Tjedan za pamćenje

Tjedan za pamćenje

Ko mladac sam se znao zbudit, pogledat kroz prozor i na ogromnom ciglenom desetmetarskom zidu Nade Dimić (fala Kerum, sad vidim i komšiluk kroz onu rupicu) skužit kišu ili susnježicu kako nošena vjetrom pada gotovo vodoravno.

Zaključio bi da je to prenezdravo za moj organizam, okrenuo se na drugu stranu i za taj dan odjebo školu ili faks.

Dobro, ne prečesto, ali dvaput godišnje…

Naravno da je bilo i takvih dana kad bi se popiknuo na nešto na podu, zapišao dasku, porezao na nož radeć sendvu ili se zalio đusom, pa bi logikom „po putru se dan poznaje“ i opet otišao nazad u krevet i čekao da dan prođe uz neku dobru knjigu ili stripove kojih je uvijek bilo.

Ta se finta zvala – kad skužiš da ti je dan krenuo po zlu, ne izazivaj sudbinu nego se pokrij po glavi.
A onda starci se razbole, odu u penziju, ne daju mi više da dajem plazmu za 100 kuna tjedno, na student servisu primaju samo Hercegovce i one sa žnorom, nekako diplomiram i počnem delat.

I nema više, stari moj, vatanja krivine i izbjegavanja odlaska na šljaku, makar te po kijametu ispred zgrade čekali Gatuso, Stam, Banković, Mladenović, Gašpar i onaj mali iz Barcelone koji je radio klizeće s jednom nogom u koljeno a drugom u bubrege klizajuć na grbi jer vrata nije imao… Hilfe. Mislim da se Victor zvao…

Od ponedjeljka do danas sam izgubio maestro karticu, 200 kuna, okladu i bugarski šal (u kinu Europa, molim poštenog nalaznika da mi ga vrati uz vrijednu nagradu).

Krepalo mi je svjetlo u kupaonskom ormariću, peć u kuhinji, zvučnici na kompjuteru, a TV 1000 se sve slabije i slabije vidi…

S dva fuša tako kasnim da mislim da će mi gladne specijalce poslat na vrata (sori Tonko), desetak odrađenih fuševa mi i dalje ne plaćaju, pin od mastercarda sam davno zaboravio pa sam i bez para i sinoć su mi se još raskuhale gris knedle u tirolskoj.

Suđe se ne pere samo.

Rupa na linoleumu ne zarasta.

Puko mi rajsferšlus na ruksaku, onaj mali, bitan, a i cd u autu mi je počeo opako preskakat – s Divljih jagoda na Živo blato…

S D na Ž, tri sata trasha preskočita…

Strašno…

Kakvo je to buđenje bez jutarnje doze Autostopa, Marije, Kerbera ili Estrade…

U srijedu sam gledao film Matti o Nykanenu i totalno se deprimirao.

Što mi od idola djetinjstva napraviše…

Najgore od svega, Junioru je u utorak trebalo tri minute da mi dođe dat pusu „ide tata pa-pa“.

Ko da mi srce bagerom vade.

I još su ga odveli u Petrinju…

Mislim, super mu je tamo, baka, dida, dvorište, pješčanik i to, al prokleto se tužno sam igrat s njegovim autićima i loptama-bam.

Bljak…

Bem ti radni vikend.

Srećom, tu su neke slike s Islanda koje me vrate u život.

A i danas drito s posla na Cinkuše pa će bit veselja!

Gej – zirci, ma ne, nismo…
Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Nepoznata islandska partijanerica koja se slika (samo slika, c, c, c…) sa svakim strancem u Reykjaviku ko ona teta iz teško gledljive serije nedjeljom iza dnevnika „Narode, ide vojska“! Kak se to zvalo?
Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Savršeno otkriće DMJ-a: Na Islandu nema nepismenih – valjda zbog ovakvih učitelja!!!
Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Ovo vam je Reykjavik po danu. Al fale udari vjetra i kiša po faci… Divno
Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Prezvuršt. Najbolje za klopu uz vrhnje Skyr. 5 eura ovaj komadić, mamuim odvratnu skupu…
Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Pita gavran na drvetu čvorka,
Šta to znači velika četvorka?
Poker blogera podno vulkana Snaefellsjokul!
Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Ova mi je najdraža. To je kod vulkana. Mokro, gipko, ko živo!!!
Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Vjetrometina. Doslovno!
Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Dakle, jeli smo lešinu morskog psa koji je talog amonijaka. I nakon toga sav pod dojmom (kad podrigneš misliš da si se žvalio s baba serom) naletim na…
Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Jesam obećo da ću upecat bakalara!!!!
Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Bit će još!