Prvo nešto što nisam uspio shvatit.
Internet ping pong

By ribafish
Koji penis?
Pogledaš mail i baciš vola oko stola?
Svašta…
6. Makedonija je puna Podravkinih i Kraševih proizvoda
A ovom bi prilikom prenio Vinkovo nezadovoljstvo direktorima Kraša

By ribafish
zbog tortice s okusom kokosa. Ali kako Vinko ne jede luk uz ćevape…
Ja isto nađem ljude.
Kao da sam našao klokana na mjesecu.
Makedonac koji ne jede luk.
Ajde, morao sam mu nać manu, iako sam si sam kriv za zarađene kile.
Ali, kako majstor bira najbolja mjesta za žderilo, treba ga klonirat, ljubi ga barba Riba…
Ali, mislim da neko odgora vidi sve, jer da sam uz sve ono predivno mesinje još i luka ždrao (u većim količinama, bilo ga je malo, onda bi morao više pit, a kad više pijem jetra pruži pandže i sve ode u …).
A kako u Makedoniji niko ne jede kajmak uz ćevape!!!???
Dođavola.
Dužan sam sliku od doručka – špek fileka s nikad probanim bonusom u vidu mješavine octa, češnjaka i peršina.

By ribafish
Uz dodatak susamki koje tako slasno hrskaju dok ih mlatiš…

By ribafish
I peršin im je bolji od našeg. Miriši po prirodi. Još kad ga po džigerici razbacaju…
Ipak, uz ćevape koji su bili tako dobri da sam im davao imena (kao kad je Muf nakon Klik patrole u Crikvenici tepao lovačkoj juhi kod Karlovca), srce mi je osvojila i ova kutijica.
Zapečeni patlidžan punjen kačkavaljem i zaliven s malo octa i češnjaka.
(slika slijedi uskoro, al jebeš sliku kad me čaka jedna u fridžu, heheheheh)
Idealan antimamurluk.
A i prija u 4 ujutro bolje od seksa!
Jesam li primjetio kako su kolači savršeni

By ribafish
a boza ne?

By ribafish
7. Disko klubovi u Skopju su neizmjerno bolji od Zagrebačkih.
Pao sam na dupe.
Plazme, ekrani, stil ljudi kojima ne možeš odrediti voze li mercedes ili kožicu kao kod nas, laseri, žene, minice, žene,

By ribafish
(komadi, obožavam vas, hvala za genijalnu večer!!!) minice, žene…
Sve su im žene u klubovima nekako jednobrazne.
Prekrasne.
Barbie look.
I svugdje praši elektronika, Massive Attack i ta spika.
Pitao sam Anče (zgodnu prijateljicu od zgodne Frosine, prijateljice od Vinka koja me tjerala da plešem, a kad ja plešem niko drugi ne pleše jer čekaju ili da padnem ili da skupim to što ispada da mi je ispalo) da jel ima narodnjaka.
I ona me pogledala kao da sam tražio baletnu školu. „Nema ti tu cajki. Nije ti ovo Srbija…“.
I da, jezik im je tako seksi.
Čim pričaju o hrani sve je u deminutivima, rečenice završavaju tako da naglašavaju kraj rečenice i općenito bi ih sve štipao za obraze od gušta.
8. Skopje ima mikro klima, reče Stefanovski.
Mikro klimu ima fakat.
I to zato jer su nakon jezivog potresa koji je sravnio grad sa zemljom 1963. nažicali japanskog dizajnera Tangu da im sagradi dio grada koji je stradao.
Ali je žuti arhitekt projektirao bedem koji ne dozvoljava protok zraka, tako da je sad u ljeto pakleno vruće a u zimi pakleno hladno.
Što objašnjava tekst “Izgor leto, Kočan zima”, koji sam godinama pjevušio bez da se zapitam kaj to znači…
Što tek Lačni Franz misli u svojim pjesmama koje isto tako pjevušim…
Jesen je pakleno kišna, Vardar brz i bučan, ne baš sjajne boje.
Mrzim kad potrefim neki grad i onda kiša ne stane dok ne odem…
Grad baš i nije uredan, ali je gradonačelnica počela uređivati centar.
Promenada uz Vardar je, kažu, puno ljepša ljeti, kad i ima desetak puta više ljudi u šetnji.
Najogovaranija zgrada u gradu je opera koju je projektirao Slovenac a za koju Vinko kaže da je jebenu skijačku skakaonicu trebao graditi na Planici a ne kod njih.
Ostao sam oduševljen čaršijom,

By ribafish
(zvaću decu, decooo, buši, hahahah, buši!!)
malom ali s toliko puno boja i mirisa iz ćevapdžinica i burekdžinica koje nisam mogao a ne probat!
Ne mirise…
A tek zelena tržnica…
Onih sitnih pizdarija za zobanje, kupusa ko u zečjem raju te brda gigantskog poriluka od metra!

By ribafish
9. Navijači Vardara – Komiti
Hrvate su ovom prilikom zvali Ustaški Pički.
OK, pička jesam ponekad, ali zašto Ustaši?
Mrzim kad me neko svrstava u Ustaše, Komunjare ili Karmelićanke.
Ja sam intelektualac, svjetski putnik i agnostik, nemojte me svrstavat…
Sad ćemo mi njima na Maksimiru vikat Bugarske vulve ili Grčki smrčki i tako u krug…
Ma sram vas bilo!
Ustaški Pički…
Nije neka inteligentna usporedba, niti uvreda, ali bar nisu bacali bengalke na travu ko naši.
Recimo travu.
Rižište.
Nevjerojatno, ali ti isti ljudi su nas grlili i pjevali s nama i prije i poslije tekme.
Ah mi navijači…
A cijela je Makedonija pjevala navijačku himnu Toše Proeskog.
Prije i poslije tekme.
I u poluvremenu.
I jebenih svakih pola sata u svakom klubu i disku.
Da se nismo plasirali na EURO, žgaravicu bi dobio, ovako je bilo baš veselo…
Tri dana poslije sam pjevao pod tušom i inače „Makedonija, sakamo pobeda, peat milioni….“
Ali kako je rekao Vjevo, pola sata tugovanja nakon poraza je sasvim dovoljno.
Treba se okrenuti sljedećoj tekmi. Sretno na Wembleyu, neki ostaju delat.
(Ovo je pisano prije engleza, hnji,hnji…)
10. Toše Proeski
A sad ozbiljno.
I dok se po Hrvatskoj šire klasični vicevi (Ko je najbolji pjevač u zemlji) i tračevi (navodno je dečko bio homić), taj je mladić toliko u srcima idušama svih Makedonaca da je to nešto zadivljujuće.
Na svakom koraku njegove slike, cd-i, sa svih strana njegove pjesme.
Osim u Olimpiku gdje piče po prokletoj hrvatskoj estradi.
Na stadionu ljudi hodaju s njegovim ogromnim posterom, a na svaki spomen njegovog imena – svi pogledaju u pod i shvatiš da im je svevišnji stvarno odnio nešto što im je stvarno puno značilo.
Stvarno je bio faca.
Sve me to podsjetilo na Draženovu smrt.
I on je ćorio na suvozačkom, vozila ga je (i zajebala) osoba u koju je imao bezgranično povjerenje, imao je para ne da se vozi avionom nego da ima tri svoja aviona i poginuo je prokleto mlad, nedorečen, neostvarnih djela s još toliko puno, puno toga pred njim…
Draženova bivša koja ga je ubila tako da se u kamion namjerno zaletila s njegovom stranom auta plakala je mjesec dana i udala se za tipa s još više love, Tošetov vozač koji je zaspao za volanom dobit će dvije godine, otplakat svoje i život ide dalje.
Možda je fakat Mattyja Nykannena trebo satrt kombi negdje kod Kuopia dok je mrtav pijan spavao u grmu onkraj skakaonice…
Makedonija, tamo gdje vječno sunce sja.
Stvarno, uz vulkane na Islandu – otkriće godine…