombonima koju stavljam među tjesteninu i umjetne juhe.

Uzimam jedan bonkas, odmatam papirić, zavalim se i zatvaram oči…

—————————————–

Prvih se bombona sjećam negdje oko 1975. kad sam imao 5.

Pa ako sam negdje pogriješio, slobodno ispravite, i ako sam štogod zaboravio – dodajte!

Cedevita

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Oštri bridovi, kockast, lakše bi felgu od Wartburga pregrizo.

I nekako mrvu masni ali rastresiti kad je trebalo.

A uvijek ih je bilo u apotekama, kad bi te starci vraćali od doktora i išli uzet sirup za kašalj pa se smilovali kad bi ih pogledao onim staklenim bubanim okama.

Bilo je tu i Vitergina, ali on nije bio za klince.

Kasnije mi se zgadio jer bi se prebrzo topio u ustima.

Kao i ona srpska Dekstroza, koja je bila daleko prezasitna i gnjecava.

Cedevitin brat identičnog oblika bio je Pepermint.

On mi je došao kasnije, kad si skužio da je jednostavnije pocuclat jedan bombon nego oprat zube.

I opet ti oštri bridovi i masnjikavost.

Danas je redizajniran i smekšan.

Čak je i geometrije pošemerena.

Tu su bile i granulice u maloj kutiji – Mini-cedevita i Mini-pepermint.

(A Pepermint je bio sjajan. Ko mini stol za pingić s onim utorom u sredini…)

Idealno za ubit vrijeme kad ti stariji tipovi u parku dignu špekule.
I dosta rastresitiji ukus, finiji…

Klasici su tih dana bili:

Bronhi – herbalna karamela na bazi koromača koja je imala najbolju sezonu u povijesti 1978/79 kad su bili nit pretvrdi nit premekani

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Kiki – voćna karamela na bazi nečeg finog kiselog i “even more plomba friendly” od bronhija

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Pepermint s čokoladom – jeziva kombinacija zlo bijele vanjštine i crne punjevine

C-vitamin – cedevitin samozatajni brat. Loše

Herbal – nešto nedorečeno, preslatko, prozirno

Mentol – heksagonalni preslatki i pretvrdi komad plastike

505 s crtom – tvrdo čudo bez punjenja od pet okusa. Samo je onaj od naranče bio fini. Za sve ostale su se kasnije na vrećici počeli pisati oni silni e-ovi

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Visoki C – slovenski sjajni voćni bomboni, idealni za ciclanje, ali bogami i za brzinsku grižnju, lom petica i šestica te povremeno gutanje istih a sve u svrhu cuclanja slasne iznutrice

Slatka tajna (nešto kasnije) – odurno slatka i nedefinirana loša kopija Visokog cea. Jako loša

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Gumi – slovenski gumeni bomboni koji su nestali osamdesetih, a meni su i dan-danas pojam za savršenstvo. Pisalo je da su od eukaliptusa, kasnije ih se kopiralo, ali nikad nisu ni dotaknuti

Šumi Jabolko – novitet među bombonima jednak izumu daljinskog samoupravljača. Prekretnica. Umjesto deset minuta sisanja za dolazak do srži – tu su bile zbušene dvije rupice iz kojih bi nakon par sekundi izšištao kiseli jabučni sadržaj i drkuljio nepce dok bi ti zatvarao oči od sreće.

Vau vau – Prva kućica nakon mini-cedevite a prije tic-taca. Okus žalostan, ko iz šinteraja

Kavabon – kao čovjek koji se do triesttreće gnušao kave jer ga je podsjećala na naviku od staraca da uz kavu popuše 40 cigareta – probao sam ga dvaput i oba puta ispljunuo. Nisam mu dao priliku…

Fru-Fru – loš, pretvrdi slovenski odgovor na Kiki, ali upečatljiva reklama čiji je poprilično reterdirat refren išao «Frufrufrufrufrufrufrufrufrufrufrufru, dobar dan, dobar dan frufru.»

Draže jaja – slovenska šećerna jaja koja sam vidio jednom u životu u
Korčuli i proplako od smijeha kao kad smo u Pragu vidjeli «Veprovu Kitu»

Meli – loša karamela

Prsne karamele – slatki tvrdi izbljuvak

Tofifi – jel to bombon, ili…

Kola – gumeno smeće. Čista nafta

PEZ – kiselkasto veselje u debilno malim pakiranjima. Al se dalo navuć. Sjajna propagandna mašinerija s plastičnim igračkama…

Helf – herbalno tvrdo, više tvrdo nego herbalno, iz nekog malog mjesta na nekom otoku a nije Nedelišće iako se tamo radila neka žvaka. Spašavala ga je lagana kiselkastost iako je ubijao od šećera

Rondoment – preslatki pepermint glupog oblika

Rondo C – plastični okus naranče. Debilna reklama s Monikom Exkravić
Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Grejp – Galenika, totalni laboratorijski izdrk ali s genijalnom aromom moje najdraže voćke. Nestao s Hrvatskom…

Negro – Odžačar grla, legenda ali meni nikad dokazana. Uvijek bi gubio bitku pred Bronhijem, osim kad bi me dočekali sljedećeg ljeta na moru u istoj košarici…

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Supermint – sjajan pepermint, Rondoment s rupom, mrvu nježniji izdanak klasičnog peperminta. Kasnije dolazio i u jako dobrom voćnom izdanju.

Preteča TicTaca u kartonskoj kutiji – mali mentoli debilnog, nedopečenog oblika. Sjeća li se neko imena?

Bomboni iz posudice – iz Trsta i Švabije, tvrdi, loši i zubotrgljivi

A tu su i ovi moderniji, nakon kojih gubim kontakt s realnošću na petnaestak godina dok ne dobih nasljednika koji voli sve što vole klinci oko njega, pa se i ja moram prilagođavat!

Tic-Tac – toliko reklame zapenis… Masnjikavi, tanki, jadni… S glupom i besmislenom koricom

Haribo – rijetki pederi čiji su roditelji išli u Graceve i Trstove donosili su ta čuda. Ne znam je li to bio više inat kapitalističkom govnetu ili pak čista zavist, ali koeficijent žvačljivosti mi je uvijek bio prenaporan pa se nikad nisu pelcali. A i onaj iritentni Švabo koji ih reklamira na RTL-u i PRO’ me uvijek samo odbijao…

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Golia – tvrdi plombomrzni užas iz Trsta

m&m – uvijek sam miješao one čokoladne (pregorki, razmazila me Kraševa Toblerona) i voćni za koje sam mislio da su čokoladni pa ih probao prvi put pred tri godine…

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Švapski paketi zamotanih nebrendiranih bombona na kile – od rođaka s arbajta za Božić. I opet su ih dobivali drugi, ali osim količine – ništa pametno

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Fišermens frend – nove generacije, simpatičan mentolčić osim onog s disolvo efektom. Preskupo

Mentos – i opet iz neke nove generacije. Previše boje, premalo karaktera
Orbit dražeje – umjesto da ulažu u okus, ulažu u loše reklamiranje. Osim one di kolibri vadi govedinu iz međuzublja! Zakon!

——————————————

Sad mi se čini da sam ih bar deset preskočil…

Aj, cuclali!