Zaključci i posljedice Big Brothera

Zaključka nema osim što mi je žao što nije pobjedila priglupa plavuša, a cijela sezona (kojoj sam se veselio ali od jada i bijede nisam mogo gledat) bi se sabila u tri riječi naslova ovog nosača zvuka.

<a href=”http://imageshack.us”><img src=”http://img299.imageshack.us/img299/4056/vratisenenovp1.png” border=”0″ alt=”Image Hosted by ImageShack.us”/></a><br/>By <a href=”http://profile.imageshack.us/user/ribafish”>ribafish</a>

Pavinčiću si se bar mogao smijat…

Sad mi ostaje samo tinejdžerski Show time s Mini Žakom, fetusom Badi Holija i žirijem živopisnim poput astmatičnog volvoksa, jer one Barbarine puding-cice okružene safaladama dok unaokolo skakuću oni štreberi – fakat nemrem gledat.

Bezze…

—————————————————————————-

Svim ljudima želim sretne blagdane, vjernicima, drugim vjernicima, agnosticima, nevjernicima…

Svima koji slave želim puno poklona, veselja i ugodnog druženja.

I dabogda ne dobili stres od glupog shoppinga,

<a href=”http://imageshack.us”><img src=”http://img526.imageshack.us/img526/4630/tunaodstuketd0.jpg” border=”0″ alt=”Image Hosted by ImageShack.us”/></a><br/>By <a href=”http://profile.imageshack.us/user/ribafish”>ribafish</a>

parkinga, živčanih baba i prigodnih pjesmica…

—————————————————————————-

Svi se napapajte ko da nikad niste jeli tu bezveznu suhu ribu koju norveški ribar mora sušit tri mjeseca da bi je ti smrdljivu močio tri dana, da bi je onda jeo stoječki u firmi s ljudima s kojima to ne želiš…

A finaaa…

Kao i komade kockastog tijesta koji se valjaju u tustom saftu od visoke zbunjene ćelave kokoši sa stidnim usnama na bradi.

Riba gladan…

—————————————————————————-

I svima vam želim puno sreće i zdravlja.

S naglaskom na zdravlja.

Jer se sad vraćam sam u krevet teti virozi da naša podatna tijela grije ljubav u vidu 39,8 celzijusa.

Hoće li mi doći dobra Vila Grahorica i donijeti mi rajnglu ričeta s rebrima…

Sjetim se svoje stare Novogodišnje-gastro-seksualne od pred koju godinu kad me bivša cura najela i iskoristila:

<em>Dođi vilo, donesi mi graha,
Biću dobar dogodine, aha…

Dođi vilo, graha mi donesi,
Liznut ću te bolje nego Lesi.

Grah mi skuhaj, Vilo Grahorice,
U sobi mi toplo, pokaži mi cice.

Pa za par minuta, Grahorice Vilo,
Ko da ničeg nije tu ni bilo.

Osta zaspan Riba, faca mu se ceri,
Ajde dobra vilo i suđe operi.</em>

Izumrle vile…

—————————————————————————-

Pa, sretno svim mladićima!

<a href=”http://imageshack.us”><img src=”http://img410.imageshack.us/img410/7952/cestitka1jg1.jpg” border=”0″ alt=”Image Hosted by ImageShack.us”/></a><br/>By <a href=”http://profile.imageshack.us/user/ribafish”>ribafish</a>

Svim djevojkama!

<a href=”http://imageshack.us”><img src=”http://img140.imageshack.us/img140/5619/hoffjy7.jpg” border=”0″ alt=”Image Hosted by ImageShack.us”/></a><br/>By <a href=”http://profile.imageshack.us/user/ribafish”>ribafish</a>

I svima koji imaju duha. Ko se ne nasmije 8 puta u toku spota, ne idem s njim u kino…

Normalnofobija

<object width=”425″ height=”355″><param name=”movie” value=”http://www.youtube.com/v/9sc-jPkqziM&rel=1″></param><param name=”wmode” value=”transparent”></param><embed src=”http://www.youtube.com/v/9sc-jPkqziM&rel=1″ type=”application/x-shockwave-flash” wmode=”transparent” width=”425″ height=”355″></embed></object>

—————————————————————————-

S ponosom naglašavam da smo završili još jedan broj Playboya, a kako ne mogu izdržat da ne podijelim s vama – eto vam jedne slike naše nove plejmejtice Marije.

<a href=”http://imageshack.us”><img src=”http://img299.imageshack.us/img299/9896/marijaxt5.jpg” border=”0″ alt=”Image Hosted by ImageShack.us”/></a><br/>By <a href=”http://profile.imageshack.us/user/ribafish”>ribafish</a>

Je, i ja sam osto paf.

Što podsjeća na onu savršenu DMJ-ovu:

<em>Znaš kako se osjećao Gagro kad mu je Tanja rekla da je trudna?
Ko Puf Daddy!!! </em>

Pada prvi snijeg…

S nedavnom posjetom Kraljevini Danskoj te neuspjelom posjetom Albaniji, broj posjećenih država se popeo na 46, iliti 20% od ukupnog broja država svijeta prema www.world66.com.

create your own visited country map
or write about it on the open travel guide

Što znači da mi je tempo u penisu, ali hvala ti dragi bogek kaj smo izvukli Andoru i Kazahstan, pa bu i to valjda na spisak.

Šefe, nadam se da čitate ovo, hvala šefe!

Izvještaj iz Kopenhagena – Tuborggrada slijedi u ponedjeljak.

—————————————————-

Razbijam glavu di za Novu.

Najrađe bi uzeo Minimoja Mekokenjskog i negdje na toplo, plaža, pijesak, školjkice, valići, balalajke, bale, lajke, bezstrijne domorotkinje bisernih zuba, Beyonce-stegana i vulkansko čvrstih dojaka u mimozama obrubljenom toplesu…

Ide mi se na toplo.

Pa da se kvalitetno hićem u morje.

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Barim komade na šarm.

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Ili one mene na klopu.

Ili ih zovem na spoj.

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Pa zbrišem kad shvatim kakve su.

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

A u biti ću se ostat tovit.

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

I tovit…

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

I kopat genijalne stvari po internetu (Von Smile, našo sam je!!!)

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

I smišljat bedastoće sa svojim jedinim i najdražim Vitezom od Toplog Linolina!

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Idemo, Dam-Dam!

Kad se sjetim da sam nekad kantu za smeće koristio da bi u nju bacao smeće… Pih…

——————————————————

Inače, kad sam još bio kikić, na dojavu o prvom snijegu (onom koji se lovi za podlogu, ne ovaj rasprđeni stiropor), susjed Neno i ja bi se instant strčali dole na cestu i počeli se grudat ko idioti.

Ne bi se vraćali sve dom nam dlanovi nisu postali dvije crvene tvrde šeflje koje bi nam majke stavljale pod toplu vodu jer sami nismo mogli pustit istu.

“A ima li što ljepše nego kad ti u hladnoj zimskoj noći uz topli dašak kraj kamina stara baka trlja uši snijegom…” – Piro.

Nahitavanje prek ceste, sakrivanje iza auta, mijenjanje auta kad si strošil sav snijeg, gađanje auta, bežanje od vozača auta, plakanje kad te ulovi vozač auta, vrijeđanje majke vozaču auta i još pokoja gruda u njegov auto kad bi krenuo, hračkanje u grudu da bude čvršća i bolnija, žal za tom istom grudom koja bi redovito fulala protivnikovu tintaru obilježenu coflekom, šopanje, gađanje cura pred školom, odleđivanje promrzlina, gubljenje desne rukavice…

Specijalitet nam je ipak bila i ostala zgrada u ulici od pet katova s po jednim mini-zahodskim prozorom na svakom od njih.

Stali bi se ispred nje i gađali svaki prozor redom od dole (bila je neka cestica između, pa je do zgrade trebalo hitit grudu nekih desetak metara), a kad pogodiš jedan (mići, metar puta pola), gađaš onaj iznad njega.

To nam je bio intelektualni dio grudanja.

Fizički je bio hitit grudu što više u zgradu. Ili na zgradu.

U petom i šestom osnovne domet je bio treći kat.

Kasnije četvrti, peti…

Mislim da smo bili negdje treći srednje kad je Neno opizdio kvalitetnu, precizno obrađenu ledenjaču (onaj peder Ruškovsky ju je znao čuvat u frizeru preko noći!) od onog finog mokrog prvog snijega (kad nisi opće trebao oblikovat grudu, sama bi ti se u ruci napravila – a ne ono govno od pršiča) do samog vrha.

Nije ta gruda te večeri uz šibanje krpica pod svjetlom neonki preletila gore, onako, frajerski.

Nekako se jadna pretumbala preko onog metalnog dijela, kao najdeblji tip u razredu kad pokušava opskočiti onaj odvratni konjić.

Jedva.

Skoro je ostala gore, ali je ipak prekoračila tu granicu i nestala.

I nije ostavila onaj gnjecavi trag na fasadi.

Nekako je ta gruda označila i prekid druženja s tada najboljim frendom, putevi nam se jednostavno razdvojili.

Uskoro sam i ja hitio preko, ali nije bilo nikoga da se s njim veselim.

Gledam ovaj prvi snijeg u Zagrebu i čekam da me pustu s lanca i da skupim tu prvu grudu sa šajbe nekog auta i bacim na vrh zgrade.

Iako znam da će mi otpast rame jer mi se još nije oporavilo od Pivske Olimpijade i bacanja bezalkoholne konzerve pive kojoj je isteko rok.

I da bar oće napadat pun kufer pa da imam kog psovat kad moram čistit Klitu prije posla.

I da uvaljam Rokatinskog u snijeg ko krilce za pohanac u brašno…

Upičku, jesam romantičan, evo mi suze na tjemenu…

Živijo snijeg!!!

PS: Bobika, kako se zove Alkos s kojim sam komponiro onu Kolinjsku (Slovan)

Da te mogu nožom klati,
Ja bi klaja, ne bi staja…

Alkos među Alkosima!

Prvo osvrt na dvije reklame.

Konačno su ukinuli onu kokakolinu s retardiranom familijom ljudi-tapira koja je trebala bit smiješna, a bila je jadnija od onih starih za čipičips.

Ali zato nisu ukinuli onu na kojoj frajer od kosturaste plavuše erektira na njezin pazuh.

Ni one u kojima su stomatolozi izrazito ružne žene, ni one u kojima mali gologuzi Kinezi i osjetljivi vrtni patuljci majkama i velikouhim ženama govore kako nešto smrdi, ni imbecilnu Dorinu općenito, ni čuđenje hrvatskom Lutrijom (dva milijuna kuna, dva milijuna kuna, dva milijuna kuna!?), ni onu poluinvalidnu animiranu ženu sa sjebanim kukovima koja reklamira Lanteu a da i dalje niko ne zna koji je to penis…

So.

Nije mi nikako jasna ona u kojoj taban Duška “puf-pant-oink” Ćurlića razgovara s drugim tabanom nešto o drvima.

A još mi je manje jasna ona di zgodnoj ženi posjetnicu sažvaču pokretne stepenice.
I onda joj se nudi genijalna mogućnost da pošalje sms: ime sleš prezime ljestve adresa smeš ulica grad lojtre rijeka sereš jmbg najdraža boja i broj će joj stić za sekundu…

Alo, eeej…

Pa sam pomno pratio kako komentar deklinira rukometašicu koja se preziva Gaće.

Prilika za Gaće, prekršaj nad Gaće, pala Gaće, lopta do Gaće…

Iako sam gledo tekmu do kraja – ipak nije rekao – Gaće na glavu…

Damn…

A onda se sjetio da nisam donio osvrt na prijateljski posjet i upoznavanje s Čačinačkim Alkosima.

Dakle, u Čačincima, tom rodnom mjestu Bobikinom, čije plodove (leberica, krvavice, vino, čvarci) još brstim, postoji košarkaški klub Mladost.

Postoji i nogometni, al to sad nije bitno.

Oni su neka loša liga, neće ni ić u višu jer imaju dvoranu u kojoj se ni Žak ne bi mogao protegnut (kao što vidite, malo je sjebato pucat tricu s krila…),

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

ali HDZ je obećo novu, veću i ljepšu dvoranu mjesec dana prije izbora, pa ko zna…

Anyway, ovom su prilikom igrali

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

protiv ekipe Tenja i razbili ih u jednoj ne pretjerano zanimljivoj utakmici.

Koja je završila s 49 razlike.

Bit je u tome da je meni tamo zbog atmosfere bilo sjajno. Kakva Cibona, kakva štreberska kazališna publika koja plješće samo kad ih snima kamera…

Ekipa je pjevala, zajebavala se,

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

lokala van dvorane (dakle tri metra od terena, ali ipak izvan vrata koja označavaju kraj iste i početak hodnika), u poluvremenu podijelila cugu s igračima koji su kroz jedina vrata išli na zahod, kad su poveli s 50 razlike počeli navijat za protivnike, cijelo vrijeme podjebavali igrače i bodrili ih kad bi trebalo stisnut…

I poslije se svi zajedno zapili u Defu iz kojeg naravno nemam slike ali ih možete nać na bobika.blog.hr kad ga dignu.

Kako igraju u regionalnoj ligi, tako idu i na sva gostovanja udaljena par kilometara i tamo loču s drugim ekipama.

Svaki vikend je neki muving.

Kad nema košarke, ima nogometa.

Nema nasilja, nema sranja.

Pitam Bobiku da di su komadi, čirlidersice i to.

A on me pogleda i kaže – otkud da znam, pa oženjen sam!

Jebate, nemaju love, plaće male, glavna cesta im prolazi kroz sredinu mjesta, država ih jebe i zakida, a ljudi tako sretni i nasmijani i pjevaju i zajebavaju se i stalno su veseli.

Koliko te nekad sputava veliki grad…

Hvala Alkosima na gostoprimstvu, pozdrav Kecu, Tocu, Bobiki, kao i najstarijem Alkosu (sretan rođo!)

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

te najvišem Alkosu (i predsjedniku!)

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

i velika isprika Saneli što sam slučajno razbio čašu u Papilonu,

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

dok jedva čekam dvoboj protiv Orahovice!

—————————————————

PS:
Pomoć za rješavatelje nagradne igre «Osvoji više taj CD Cartera u izdanju Dallasa»

Dakle, stih koji pjeva Sandi Cenov a ima veze s njegovim stanjem kad izađe iz bazena je u pjesmi «Nebo».

Aj sad!

Haiku nedjeljne večeri

Haiku nedjeljne večeri

Perem bijeli veš,
Mada nosim reš.

Ujutro ću Mimicu
Baciti na drki…

Ili one iza nje.

Anti-Bane, evo ti napisane zadaće!!!

——————————————————————————————

Rok i tata bili jučer na predstavi o medvjedićima.

Image Hosted by ImageShack.us

Pol sata super, pa onda ubibože, al je “Ne želim se šišat i ja ću nosit kapu kad se meni oće” potomak bio miran, skoncentrirat i tih, što veseli u svakom slučaju.

Kako sam prvi put tražio Teatar Žar Ptica (ja mislio da je to reklama za neki slavonski specijalitet jer sam čuo Žar Pica), tako je Miha na netu iskopala da je u Bijeničkoj broj 90.

Nasred Bijeničke sam za svaki slučaj pitao napirlitanu bakicu od svojih 70 jel zna di je to.

Ko kaže da muškarci ne pitaju, a, a, a!?

Ona je klimnula glavom u stilu, ah kako su glupi ti mladi i rekla mi da se okrenem jer sam fulao i da je to na broju 10.

Okrećem, psujem Mihu i parkiram na slobodno mjesto kod broja 14.

Roditelji koji se koriste sjedalicom, znaju kako je zanimljivo vaditi dijete iz iste.

To ide otprilike ovako:

makni kiflu
makni sok
makni kiflu koju je on uzeo dok si mu otimao sok
izvadi jednu ruku iz pojasa
uvjeri ga da surađuje
reci mu da tata ne voli prst u oko
izvadi drugu ruku
digni sok s poda
vrati kiflu
uzmi sok
puhni u kiflu koja je pala na pod i provjeri da te niko ne vidi dok mu je vraćaš
digni dijete
toleriraj njegov udarac tvrdom cipelicom u predjelu prepona jer mu se ne ide na hladno
izvadi jaknu lijevom rukom boreći se s mini gnjevnom slinavom hobotničicom punom mrvica
zabrini se što dijete ima u rukama dvije kifle od kojih je jedna sumnjivog porijekla
ispričaj se djetetu što si lupio njegovom glavom o krov auta
lupite zajedno zločesti krov auta
obuci mu jaknu
zatvori vrata
zaključaj vrata
otključaj vrata
uzmi mlađu kiflu
zatvori vrata
kreni prema kazalištu
vrati se po kapu kad vidiš drugo dijete s kapom
ne stišči dijete zbog nervoze nego lupi nešto na podu, mačku, kamen, gumu…
obriši znoj
zajebi svoju jaknu koja je ostala na prednjem sjedalu jer ti se sad stvarno ne da još jednom otvarat auto
zaboravi ključeve u vratima
ignoriraj što vam je dijete kakano
dođite skupa do broja 10

Ribafish drugi put dokazuje da je napredno muško i sad pita osobu iz iste ciljane skupine (majka, 30+, troje djece divlje trčkara dok roditeljici pijuckaju krv) pa gdje je to kazalište jer je Miha (još je psujem) naglasila kako zbog MENE kasnimo, iako je još i sad 39 minuta do početka predstave.

“Žar Ptica!? Uuuu, fulali ste, to vam je još par kilometara uzbrdo, na broju 97.”

Puca me agresija
Image Hosted by ImageShack.us

Ispričavam se Mihi u sebi i sav gnjev ponovnog svlačenja i ubacivanja Rokatinskog u auto prebacujem na poganu babuskaru, djeca joj testament falsificirala…

Kad te već ne ide, onda te ne ide.

Vraćam se na cestu, a tamo mi neki retard uzme prednost i pribije mi se na milimetar od auta bez žmigavca, trube, ruke u zraku i ičeg.

Igrom slučaja, tog trenutka nimalo pedagoški koristim uzročno posljedičnu prosto proširenu rečenicu u kojoj koristim elemente održanja vrste, nasljednih faktora bližih članova obitelji i još pokoju apoziciju u ne baš tihom tonalitetu.

I onda onakav rumen skužim da je Junior iza mene.

Glupavo se nasmiješim, i da ću nešto mudro prozborit, a dvogodišnjak+dvomjesečnjak samo kaže – “Luda baba!”

Što znači da i nisam jedini koji psuje dok se vozi s njim…

Zato ga tata uči da urla kad padne gol (stari, daj se smiri, to je repriza)
Image Hosted by ImageShack.us

a mama kako treba kuhat večeru – Stevo Karagrba
Image Hosted by ImageShack.us

Uveli smo i novu igru – jastučenje
Image Hosted by ImageShack.us

U kojoj još uvijek pobjeđujem!

Nekad samo buljimo u Carse (iako je naglo prestao!!! Yesss!)
A nekad se na bazenu borimo protiv sila osovine i zla – Luke Waterwalker
Image Hosted by ImageShack.us

Na neke predstave feminizirane tematike ipak šaljemo mamu…
Image Hosted by ImageShack.us

A na kraju svakog dana izmaknemo kontroli i utonemo u carstvo snova
Image Hosted by ImageShack.us

I bez obzira što me ubijaju hemići, na poslu gnječe a para samo što nije krenula, ne možeš a ne reć kako je život u stvari lijep.

Image Hosted by ImageShack.us

Aj živili!

Nego, još niko nije odgovorio na nagradno pitanje i osvojio CD Carter USM-a!
Koju pjesmu pjeva Sandi kad izađe iz bazena?

Koji stih!?

Ajmoooo!

Tri stvari koje mi nisu jasne

Prva:

Dakle, kad se vozi reli, osim što je bitno da vozač ima koordinaciju, brzinu, refleks i sve što ide uz to (a u čemu je svevišnji mene fino zakinuo) – treba imat i suvozača s kojim se kuži.

Dakle, moraju bit prst i nokat.

Svjetski prvak u reliju je Francuz, Sebastien Loeb.

Njegov je suvozač Daniel Elena, Poljak.

Pa dobro, na koju se prokletu foru razumiju Poljak i Francuz osim što mrze Švabe?!?!?!?!?!?

Genijalno mi je kad na Eurosportu stave kameru Fincima u auto pa se čuje kako suvozač tromo priča.

Na tom Finskom i fukanje valjda zvuči tromo…

Stvar druga:

Što mora biti u glavi onome Polančecu.

Svaki put kad neki novinar dođe i kaže nešto u stilu – evo dokazano je da je HDZ nešto ukro/sjebo/digo/srušio, on se onako lažuć zacrveni i oteže – ma nee, nismo, ma nismo sto posto, nismo valjda…

Onda se valjda dovuče do velikog doktora i maše repićem dok ga ovaj ne potapša i baci mu kolačić.

“Jetam bio dobar doktore, jetam, a!?
“Ma bravo mali, kupi doktor autića…”

Kakav narod…

Treća stvar:

Koji debilno retardirani mozak može proizvoditi ovakve bombone za djecu.


To ima za kupit u dućanu ispod moje firme.

Za kunu.

Pa to je za zatvor…

Za kraj, izmišljena izjava iz MUPa:

“Gosp. Zečević ubijen je od strane vrhunskog strijelca.
Možemo sa sigurnošću ustvrditi da ubojica – nije Boško Balaban.”