Francuzi u paklu…

Sinoć sam otkrio da nije pametno kupit nitro boju kad ti nestane uljane.
Sinoć sam oko ponoći zaključio kako su nastajali najveći hitovi Hendrixa, Gileta, Bareta i takvih.
Isto tako sam shvatio zašto se vrata malih i skučenih zahoda skinu iz istih kad se farbaju.
Jer inače sjediš na školjci u kvadratnom metru i pol i nasnifaš se ko mazga na bunici.

Pa mi je bilo ko baki u onom vicu:

Bako, jes mi ti dirala one tabletice na stolu?
Ma pusti tabletice sinko, miči mi ove zmajeve iz kuhinje…

Šteta što su i Bare i Gile i Jimmy imali olovku i papir kraj sebe a ja ne…

Danas rukometaši.
Opet ću si pojest jetru od nerviranja.
Rukomet je inače igra koju sam trenirao pet godina i u kojoj je bit inteligencijom, pokretljivošću i brzinom izbacit slobodnog igrača koji onda ubode gol.
Pakleni to rade tako komplicirano i pedantno da je svaki gol remek-djelo, ali ih i pritom protivnici barem 8 puta umlate šakama i svim ostalim.
Ali zabiju i dobiju jer smo najtvrdoglaviji na svijetu.

Francuzi umjesto tih petljanja imaju onog konja Narcisa i još jačeg Karabatića koji uzmu loptu, dignu se i ubiju.
I onog Navojca na crti.
I kako njih ima deset puta više od nas i kako se kod njih za razliku od nas ulaže u sport i ljudi ne igraju za garnituru dresova, kalendar i tapšanje – bit će jezivo teško.

Ali, nije li uvijek tako?
I nervira me Metličić van terena jer me izjavama podsjeća na Sanadera.
Červar me pak ugodno iznenadio genijalnim potezom da Šprema čuva za završnu fazu natjecanja.
Tajno oružje, kak ste svi glupi…

I svojim vrhunskim taktičkim zamislima dvije minute prije kraja utakmice, dok mu se igrači smiju iza leđa, a kad se ovaj ispuše “Igrajte, je*ite, za Hrvatsku, za pravdu, za boga!!!”, onda igrači sami slože nešto ozbiljno što ima veze sa sportom.

Di bi nam bio kraj na na klupi imamo trenera a ne bahatog pjetlića dirigiranog od državnog vrha.
Njegove riječi imaju težinu mog žicanja sina da se pokaka.
Vratite nam Irfana!

Naravno, kad danas naši pobjede, pojest ću govno i lupat se kablom tipkovnice po leđima od sreće, ali morao sam ovo israt, sori.

Pa ću samo vrhunskim trenerskim rječnikom reći najbolju taktiku kako razbit Francuze:
“Rasturite Žabare, za Ribu, za debelog ćelavog, za usranog od farbe, za mene!!!”
Sretno