Kratki izlet u Rumunjsku

Rumunjska je država s najvećim postotkom džeparenja u Europi.

Rumunjska je igrom slučaja i zemlja s najvećim postotkom romske manjine u Europi.

S ulaskom u EU, oko 100.000 rumunjskih Roma, džeparoša je otišlo u Italiju (mali, crni, slični im ko i jezik uostalom) i digli postotak krađa u Italiji za 24%.

Jučer sam se vratio iz Rumunjske.
I imao toliki peh da je valjda zadnji rumunjski Cigić lopov opljačkao baš mene.
Na ulici.
Samo me okrznuo ko duh i otrčo.
Koje sranje.

Dakle, kad putujete, nikad ne nostie kartice na pristupačnom mjestu.
Kao ni pasoš.
Ako imate love, razbijte je na par dijelova.
Vozačku ostavite doma.
Novčanik nosite u vrećici oko vrata bez obzira na znoj, svrab, smetanje pri seksu i ostalo.

Ja nisam.

Nakon dva dana, dosta sam se smirio, ispuhao, zaboravio propalu reportažu u Moldaviji, novu državu i jako puno para s nadom da sam ipak izvukao neku korist.

Takav nisam bio te večeri kad se to dogodilo i kad sam izvaljivao gluposti u stilu da je Hitler imao pravo i da bi im trebalo rezat ruke, ali budale su uvijek bile nepažljive a cigići su uvijek krali i krast će.

S obzirom da policija nikad ništa ne rješava, baš kao ni sustav.

Kako Hrvatske, tako ni Rumunjske.

Najviše od svega me strah domaće borbe s birokracijom za nove dokumente.
Osobna bankarka mi je danas u svega sat vremena uspjela napraviti 40 posto posla, s tendencijom brzog oporavka – da se mogu služit karticama i svojom lovom.
Onda sam otišao na MUP i prijavio krađu putovnice.
Pitao sam tete tamo kaj mi treba za prijavu nestanka vozačke.
“Morate otić u Hajnclovu i tamo uzet biljege i prijavu i onda u Narodne Novine”
“To je sve?”
“Sve.”
Doći iz Petrinjske u Hajnclovu u Bandićevom raskopanom Zagrebu je cca 40 minuta znoja, psovanja i nervoze.
Tamo je gužva.
Tamo vam na šalteru informacija upute na drugi šalter na kojem vas ne primaju preko reda ako samo želite nešto pitati, nego kolutaju očima.
“Dobar dan. Za prijavu krađe vozačke mi trebaju zahtjev i biljeg, gdje ih mogu uzeti?”
“Ne, treba vam još i prijava od Policije.”
“Ali rekli su mi…”
“Sori, dalje…”
Put od Hajnclove do Petrinjske u Bandi…
Idem na posao, tamo me čekaju.
Raspitujem se telefonski gdje se moram prijavit.
“Dobardan, MUP ovdje”
“Dobar dan, možete mi reći gdje da odem na Policiju prijavit krađu, živim tu i tu.”
“Štrosmajerov trg, doviđenja”
Od mog posla do Štrosa treba pola sata pješke.
I malo više kad ubije potop-pljuščina.
“Dobardan, dobardan, jesam li ja ovdje?”
“Ne, vi ste u Bauerovoj”
Šljapkam po barama i shvaćam da gubim potkoznakoju bitku s hrvatskom papirologijom i besmislom države te lagano upadam u letargiju.
“Dobardan, dobardan, jeste vi Bauerova”
“Recite”
“Prijavio bi krađu”
“Sjednite”
Za razliku od rumunjskih kolega, stanica nije modernija, a i umjesto 3 sata čekanja, čovjek me odmah primio.
Ispričam detalje, tip me pita što je bilo kod njih u postaji, ja kažem:
“Zamislite, načelnik je pisao kemijskom, ono, u kojem smo stoljeću, heheeh…”
Tip se ne nasmije, nego izvadi papir i kemijsku i počne zapisivat.
Koji sam ja Mongol…

Nastavak sutra, kad ću valjda oko 11 i dobit potvrdu.

Do sada troškovi:

Ambasada – 44 eura za izdavanje putnog lista (hvala Igi) za vratit se doma
Banka – 7 eura naknada gašenja mastera
50 kuna gašenja maestra (koji će ti penis maestro u Bukureštu, znam, fala…)
50 kuna pokretanje maestra
70 kuna biljega za gubitak pasoša
120 za dizanje novog, 220 za žurno (neću žurno, cigo mi ga turno)
50 kuna za vozačku
20 kuna za policiju
35 + 50 kuna za Narodne Novine koje će objavit da mi se ukralo
cca 17 radnih sati dok to sve poobavljam
čekanje…

Mislite da ću odustat od putovanja?
U jednom sam trenutku skoro pokleknuo…

Smisao života

Digo sam se u 6
Pokupio Clia s tehničkog, iskrco hrpu para
Gužvao se Zagrebačkim cestama do zubarke, Bandiću, Bandiću, ufff…
Za dlačicu izbjego sudar s tipom koji je istovremeno pretico isti šleper i ulazio u istu traku, ne znam ko bi bio kriv, ali znam kome je istekla registracija

Bio kod teta zube, nije bolilo ono do mozga, samo malo
Liječimo šesticu, po šesti put
Mrzim kad me pipne onom gumenom rukavicom po jeziku jer odma pomislim, ma bljaaak…

Bio s majstorima, sve je skoro gotovo, sve ima neku sitnu manu ali nemrem više
Na poslu je šef bio nešto ljut ali ga prošlo
Na poslu sam ja bio smrdljiv jer mi između skečersica i tabana buja neka flora čudne arome pa je bolje da ne mičem prstima

Navečer sam krišom izbacio 6 vreća šute jer ne dam 800 kuna za kamion
Pritom mi je pukla kičma dok sam vreću od 70 kila šeretski ubacivao u prokleto visoki komtejner s nadom da će sumnjičava susjeda mislit da bacam ostatke pice

Onda je došla Miha da vidi gdje će uskoro davat Roka na čuvanje i pričanje bajki
Pa mi je pomogla oko bacanja i čišćenja
I spavam kod nje već dva tjedna i zahvalan sam joj do groba jer me inače mnogo drogira miris lakiranog parketa
Miha ode leć, ja fušam do 2 za Cosmo i zaćorim u boravku snom pravednika ko krepana mačka na magistrali

I probudim se tako u 6, skuham kavu, izvažem ko nekad te odem na prstima
dočekat majstore – danas im je zadnji dan

I slušam u cliti one smiješne a dobre Offspring, pjevušim i razmišljam…

Čovječe, imam auto koji vozi, zub me ne boli, radim posao koji volim, imam gdje za prespavat, svako malo negdje otputujem, uskoro ću opet kuhat sarme i grah i ono kad imaš nešto u fridžu pa baciš na dvije glavice luka i opet ispadne sjajno…

Ali nešto fali

Dignem slušalicu

Halo Rok!
Tata!
Jesi dobar!?
Da.
Jel slušaš baku?
Da.
A hoćemo tulumarit i kupat se kad tata dođe drugi vikend!?
Da. Lok idi onik maji jez, ctića lakenajentiteiditatabam…

Sonik? Jež? Crtić… Whatever…
Znaš ko te voli najviše na svijetu?

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish
Pa tata!
Da, tata.
Pusa najveća!!!
Cma… Baka, ctića, ctića, opet…

Eto. I srce na mjestu.
Sad mogu i pješke u Moldaviju!
Divno je živjeti…

Ako ste za novu, Ribafishovu “Majstorsku dijetu”, nazovite i dijelim savjete!
Sedam kila u mjesec i pol dana!!!
Opet ispod 90!
Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Nego, jel neko zna dobrog stolara?
Oni iz MD Profila mi nisu dali lajsne za vrata.
Hoće mi ih neko nazvat za mene?
Plaćam pivce…

Moldavija, zemlja mog sna

Dakle, ja sam kompletni idiot jer sam zaspamao pol hrvatske.

Velika isprika svima, molim vas da ne zloupotrebljavate to više.

Hvala.

Jednom davno na jednom maturalcu vrlo pijanog mladića u ranim je jutarnjim satima pred vratima sobe čekalo iznenađenje.

Plavuša i crnka.

“Bok. Mi bi spavale s tobom.”

On zahvali Svevišnjem što ga je čuo i kaže –“Pa upadajte!”

A crna kaže – “Neće moći, ne podnosimo se. Biraj.”

I majstor izabro krivu i sutra, nakon groznog seksa prišao onoj drugoj i ponizno rekao – “Jel možemo večeras nastavit ono od sinoć.”

Ona je samo kratko odbrusila – “To je bilo sinoć. Neće moći. Bok.”

Prokleta mogućnost izbora…

Dakle, u istu ovu subotu je:

Exit – besplatan prijevoz s Tuborgom

Pivska Olimpijada – branim deveto mjesto iako sam vodio do zadnje igre

Hewlett Packard Jarun Open – plivački maraton – branim 53. mjesto

I vjerojatno bi mi oko ponoći još došla i vila Dobrila s bradavicama kao daljinskim koja bi rekla – “Sve mi radi, sve mi reci, voli me, a ja ću te češkat i smješkat ti se i neću se svađat niti ti srat i gurat ti ćevape u usta… I daj prebacuj te programe…”

Ali mene, mene neće biti tamo, jer:

U četvrtak putujem u Rumunjsku i Moldaviju.

Rumunjska samo tranzitno, a jedna od (Koliko? Odgovor potražite na booksa.hr) europskih država bez mora ima najveći vinski podrum na svijetu po Guinnessu, a kako još ne bjeh tamo a i piva im ne može biti dobra – ta-daaam!

Jel neko bio, vidio, jeo, pio, upoznavao pa da dadne kaki savjet?
Ljubi Riba!

Franz Ferdinand na Tuborg Greenu u Begešu

Nekad je gadno bit novinar.

Kad svi roštiljaju za praznike a ti dedlajniraš, ili kad te tuku mafijaši a glasnogovornica murije kaže da oće oni nešto uskoro al da sad još ne…

S druge strane, nekad je divno bit novinar.

Kao naprimjer kad te vodu na Tuborg Green

Image Hosted by ImageShack.us

koncert u Beograd.

Uz gajbu istog ladnjikavog pod nogama, slušanje Franza Ferdinanda u busu, pokojim usputnim obžderavanjem te dvostrukom posjetom splavi na Dunavu i Savi – mašala.

Nakon šestog busnog Tuborga počinjem davit braću i seke novinare sagom o desnim vratima, retardiranom odabiru kupaonice zbog kojeg ću prat zube na sjedećki, piškit na kant a veš vadit štapom, loše se, ali nekvalitetno upucavam zgodnoj novinarki portala muzika.hr u badiću i dekolteu te žicam vođu Levaka sve češće stajanje.

U Begešu se izvana divim Areni (20.000 sjedećih mjesta!!! Al sad će još malo i naša… Jedva čekam), mažnjavam zadnja dva Tuborga iz busa za sobu i zakrmim ko anđelak u hotelu s limenkom u ruci koja mi nije bila u ruci kad su me probudili.

Pa sam malo smrduckao za vrijeme svečane večeri na splavi Bahus

Image Hosted by ImageShack.us

uz prepristojne konobare – svaka čast, karpaćo, ćuretinu u ćabati i jagnjeće nešto.

Image Hosted by ImageShack.us

Kak je meni smešno kad oni to pišu po Vuku, uf…

Nakon pet ili više Tuborg Lemona (vuče na Easy, Smile i malo na Coronu – uskoro će doć i kod nas. Mrvu ženskasto i mrvu prearomatizirano za moje iskusno, nadasve muško nepce) sam žico jagnjad sa svakog stola i općenito mogu samo reć – mnogo dobra večera.

Glavni šef Carlsberga za istočnu Europu kojem se ime se rimuje sa Klizak Šveps, održao je zdravicu i najavio koncert i u Hrvatskoj, ali ne i izvođače pa smo se malo durili, ali je onda došo biftek i još Tuborga i neka rakijica od dunje za žene i tak su me jedva isterali…

E a onda koncert!

Pred par godina na Exitu je došo najavljivač i urlao okupljenima na mikrofon.

Dobro veče!!!
Jeee!
Novi Sade, čujem li vas!!!
Jeee!
Želite čuti Kings of Leon!?
(Sad i ja urlam s 50.000 ljudi) Jeeeee!!!
Ali oni neće da sviraju, bubnjar im slomio ruku. Zato je tu sa nama Iggy Pop!!!!

Tup…
Gledam žilavo, drogom izmučeno do pojasa golo venama ispreplitano staro tijelo prema kojem je Dado Topić Žak i idem pokiso na tehno stejdž.

Dan prije toga sam probao izdurat više od 10 minuta na Cypress Hillu,

Image Hosted by ImageShack.us

ali mi nije pošlo za rukom.

Nikako shvatit te recitatore uz ritam mašinu koji pričaju nešto kao:
Silovat ću ti sestru,
Spalit ću ti kuću,
Koljem po kućama,
I nosim zlatnu lančugu,
Mama ti se kupa gola,
Zakolji murijaka,
I drogiram se jer sam faca…

Ali i Novi Sad onda i Beograd prekjučer su bili oduševljeni.

Dugo nisam vidio 10-15000 ljudi kako tako skaču.

Svaka čast. Mislim da ne bi skupili toliko ekipe u Zg.

Franz Ferdinand očekivano kvalitetni

Image Hosted by ImageShack.us

iako bi ja malo drukčije te zvučnike pobaco.

Mislim da im je više godila atmosfera Šalate, a i nove stvari su im jezive…

Al sam se naskako…

Pola dva ujutro, pola ekipe ide u hotel, dio sjeda u taksi i ide na splavi.

I onda to što prokleto fali Zagrebu.

Srijeda, noć, doma bi se mogo u to doba noći i tjedna eventualno povuć kod nekog u stan i tiho pričuckat da ti susjedi ne pozovu muriju, a tamo pet splavi jedna kraj druge i deru tehno, hip-hop, rok…

Završavamo na splavi Povetarac iako smo taksistima objašnjavali da se zove Poletarac ili Pravoslavac i đuskamo do zore.

Kad je svanulo – play of the day.

Pustilo mi Natašu od Poslednje igre leptira.

Sunce sviće iznad Dunava, ja blago pripit, umoran i sretan jer sam zatvorio oči i tih par minuta ponovo bio u Gradini 1985. kad mi je baš Nataša bila najdraža pjesma jer sam bio zaljubljen u istu.

Solo čagica zatvorenih očiju i urlanje:

“Gledao sam belo jutro,
došlo je polako,
oteralo noćne ptice,
svanulo tek tako…”

A do Tamare je prošlo puno godina…

Čovječe, kod njih toliko tog noćnog života, a kod nas pozatvarao Bandi sve što je radilo iza 11 navečer, Pappilone, Močvare…
Samo na cajke možeš nakon ponoći.
Loše.

Isprike za hrkanje u busu za nazad i dvojnici Sharon Stone za slučajno šlatanje, Sanjine, vrijedi dogovor za kombi do Ukrajine, svima sretan put na Exit, ode Riba u Moldaviju.

Pivili!