Hartera, Fiumanka, Bard i zašto bi trebalo otić živit u Rijeku…

Doma više nemam compa jer su ušli maljari i parketari a bogami će i sanitarislavi uskoro.

Pa nemrem skinut slike iz Rijeke gdje provedoh vikend.

U biti mogu skinut, al nemrem smanjit, jer na poslu imam Meka koji nemre smanjit slike jer nema fotošopa ni onog drugog te sam malo drkili…

Pa slike uskoro.

——————————————————————

Bijo Riba i u Varaždinu na Dylanu.

Dylan podylkanio i neuzeo gitaru nego samo pičio po klavijaturama okrenut iz poluprofila.

Smile i Dino oduševljeni, ja malo memljiv jer mi nije odsviro Hej Gospon Tamburaš ni Man give the name to all the animals ni još top 15 najdražih i jer se piva čekala 30 a kebab 45 minuta, isusavamboga!!!

——————————————————————

Nakon dva sata sna pičio sam s Hrcom i Mladenom na svoju prvu regatu – bio sam član miksane Mens Challenge-Playboy ekipe na velikoj riječkoj Fiumanki.

Sva sreća, vrijeme je bilo jezivo pa sam se stiso ko šnicla na zaboravljenoj trojci i nisam se pelcao na jedrenje jer me bilo strah da ću prodat sve što imam i krenut oko svijeta baš ko moj idol Joža Horvat.

Kiša, bura, strah od onih konopaca i opakog balvana koji mlati sve što je iznad od 170 cm…

Kad su Lovro the Skiper i Barbara the cura od Skipera skužili da baš i nismo neki profesionalci, vozili smo fino polako, bez nervoze i žurenja, s pol jedra i onom sampdoriom, fiorentinom ili čim god već na pramcu.

Na brodu nije bilo alkohola, što nam je vjerojatno i spasilo život jer sam iovako triput skoro zvisio.

I nisam ponio rezervne hlače.

I ispod ljulja da ti se mam pririga.

I sve je mokro i strmo i…

Ali more, miris, valovi, pjena od bure…

Uf…

A kaj je najgore, opće nije bilo nešto olujno, bura 8, 30 čvorova, valovi do dva metra…

Mislio sam da ću se oduševit, ovako sam samo presretan da sam probao još jednu stvar koja me prokleto zanimala.

Previše tih zadataka da bi se čovjek opustio i uživao.

Al za otić na neki otočić na gradele, potpisujem!

——————————————————————

Onda se desio Bard.

Crveni Hirter, šefov mix tri pive, Hirter, Guinnes i još jedna, Triple Karmeliet i još deseci fantastičnih piva u prostoru u kojem su se u tri sata smjenjivali studenti, penzići, metalke s čudnim prstenjem (tzv. analni predator), eminentni blogeri i sva sila ljudi, terasa s pogledom na zatvor i crkvu.

Te konobar koji čita tvoja djela i misli s novim pivcetom…

Legendo…

Ma predivno.

Obavezno posjetite, od Korza sto metara gore!

——————————————————————

Nakon žderačine u Češkoj pivnici Pilsner Urquell u kojoj naravno nema Pilsner Urquella (ko nije dao pare za večeru, mamuvamj…) i pripreme za festival Hartera, dogodilo se ono što mi se inače ne događa i za što nisam bio spreman.

Zubobolja.

Zubarka otišla na godišnji i ostavila mi lijek na tri tjedna s informacijom – ak boli, iskopaj si ovu lažnu
plombu s čačkalicom.

Uglavnom, prisjetio sam joj se familije, dvaput išao do kombija hitne pomoći po voltarene i od koncerata čuo samo tupu bol koja je pouzdano lupala od vilice prema primozgu i nazad.

A sama Hartera…

Naravno da u svakom gradu postoji mjesto koje gradonačelnici i ostala gamad ne tangiraju pet posto jer čekaju da ga neko kupi pa da uzmu pare od mita (meni iza prozora, Paromlinska, ono grozno u Podsusedu…), pa tako i Rijeka ima propalu tvornicu papira.

I onda su se Šarar i Mrle iz Leta 3 sjeli, razmislili, poput Profesora Baltazara dosjetili i pokrenuli elektro-rock Festival u tim zdanjima koja izgledaju genijalno sablasno kao tvornica streljiva u Dresdenu 1944.

Ogromno, surovo, napušteno, poluraspadnuto… Divno.

Čisti horor!

Kako ni TBF ni Kojinu Disciplinu pretjerano ne obožavam, više sam se divio ljepotama Riječanki, Purgerica i pokoje Osječanke te nevjerojatnom zapuštenom prostoru koji se nalazi deset minuta hoda od centra grada i napuni veselim ljudima tek jednom godišnje.

Kad su došli Turbonbegro s pjevačem koji izgleda kao Vuco nakon litre rakije i lošeg seksa, čuo sam samo bol u mozgu i na kraju potjerao raju da idemo doma iako bi u svakom drugom slučaju ostao čilat do zore s ekipom.

Nama Bandi zatvara Močvare i postavlja cajke, a Rijeka se ne da.

Svaka čast.

Dogodine pola Zagreba dofuravam!

Mala zamjerka organizatoru, elektronika i DJ_i su bolje zvučali od žive svirke – pripazite mrvu na akustiku i sve savršeno!

——————————————————————

Danas kupujem vrata, zahode, umivaonike, pipe i laminate.

Al su baterije pune!

Nego, ima neko kartu za polufinale, Turke ćemo ko gumicom…

Pronađen mrtav s kobrom u ruci i kondomom na penisu


“Lamsai, Dnevnik.hr

Tajlandska policija pronašla je tijelo 40-godišnjeg Wiroja Banlena na blatnjavoj cesti pored jednog sela. Na penisu mrtvog muškarca nije bio kondom, a u rukama mrtva kobra.
Policijska istraga je otkrila kako je imao nekoliko zmijskih ugriza na desnoj nozi i na obrazima, a mrtva kobra pronađena u Banlenovim rukama također je ugrižena nekoliko puta. Budući da su u njegovim ustima pronađeni zmijski ostaci pretpostavlja se da je upravo on ugrizao životinju.
U kondomu nije pronađeno sjeme te policija vjeruje da je muškarac skidao ili oblačio hlače kada ga je napala zmija.”

Dakle, što se u biti dogodilo?

Wiroj je pušio kobri?

Kobra je loše pušila Wiroju?

Wiroj je guzio kobru sa zaštitom jer je kobra zaštićena vrsta ali njoj nije bilo po volji?

Kobra je prva počela, al se nemereš s Tajom gristi?

Wiroj je išao bacit ekološku drkicu a ćorava kobra je mislila da trlja njeno mlado komadom plastike te poludila?

Wiroj nije bio svoj – inače je dreser kobara, al mu nije bio dan?

Wiroj se puknuo večer prije s kurvom pa mu je ostao kurton na tukiju, i kad je išao pišat kraj ceste skužio je kaj će mu žena reć kaj je vara pa se umjesto da ode doma aždaji – rađe samoubio s kobrom?

Wiroj je imao peh, kobra nije bila dobra…

Kobro, pederu!!!

Češkom turistu raža odgrizla nos…

Neki Vaclav ili Zbignjev je neki dan vezao ražu konopcem za rep u nekom bazenu i pucao fotke dok jedan bljesak blica nije konačno razvulvio nesretno stvorenje i onda ga je ugrizla za nos.

Jedem životinje.
Volim životinje.
Ne mučim životinje.

Mrzim debilne ljude i imam prijedlog da se ovom krajnjem idijotu transplantira onaj mikropenis iz gaća na mjesto nosa, ili barem blic, pa da mu štekće dok kašlje ili prducka, mamu ti retardiranu za uši navlačim, joooooj…

Hvala do groba Micku na prijevozu pločica, hvala Stokući i Sinu na prijenosu istih do stana, danas keramika, ponedjeljak prozori, utorak parketari i maljari…

Rasvjetna tijela, uf…

Inače, primjetili ste probleme sa sajtom ribafish.com, ali to je toliko komplicirano da sad fakat nemrem o tome. Uskoro stiže potpuno novo ruho, jeee!

Prodigy i Pevec

Afroamerikanac loše volje pedesetak puta izgovara ar ju fakin okej, iz zagreb fakin kul i još puno tih fakina (užasno me iritira kad neko psuje bez veze), ja u blatu, divljam, nosi me ona buka, raja skače, piva pršti, džaba čekam da neko baci trzalicu kad gitare nema a bubnjar statira, dok kiša samo što ne pljucne a masa bubri od zadovoljstva…

Bijah na Prodiđiju, nakon dobrih Stereo MC’sa i groznog Tankiana (užasno me iritira kad neko dođe pjevat pa priča o štetnosti globalizacije) koji bez SOAD-a zvuči jadno ko Vanna kad je otišla iz ET-a i Mladen Burnać iz Brzih Banana.

Suludo, prljavo, zlo – sjajno!

Smekmajbičap!

Baterries full!

————————————————————————————————-

U stvari bile bi ful da nema Peveca.

Identične pločice su u istom jeftinije 10 kuna nego u Solidumu (unatoč najljubaznijoj prodavačici u povijesti, hvala Suzana!), u kojem nema dostave.

Mojim majstorima kombiji na terenu, kamion od zidara na servisu.

Klio jedva mene i set boća u gepeku nosi, a di će tonu keramike…

Kupim pločice, pitam jel može dostava, i kaže simpatična teta da “može za sto kuna ali da na koji kat?”

Kažem – “Prvi.”

“E ne može. Može samo do ulaza.”

“Zašto?”

“Dečki su malo lijeni, oni donesu do prizemlja.”

“A dobro, hoće li sad doći tu ili…”

“Ma neee, tek za deset dana.”

“Ali ja imam keramičara sutra.”

“Žao mi je…”

Višnjo Pevec, manje pjevat, više u firmu ulagat, ovo nije dobro!

Nego, ima neko Tamić za posudit danas, vodim na ćevape.

Nema ni 600 kila pločica…

Pliiiz…

Plivačka Jarunska liga 2008., kako je stradao zeko i poziv na Harteru

APDEJT: Di da kupim klimu i pošto i kolko dođe montaža?

Već uhuhu sezona, svakoga se lipnja i tijekom ljeta nedjeljom u 10 ujutro na onom daljem jezeru održava Jarunska liga – cca 1500 metara, a na polovici popiješ lakat-dva dok se okrećeš oko bove.

Benefiti su što se manje naločeš u subotu, manje te boli glava u nedjelju, duži ti dan u nedjelju, opereš se u nedjelju (samo za ljude bez kupaone), zmučiš se ko mladi Isus ali i popiješ pivce s Horvatom, Berom, oba Hromatka i ostatkom ekpie i prepričavaš Omiše, Farose, Rtine i ono kad je Riba odvalio glavom barku onom idiotu na cilju u Poreču 2003.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

QuickPost Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

Kak sam si seksi na toj sliki, jooooj…

Sve informacije saznajte na http://swimzg.hr/ pa se vidimo.

Ko me dobije, ima pivu!

Krenuh junački u taman Jarun od 21 stupnja, pojedoh dva lopoča, zagrizoh tri noge koje su mi se ugurale u putanju, ostadoh bez daha nakon 400 metara (jer mora Ribivoje Tupi do daske odma bez taktiziranja), a onda ulovim Zlaju lijevo od sebe i krenem ga pratit.

Zlajo inače dere oko 24.00, ja oko 26, pa reko, idem mu pratit onaj leopard stil dokle ide.

A išlo.

Ajme, kako sam fino klizio.

I na bovi koju je opet malo odnijelo na krivu stranu – ja ispred Zlaje, i još stisnem i preživim klasičnu krizu na 1200, grizem, ne dam, pojačam zadnjih sto uz bunjenje desnog bubrega i slezene (alo, eeej, di ćeš!?) i stignem tri zaveslaja prije njega.

Rekoh dahćuć, Zlajo, il sam ja u formi ili ti nisi, a kako ja nisam…

A Zlajo će, pa da, evo sad su mi desnu tetivu vratili na mjesto nakon mjesec dana…

Damn.

Al sam izdržao bez stajanja pa sam sretan ko beba.

Drugi put stišćem jače!

Iako će bit problematično jer idem na Harteru u Rijeku, a to povlači za sobom žešći tulum…

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Na Pub kvizu u Booksi smo ipak drugi, a ja maznuo lovu jer smo bili kratko prvi pa se ispričavam i drugi put rundam. Blam…

Kod kuće centralaši danas završavaju, pa zidari krpaju, pa keramičar kreće u srijedu dok ja odlučujem ko mi dela kuhinju i tražim kade, pločice i kotliće po prigradskoj okolici i šire.

Crno ide s tamnoplavim, ke ne?

_________________________________________________

Pa sam tako poziv na Lorin rođo u tamo negdje neko mjestašce u prirodi gdje te vjeverice pozdravljaju a purani imaju tablice, kod Slovenije pa desno, di nema signala niti ti treba – prihvatio višeručke i onda se upoznao sa zekom koji je plutao u kotlovini…

Volim ja živinu, i igram se njome, i nikad ne bi ubio iz zabave…

Ali Dekijev zeko u saftu s ajvarom, feferončićima, grahom i dušom…

Mama…

Sad kad sretnem Duška Dugouška neću mu od stida u oči moć pogledat.

Deki, ljubi te Riba, sad imam osmijeh na licu sljedećih 10 dana.

Opet su me zezali da jedini jedem najbrže, najduže i najviše – od ručka do večere, pa kaj onda!
_________________________________________________

Bili mi liječeni narkomani po stvari.

Hvala im od srca, riješili me većine krame.

Malo su me zvređali kad sam ih posvao na tulum useljenja – mi smo svoje odtulumarili, sad imamo vjeru.

Je li fanatizam isto ovisnost i može li se ovisnost izliječiti samo još jačom ili zamjenskom ovisnošću?

Samo pitam, ne zaključujem…

Trebate li kuhinjske elemente ili pak ivericu… I KALJEVU PEEEEĆ!

_________________________________________________

Nakon 20 dana bez šišanja i brijanja izgledam strašno, ali ništa prije otvorenja novog stana!!!

_________________________________________________

Jel vama smeta što su zatvorili Močvaru a gospodin Perković može nasred Trga BJ Jelačića praviti buku do 00.30 i još mu Bandi da 100.000 mojih i sugrađanskih kuna.

Da pokušam odsvirati par skladbi Fusion Jazza ili Drum n Bassa na pozornici ispred crkve u Duvnu u sumrak, mislim da bi me neko satarom priklo ili bar šaržerčić potrošio…

OK, ukusi su različiti, ali dajte da svi budemo jednaki, a ne da se KSET zatvara u ponoc, a nasred Trga se ronda do jutra…

Kuda stremi moj grad…