Pice i ćevapi!!!

Pokrećem biznis.
Dosta je bilo zajebancije, mirovinskog, zdravstvenog, redova na šalterima i tih penisa.
Prodajem stan i auto i krećem zgrtati milijune.
Ribafish postaje kontroverzni poduzetnik!

Jednom smo jako pijani vodili raspravu o tome mogu li žene i muškarci biti prijatelji ili uvijek jedno hoće a drugo neće seks, pa ovaj koji neće forsira to da ne otkanta ovo drugo, a ovaj koji oće je tužan kaj ovaj drugi neće i nada se da će ipak popustit pa sitno potpikava u nadi.
I razlajali se mi, a Meki kraj nas ćori mortus za stolom.
I tako mi zaključimo da niko nije ćorio s frendicom id a su žene općenito pizde jer nam ne daju frendli, a mi im uvijek služimo kao rame za kakanje
Meki se promeškolji i kihne, a Smile ga pita – “Meki, jesi ikad spavao s prijateljicom?”
Meki razmisli i promrmlja: “Pa, jesam.”
Mi u čudu, čovjek konstantno najpijaniji, nije valjda da je u tome trik?
I ja onako zbunjen, jer smo tih dana dijelili sve pa i frendice, pitam – “pa s kojom!?”
A Meki će skroz ozbiljno, koliko to može biti čovjek nakon litre štoka – “Pa s prijateljicom noći…”

Ribafish kreće u biznis!
Postajem hrvatski Larry Flint, otvaram prvi na svijetu lanac Fast Ud prostitucije!!!

Kupujem tri velika kombija, hrpu lepinja, mesinja, zelenjave i iznajmljujem šest prijateljica noći i dva najbolja prijatelja.
Svaki kombi ima mini kuhinju sprijeda i dvije zasebne kabine iza.
Cure delaju iza, vozač naprijed kraj roštiljčića.

Parkiramo od deset ujutro nadalje kod velikih firama, banaka, osiguravajućih društava i tih općenito velikih zgrada koje u Herceg-Banditovoj režiji uspješno zamijenjuju parkove i travnjake.

Kužite foru!
Ljudi su pod stresom, radon vrijeme je deset sati, poslije se fuša, ide na sastanke, vrbuje, uvlači, kupuje, otima, krade.
Urbanoj ekipi treba rasterećenje, pet minuta odmora, svjež dah!

“Pice i ćevapi d.o.o.” nudi rješenje!
Jebi i jedi – vrati se nasmiješen s gableca!

Mladi i stariji, napeti i nervozni Yuppieji, brand manageri, account assistenti, media buyeri, pi arovi, osobni bankari, producenti i ostala ekipa, umjesto da idu po suhi sendvič ili bajati kroasan, dolaze na brzo pušenje ili ekspresni utovar (tek mneznatno skuplji, platiš pet dobiš šest + mini trišu, ali to nije sve!) u stražnji dio kombija.

Ali prije toga naruče ćevape ili giros u prednjici kod mene.
I dok se meseko krčka – oni fukaju.

Kad su gotovi, osmijeh je tu, spremni su za potpisivanje novog ugovora, varanje naivnih klijenata i još dobiju vruć i masan šiš u ruke!
Plaća se po minutaži, deset minuta sto kuna, svakih deset dodatnih – 50.
Nakon 20 ja u maniru nervozne majke zovem na papicu jer ima ljudi kaj čekaju, pobogu!
Doma liži, tu se istresi!!!
A i hladni ćevapi, ono…

Imam gablec, radno vrijeme do tri-četri
Prilozi se naplaćuju.
I prijedlozi, i prilog trpni, i rječca li!

Zamišljam situaciju di dolazi kakav direktor prodaje ili promocije inkognito, naruči dvije velike s kajmakom i navali. Kad netom prije istovara:
“Svršiću, oh svršiću…”
“Direktore, oš i kečapa!?”

Bit ću pošten, 50% curama, 50% vozaču, nakon prvih milijun eura prodam koncept vladi ili hadezeu i sretno živim dok me ne utuže.

Tražim samo žnoru za registraciju i ideje di nać prijateljice.
Čekam prijedloge!

Što se sve događa za vrijeme sna u mozgu jednog intelektualca koji za večeru na prezentaciji pojede puno gulaša od hobotnice, slanih inćuna, šarana s ražnja za desert i to zalije s dvije litre muškata…

Svašta…