Hartera, Fiumanka, Bard i zašto bi trebalo otić živit u Rijeku…

Doma više nemam compa jer su ušli maljari i parketari a bogami će i sanitarislavi uskoro.

Pa nemrem skinut slike iz Rijeke gdje provedoh vikend.

U biti mogu skinut, al nemrem smanjit, jer na poslu imam Meka koji nemre smanjit slike jer nema fotošopa ni onog drugog te sam malo drkili…

Pa slike uskoro.

——————————————————————

Bijo Riba i u Varaždinu na Dylanu.

Dylan podylkanio i neuzeo gitaru nego samo pičio po klavijaturama okrenut iz poluprofila.

Smile i Dino oduševljeni, ja malo memljiv jer mi nije odsviro Hej Gospon Tamburaš ni Man give the name to all the animals ni još top 15 najdražih i jer se piva čekala 30 a kebab 45 minuta, isusavamboga!!!

——————————————————————

Nakon dva sata sna pičio sam s Hrcom i Mladenom na svoju prvu regatu – bio sam član miksane Mens Challenge-Playboy ekipe na velikoj riječkoj Fiumanki.

Sva sreća, vrijeme je bilo jezivo pa sam se stiso ko šnicla na zaboravljenoj trojci i nisam se pelcao na jedrenje jer me bilo strah da ću prodat sve što imam i krenut oko svijeta baš ko moj idol Joža Horvat.

Kiša, bura, strah od onih konopaca i opakog balvana koji mlati sve što je iznad od 170 cm…

Kad su Lovro the Skiper i Barbara the cura od Skipera skužili da baš i nismo neki profesionalci, vozili smo fino polako, bez nervoze i žurenja, s pol jedra i onom sampdoriom, fiorentinom ili čim god već na pramcu.

Na brodu nije bilo alkohola, što nam je vjerojatno i spasilo život jer sam iovako triput skoro zvisio.

I nisam ponio rezervne hlače.

I ispod ljulja da ti se mam pririga.

I sve je mokro i strmo i…

Ali more, miris, valovi, pjena od bure…

Uf…

A kaj je najgore, opće nije bilo nešto olujno, bura 8, 30 čvorova, valovi do dva metra…

Mislio sam da ću se oduševit, ovako sam samo presretan da sam probao još jednu stvar koja me prokleto zanimala.

Previše tih zadataka da bi se čovjek opustio i uživao.

Al za otić na neki otočić na gradele, potpisujem!

——————————————————————

Onda se desio Bard.

Crveni Hirter, šefov mix tri pive, Hirter, Guinnes i još jedna, Triple Karmeliet i još deseci fantastičnih piva u prostoru u kojem su se u tri sata smjenjivali studenti, penzići, metalke s čudnim prstenjem (tzv. analni predator), eminentni blogeri i sva sila ljudi, terasa s pogledom na zatvor i crkvu.

Te konobar koji čita tvoja djela i misli s novim pivcetom…

Legendo…

Ma predivno.

Obavezno posjetite, od Korza sto metara gore!

——————————————————————

Nakon žderačine u Češkoj pivnici Pilsner Urquell u kojoj naravno nema Pilsner Urquella (ko nije dao pare za večeru, mamuvamj…) i pripreme za festival Hartera, dogodilo se ono što mi se inače ne događa i za što nisam bio spreman.

Zubobolja.

Zubarka otišla na godišnji i ostavila mi lijek na tri tjedna s informacijom – ak boli, iskopaj si ovu lažnu
plombu s čačkalicom.

Uglavnom, prisjetio sam joj se familije, dvaput išao do kombija hitne pomoći po voltarene i od koncerata čuo samo tupu bol koja je pouzdano lupala od vilice prema primozgu i nazad.

A sama Hartera…

Naravno da u svakom gradu postoji mjesto koje gradonačelnici i ostala gamad ne tangiraju pet posto jer čekaju da ga neko kupi pa da uzmu pare od mita (meni iza prozora, Paromlinska, ono grozno u Podsusedu…), pa tako i Rijeka ima propalu tvornicu papira.

I onda su se Šarar i Mrle iz Leta 3 sjeli, razmislili, poput Profesora Baltazara dosjetili i pokrenuli elektro-rock Festival u tim zdanjima koja izgledaju genijalno sablasno kao tvornica streljiva u Dresdenu 1944.

Ogromno, surovo, napušteno, poluraspadnuto… Divno.

Čisti horor!

Kako ni TBF ni Kojinu Disciplinu pretjerano ne obožavam, više sam se divio ljepotama Riječanki, Purgerica i pokoje Osječanke te nevjerojatnom zapuštenom prostoru koji se nalazi deset minuta hoda od centra grada i napuni veselim ljudima tek jednom godišnje.

Kad su došli Turbonbegro s pjevačem koji izgleda kao Vuco nakon litre rakije i lošeg seksa, čuo sam samo bol u mozgu i na kraju potjerao raju da idemo doma iako bi u svakom drugom slučaju ostao čilat do zore s ekipom.

Nama Bandi zatvara Močvare i postavlja cajke, a Rijeka se ne da.

Svaka čast.

Dogodine pola Zagreba dofuravam!

Mala zamjerka organizatoru, elektronika i DJ_i su bolje zvučali od žive svirke – pripazite mrvu na akustiku i sve savršeno!

——————————————————————

Danas kupujem vrata, zahode, umivaonike, pipe i laminate.

Al su baterije pune!

Nego, ima neko kartu za polufinale, Turke ćemo ko gumicom…