Tost naš svagdašnji

Jednom davno neki je voditelj na tada sjajnom radiju imao besmrtnu izjavu.
Glasila je otprilike ovako:

“A sada pjesma grupe Film, jedinog hrvatskog filma u kojem nema Ive Gregurevića.”

Na stranu to što je čovjek daleko najbolji hrvatski glumac (iako mu se opus svodi na dvije uloge – nadrkane pijandure i nadrkanog oca familije), ali ništa drukčije nije ni u jednoj od najboljih svjetskih kinematografija – onoj francuskoj.

Jutros se budim u 6 glede nezavršenog fusha, odvrnem radio a tamo najava za film “La vie en rose” o životu, radu i djelu nezaboravne Edith Piaff.

I sad onako nikakav odjednom krenem razmišljat o Ivi Greguroviću i Ivi Gregureviću Trikolora iliti sjajnom glumcu koji ima nos u obliku masnog pimpeka, i je li moguće da bi on… Kad me spiker preduhitri rečenicom:

“U glavnoj ulozi Žerar Đeprđe…”

Pa nemreš vjerovat…

Kad se budiš radi nekog posla koji moraš poslat do 9 jer si noć prije zakrmio s lapom na jajima, onda si mudro ostaviš i bar pol sata za kakicu, kaficu, đusić i ono nešto što se samo nameće kad upališ kompjuter radi posla.

Zanemarimo li radnje u kupaoni i sobi, u kuhinji je zgodno usput i nešto ćalabrcnut, e ne bi li mozak radio na nešto kruto a ne se vrtio u prazno.

Pa si Riba radi ili muesli ili tost s onim skupim kruhom posutim sitnim govancima u vidu žitarica, sjemenki, hrane za konje i onog nečeg crnog kojem ne znam svrhu.

Dvije se šnite onda ne pretanko namažu još uvijek nenadmašnom Gavrilovićevom jetrenom paštetom u tubi, otkad su 1983. naši prestali s uvozom one Čokine iz nekog sela u Vojvodini.

Pašteta u tubi ima prednost nad onom u aluminijskoj posudici (ima li to svoje ime!?) jer se ne mora pod mus ubit cijela pa ni ne pozeleni nakon par tjedana kad padne u zaborav.

Pašteta u tubi ima nedostatak jer ako je stiščeš od sredine, onda je vremenom moraš i ispeglat dlanom da bi iskoristio i ono s dna tube, što je vrlo slično postupku kad živiš s nekim tko na isti način tretira pastu za zube i što zna jako jako nervirat.

Najveći nedostatak paštete u tubi je to što dok je onako krmeljav peglaš dlanom kako bi izvukao zadnji trzaj onih tako finih kravljih sljepoočnica, konjskih kurjih očiju i daždevnjakovih benignih tumora ukomponiranih s brdom E-ova i NaCL.Dihidr.Gluk.Smrvlj.Nečim, vrlo lako srušiš čašu đusa kojeg si upravo 6 minuta cijedio.

No, ni to nije sve!

Ako vas u stanu ubija temperatura od 37 stupnjeva, i šećete se goli ko od doktora izvučeni, čuvajte se proklete šnite Kalničkog kruha (gore detaljnije opisanog) netom izvađene iz tostera.

Naime, dok prebacujete vrelu šnitu iz ruke u ruku, shvatite da vam je komad užarene prepečene vrele heljde veličine nokta na malom prstu pao iz tostera na golu kožu tik do lijevog testisa pa reagirate mahnitim skakanjem.

I tako ste postali ponosni vlasnik opekotine drugog stupnja koja mi upravo bridi u gaćama i nabija ritam uz nove Jinxe.

Inače, čestitke Ivy na točnom odgovoru i osvojenom CD-u Jinxa – javi se na mail.

Bubnjar Berko je ostao upamćen po legendarnoj izjavi na vježbama iz botanike te davne 1992. kad je dosta udaljena asistentica primila u ruke neku čudnu vitku i tananu biljku i pitala nas jel znamo koja je.

“Pa dobro, kolege, to stavljamo na pizzu!” (aludirajuć na origano koji joj je stvarno i bio u ruci)

A Berko se prodere iz zadnje klupe:

“Kapulaaaaa!”

Kralj.

Držte fige da stignem na QOTSA ili još bolje i na Kaiser Chiefse i QOTSA, a ako mi bilo koji bend spomene da oni ne vole Busha gađat ću ih Žujom.

Živili.

Al peče ovo otestisje, mamumu…

20.06.2007. u 12:11 •
15 Komentara
Print
#

  • o vidim ide se na radar fest,,ja idem na korn,,sta ti mislis jel se tebi kao iskisnom muzikologu isplati otic na njihov koncert

    prodigy fan • 20.06.2007. u 13:25

  • upoznao sam jednom nekog vrlo iritantnog i bahatog tipa koji je nosio majicu korn. preslusao sam sve sto je napravio korn. ne idem na korn.

    ribafish – čovjek krnje jetre • 20.06.2007. u 13:59

  • Čoka! Je, bilo je selo i ostalo, al nekad je uz paštete Čoka bila centar pingača. Lijepo prisjećanje. Sad si baš razmišljam jel da idem na pet dana u Trogir ili Čoku.

    skaska • 20.06.2007. u 14:12

  • e sad si me sjetio na onu idiotsku reklamu Vule vu pate, pa me, za sve!!! Ajme….koja retard reklama…
    ma stigneš na oba koncerta!

    orka • 20.06.2007. u 14:21

  • Nemoj se uvrjediti ali mislim da je za jinxov cd bilo namjesteno odnosno da je to tvoja poznanica s faxa dala tocan odgovor, inace si mi bas simpa za citat u beskraju dosade na poslu

    ninochka • 20.06.2007. u 15:12

  • Kapule ti.

    dida99 • 20.06.2007. u 16:10

  • Bok riba. evo sam da ti se javim i da kazem da vec 5 dana citam tvoj blog. car si. iskreno, nisam ni znao da ga pises. inace tvoj sam fan jos iz vremena klika. naravno da te sad citam u playboyu.
    fakat sam bio polaskan, kad si mi spomenuo birtiju tamo negdje u 6. mjesecu prosle godine (sjecas se tekme protiv australije, kako smo svi bili ludi).
    najvise me nasmijala prodaja Clia (vidim da ga jos vozas, znaci nista od toga).
    samo nastavi tako…
    Best regards…

    Alienz977 • 20.06.2007. u 16:22

  • a koji ku si hodo gol (da ne velim onu odvratnu situaciju da golom guzom sjedneš na something u kuhinji… ), a što se tiće tube – nekidan i mi (čitaj ja pošto nitko drugi u kući ne ide u kupovinu, tj. ne tegli hrpetine špeceraja doma!) kupili to čudo – gavrilovićku u tubi. Jebate, Mala i ja se istelile stiskajući paštetu vanka… fak i tuba!!

    seoska idila • 20.06.2007. u 16:52

  • pašteta i topli kruh?! to jos nisam probala…

    foxxy • 20.06.2007. u 18:06

  • sad si nas fino naucijo razlikama i kvaliteti pasteta, ali samo me cudi da ujutro srces dzus?
    ja sam mislijo da nakrenes jedno malo pivo.
    a da je pripeklo pripeklo je i drzim ti palceve.

    P.S. Blog mi je sada na novoj adresi, jer je onaj stari bijo brisan i obrisan. Stresa novog bloga je: http://ppaksu.blog.hr/
    Stari blog vise ne postoji.
    zivijoooooooo riba

    Pajo Paksu

    prilozi za bijografiju dva idijota • 20.06.2007. u 20:42

  • Ljut sam. Nise nije culo.
    Valjda pozornica bila okrenuta na Sopot.
    :(((

    Pero Panonski • 21.06.2007. u 02:49

  • e, dobro ti je to za gregurevića, mi smo gledali duha u močvari, tamo je isto bio. baš neki antipatičan tip.

    grandma take me home • 21.06.2007. u 10:20

  • joj,nema bolje od pastete i toplog hljeba.to nam je uvijek bio ritual u rano nedjeljno jutro pri povratku iz nocnog zivota.odlazak pred pekaru,padanje na koljena pekarici i ocajnicko moljenje iste da nam proda 2 ,3 struce kruha i par pasteta,i jos pokoje hladno pivo.a jos kad ides na more pa se pasteta onako lijepo rastopi,smeksa na suncu pa je samo izlijes na kruh.ma zakon.

    sinkenken • 21.06.2007. u 13:40

  • Srećom nije bilo spominjanja Busha.

    Terra Desolata • 21.06.2007. u 16:14

  • Nikada nisam shvatio fascinaciju tostom… Ako zanemarimo da bez njega ne bi bilo jednog od najboljih sporednih likova Red Dwarfa…

    Djetlić maltretira jablan • 22.06.2007. u 10:00