U Registra(cija)turi

Mejd in čajna!!!

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish
Svake godine početkom srpnja moram registrirat auto.

Lijep način od države da ti dokaže koliko je moćna i bahata kad ti naplati 3-4 tisuće kuna da ti da naljepnicu da smiješ vozit još 365 dana.

Vremenom se to odvuklo jos par dana u dubinu srpnja.

Prokleto odugovlačenje jer nitko normalan ne želi dat pare za ništa.

Ali moraš jer bla bla…

I tako, ove godine došo red na plaćanje i zovem Siget.
“Dobar dan”
“Dobar dan”
“Ja bi registrirao auto, ali on glasi na moju bivšu”
Klia smo, naime, kupili u doba idile, a kako je Miha tada imala popust od 800 eura – zna se na čije smo ga ime uzeli…
“Treba nam onda vaša bivša ili njena osobna”
“Ali bivša je s osobnom i sobom na moru. Daleko. Gledajte, ne kužim di je problem, ja ću registrirat auto, ja ću platit, ja tu imam kopiju njene osobne i punomoć, imam i njen pasoš! Valjda vam je stalo da je auto registriran…”
“Nažalost, neće moći – ili njena osobna ili nema rege, đenja”

Zovem Mihu u Kukljicu.
“Bok, treba mi tvoja osobna da registriram auto”
“Ne volim slati osobne dokumente poštom”

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Dakle, kad u utorak završim broj, trebam otić busom do Kukljice po osobnu i onda se vratit u Zagreb registrirat auto da bi se vratio autom u Kukljicu i onda išao dalje starcima na Korčulu, jer starce nisam vidio godinu dana a ni Roka neću tako često do 1.9. jer će me stisnut na poslu, a hoću da 14 dana kolektivnog iskoristim pol-pol, a nemrem nikak bit i pošten i je***…

Ili ko nekad, rukija na leđa, prstić u zrak i kad dođeš-dođeš?

Oće mi neko pliz sprljit tog Armanda Van Heldena, možda svratim do Zrća po putu, ljubi Riba…