Fantom mržnje

Jednom je jedan poznanik na upit zašto ne ide u crkvu rekao da ne vidi razlog zbog kojeg bi trebao slušati savjete tipova koji su se zbog visoke funkcije, malo posla, skupog auta i velike plaće navodno odrekli seksa, a inspiracija im dolazi iz nabreklih testisa a ne mozga.

Ne idem u crkvu.

Nikog ne odgovaram da ide u crkvu.

Družim se s ljudima koji idu u crkvu i sjajno zabavljam s njima.

Nalazim da gore ima nečega što drži sve ovo na okupu, ali da se s Njim/Njom/Nečim može sasvim lijepo komunicirati i na svakom mjestu na kugli zemaljskoj.

I osim kaj sam se već par puta pofukal prije braka, pokušavam ne kršiti ostalih devet zapovijedi.

Osobno cijenim svaku profesiju, sve ljude svih boja kože i opredjeljenja, tako i kotlokrpe, i svećenike, i profesore, i policiju ali samo do granice kad mi nešto počnu nametati, silovati, srati ili vrijeđati.

Nedavno se dogodila tragedija kad su dvije djevojčice počinile samoubojstvo skokom s jednog od rapskih tornjeva.

Izgubljena su dva ljudska života.

Mlada ljudska života.

Ogromna tragedija koju se ne smije zaboraviti nego pokušati učiniti sve da se takve stvari u budućnosti više ne događaju.

Umjesto da se malo dublje zapita kako je do toga došlo, jedan bloger svećenik za njihovu smrt optužuje nikoga drugog nego – rock and roll.

Konkretno, Fantom slobode, pjesmu koju potpisuje Johnny B. Štulić a izvodila je Azra.

Obožavam i Štulića i Azru i nisam se nešto naubijao u životu, kao ni dosta mojih prijatelja koji dijele sličan glazbeni ukus.

Pa me to zabolilo i zasmetalo.

Pred nekoliko sam godina radio u poznatoj firmi u kojoj nas je u prostoriji sjedilo četvoro.

S tim da je svako malo netko dao otkaz, al bi se brzo našla zamjena.

I svako bi pustio neku svoju mjuzu, netko lakšu, netko žešću.

Nisam sad bio neki divljak, ali čak nisam puštao ništa žešće od Purplea, nasuprot kolegica kojima je Norah Jones bila u rangu Slayera.

I jedan dan dođe meni šefica i, da skratim, kaže – Domagoj, ti slušaš lošu glazbu, ti se družiš s lošim ljudima, tebi treba pomoć. Rokenrol je zlo, to će te uništiti, evo ti video kazeta da vidiš kako ćeš ići u pakao ako ne prestaneš s tim.

Meni vilica visi, ne znam jel da je tužim, lupim, potapšem ili zovem hitnu, ali uzimam kazetu i idem doma.

Tamo s frendovima umirem od smijeha jer na snimci neka sekta iz Wisconsina, redom rednecki s brčićima i fudbalerkama pokušavaju dokazati kako buka zvučnika može skuhati jaje, kako Beatlesi unazad govore 666 i još kojekakve debilizme.

Sutradan vraćam kazetu, kažem šefici kako sam se baš dobro nasmijao, i da me skoro uvjerila da pomislim kako se ne zeza.

A ona smrznula pogled, bulji u mene i kaže – ali Domagoj, ja se nisam šalila.

Idem glavnom šefu, žalim se na mobing (i prije sam od nje dobivao pauerpointe s leptirima i dušom koja čezne prostranstvima nebeskim…) i kažem da ja njoj ne šaljem nikakve vjerske poruke i da je red da ih onda ni ona meni ne šalje.

Šef naravno nije napravio ništa (ona je došla preko veze, njegove, ja ne), ja sam radio još par mjeseci u nezdravoj atmosferi (kako je rekao jedan sjajan tip koji je isto zbrisao – sve čekam da bi zabije križ iznad tintare) i čim sam pronašao ikakav drugi posao – zbrisao.

I onda taj bloger koji živi od toga da drugim ljudima govori kako treba živjeti i gdje griješe kaže da se ljudi ubijaju zbog rokenrola.

Sad bi ja tu dugo i široko mogao pričati o nedostatku inteligencije, kulture, morala, seksa, mozga, načitanosti, tolerantnosti, etike, širine i dubine, višku zadrtosti, primitivnosti, mržnje…
Najgore je kad netko pod krinkom dobrote i brige promovira mržnju.

Stari, mržnja nikud ne vodi.

Voli ljude, cijeni ljude koji drukčije razmišljaju.

Zbog toga smo još uvijek živi na Planetu.

Ali kako sam ipak odgojen u katoličkom duhu, i smatram kako rokenrol ne može ubiti čovjeka, samo predlažem da gospodinu koji ne voli rok (niti ikoga tko voli rok), mi blogeri i naši prijatelji napravimo spisak pop i folk stihova koji su ekstremniji, gori ili gluplji od rokerskih.

Pa počnimo:

<strong>Novi Fosili</strong>

«Košulja plava nek umjesto tebe diše» – A kaj s vlasnikom košulje? On ne diše?
«Tonka gdje si sada dok ti ljubim rame» – Rješavanje dijelova tijela?

<strong>Magazin:</strong>

«Jer ako me nećeš, Da Bog da patio« – Širimo ljubav…

»Ginem za tobom, ljubavi, ginem k’o vojnik na noćnoj straži« – Kako gine vojnik na noćnoj straži?

»Samo za jedno još brinem
što priznat ću si sve ja
kad ubiju me sjećanja«

»Ne daj mene za nju, zlato za prašinu
mog’ srca si šum i za um opijum« – Šum na srcu, znakovito…

<strong>Mišo Kovač:</strong>

»Čemu da živim
kad tebe nema više tu«

»Samo jedan dan života
jos jednu čašu mi dajte sad
jer ja sutra nisam s vama
jer sutra umrijet ću mlad«

»Ja nemam više razloga da živim
ja nemam vise čemu da se divim
ja neću noćas ni za kog da znam
kad nje već nema bolje da sam sam« – Ima i blaža verzija za masturbatore – “Kad nje već nema, bolje da ga sam…”

Van kategorije:

<strong>Maja Šuput</strong>

“Sva zadrhtiš kada čuješ rock’n’roll
rock’n’roll je pola ljubav, pola bol”