Farbare…

Dižem se ovih dana u 6.
Sunce je naime sjajan saveznik pri farbanju drvenarije.
Farbam na balkonu jer sam zmotan i, reklo bi se, blago mentalno retardiran za rad u interijeru s obzirom na omjer zasranosti onoga što farbam i onog što bi trebao.
Ali kad sam već dekintirao, a stan nije dovršen, sad svakog jutra otprilike ovako:
06.05 iskipi mi voda za kavu. Prekrasna ploča za kuhanje nije nimalo prekrasna kad se treba čistit. Paljenje telke s Olimpijadom
06.10 istresem skupljenu vodu iz curećeg fridža po netom opranoj ploči jer još uvijek u mislima živim u staroj kuhinji, a raspored je novi.
06.15 lagano miješanje boje i hračkanje na mačke ispod balkona
06.30 susjeda desno gore svršava, ali ono, pošteno. Ode Riba u mislima i prefarba pol stakla…
06.45 susjeda ravno gore stavlja dinstat luk. Mama, finooo…
07.00 susjeda stavlja faširano meso, sunce me draška po desnom guzu, osjećam glad. Ne zbog sunca…
07.30 kakica
08.00 shvaćanje da je danas dan dd za naše repke i da će mi radni učinak bit ko slijepom sljepiću.
08.08 i opet ću se nervirat i jedni će zgubit a drugi pobijedit i svi će bit pametni i znat kaj je trebalo, a ja sam pesimist ali kako ja volim te limpijade i atletike i kad je ona zastavica CRO u ugluuu…
08.10 treba šmirglat. Ne da mi se. Ali moram
08.11 tražim greške po prefarbanim dijelovima samo da izbjegnem šmirgl
08.12 shvaćam da mi se ne da postavljat ljepljivu traku i svjestan sam posljedica
08.13 odo dovršit oba fuša, nastavak navečer. Šmirglat ću, sestre mi.

U subotu je rapski maraton.
Izgleda da ću taj dan radit.
A ja bi ne radio nego bi išo plivat i papat paprikaš od muflona.
Mrmlj…

Ajmo naši!