BiH, Crna Gora i Albanija u dva dana, a rent-a-car u komadu!!! Part one

Nikšićko

S trinaest sam probao prvu pivu u životu.

Ljeto, more, ispitivanje svega…

Vela Luka je tad imala Žuju iz Jadranske pivovare i Nikšićko iz Nikšića.

Igrom slučaja, prva koja sam maznuo bila je ova druga, u nekoj groznoj boci, loše dizajnirana i s nekim medaljama s festivala.

I kako to obično biva u tim godinama – Pepsi je bila daleko bolja, a o Traubisodi da ne govorimo.

Ali s pubertetom i shvaćanjem da si ak piješ pivu – frajer, Riba bi cijelo ljeto pijuckao Nikšića, a gorčina je lagano izgurala statkoću.

I ja se zaljubio i jedva čekao ljeta da pijuckam s ekipom uz vatricu, na barci, mostu…

I tako dok nije počeo rat i zatvorilo pipu te uvoz iz Crne Gore.

Nikšićko nakon toga nisam bio popio dobrih deset godina.

Sve kasnije pive koje sam pio devedesetih nisu imale ni približno sličnu aromu i okus legendi, a i kad bi se povela priča o pivama, uvijek bi se naglašavalo kako danas nema više takvih piva.

Doduše, malo serem – tako sam i za koncert Nirvane srao da je bio super, a Kurtivoj je bio stondiran ko Amy prije probe…

I kako je sve čega nema ili je zabranjeno – odmah značajnije, bolje i općenito podložno pretjerivanjima – tako je i Nikšićko došlo u nebesa.

Oko 2000. došla je jedna limenka u moje ruke.

Sveti gral.

Skupio sam par frendova i napravio slijepi test.

Od 0-5 svi su joj dali dvojku, jedino im je Osječka bila gora.

Žuja, Stella i Karlovačko ocijenjene su puno bolje.

Zavezalo mi oči, ja probao i – dao joj dvojku.

Možda je limenka stajala na suncu?

Damn…

Još kasnije, probao sam je i u Beogradu, pa u Makumbu u Dugavama, i opet ništa.

Počela se proizvoditi u Mađarskoj i Apatinu zbog nekog dila s vlasnicima Belgijancima, i mislio sam da je sve otišlo kvragu…

A onda sam krenuo u Albaniju, a Via Michelin mi u rutu ugradio Nikšić.

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Od grada nismo vidjeli previše jer smo bili u žurbi, pa smo Igorove frendove iz crnogorske Mense Radovana i Marka, pojačene Acom – žicali samo da popijemo polusatnu kavicu.

Kavica se ugodnom društvu

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

pretvorila u pokoju pivicu,
Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

a ja se ispišo od smijeha na sljedeću priču.

U cijeloj Jugi je samo jedan policajac bio u Mensi, pa je FHM napravio reportažu “Nisu svi policajci glupi!” iz koje se izdvaja ova u kojoj se kaže kako su Markove kolege mislile da je čovjek u nekoj sekti!

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Ljudi su stvarno sjajni, pa smo s guštom popili još par pivica i s tugom odbili klopu jer smo morali gibat.

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Tamno je bolje od svijetlog, a svijetlo nije kao nekad, ili sam ja malo ostario.

Onda nas je Marko odvezo do granice jer smo se pripili.

A scena u kojoj nas pri 150 na sat u rentacaru dubrovačkih registracija zaustavlja crnogorski policajac koji nasmiješen vadi blok, a Marko spušta prozor i urla kolegi – “Aaa, jesam teeee!!!” – ulazi u anale mojih putešestvija.

A tužne li face…

Do granice smo uživali u pogledu na albanske planinčuge u daljini i nevjerojatno zeleno i zapušteno Skadarsko jezero.

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Na samoj granici (da, ova ruina) smo se oprostili od sjajnih Crnogoraca, a ja se veselio ko beba

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

što mi je 46-i pečat u pasošu na svega deset metara udaljenosti.

Sutra slijedi:

Albanija…

PS – Hitno trebam broj od pouzdanog centralaša grijanja i vodoinstalatera, pa hilfe…
Ali stvarno hitno…

Ljubi Riba