Prije će Bandit naučit if clauses nego nam dić dvoranu za curling, pa nam je jedina trenutna opcija – Slavonski Brod i curlanje na njihovom otvorenom gradskom klizalištu.
Njihov je gradonačelnik pozdravio ideju i čak se pojavio na natjecanju, ali to je tek jedan detalj u nizu sjajnih stvari koje su nam se dogodile taj dan.
Iako se zbog vikenda s Juniorom nisam kao prošle godine došo satrat s Brođanima večer prije turnira, naša je izvidnica sjajno obavila zadatak.
Jes da su zakasnili pol sata na turnir, ali su bili meštri od zabave.
Na turniru se umjesto nevjerojatnih 10 prijavljenih ipak pojavilo 8 ekipa, što je svejedno ogroman napredak u odnosu na prošlu godinu.
Na predstojećem, petom prvenstvu hrvatske u Budimpešti (hvala Bandi, hvala Prdoljače), tako se očekuje nastup čak 11 klubova!
Aktualni prvaci CK Zagreb nisu došli na turnir, što je u našim ciničnim kuloarima popraćeno strahom od mogućeg poraza zbog nesavršenog, dvadesetak metara kraćeg terena.
A desna je staza bila mrvu nagnuta ko mali tobogančić pa se felšalo do bosanske granice, ali svaka čast organizatorima što su i to uspjeli napraviti, kao i ljudima iz CK Zagreb što uopće imamo ikakve treninge u metropoli.
Dajte nam da curlamo, fala.
I onda je počelo.
Čunjaši su domaćinima, CK Legiji predali Rakiju Pivovaču s našim amblemom, pa smo se izljubili, poslikali, testirali čvarke i rakijicu i krenuli igrat.
Da mi nije bilo Sunca u obliku Klare koja je crtala, skakala, grudala i općenito čuda radila s budućim svjetskim prvakom, Rokislavom prvim i jedinim, ne bi sve krenulo kako je krenulo.
A krenulo je sjajno.
Prvu smo tekmu igrali protiv CK Silent, gluhonijemih cura koje bi vjerojatno oprale pod s nama (prvakinje Hrvatske, bile na svjetskom prvenstvu u Kanadi – gušt ih je gledat) da se igralo na pravoj podlozi, ali kako smo igrali na oštrom desnom tobogančiću, a naša nova inkvizicija, junior u četresprvoj – Rex, imao svoj dan – pobjedismo i to uvjerljivo.
Drugu partiju dobivamo Legiju na boljem terenu jer je sjajno igrao skip Stokuća, Pero se popravio a čak je i mene proseruckalo, iako sam definitivno bio najslabija karika.
Kaže mi tad Džoni iz Legije da kad ćemo im više pustit jednu, a ja kažem kad dođu igrat u Zagreb.
Prošle nas godine opraše u Budimpešti ko panta pitu (otkud ova usporedba, Nemetz?) pa nema opuštanja.
Na kraju remiziramo s Crolingom na toboganu i osvajamo prvo mjesto u grupi.
U drugoj grupi Pufovim Čunjašima 2 nitko nije uzeo ni boda, čak ni CK Vis koji nam od 2006. konstantno siše krvcu na malu iglu, pa smo trebali imati – međusobno finale.
Dok se igraju utakmice za niža mjesta (hnji hnji), ja kao i u svakoj pauzi trčkaram nekud s Rokom (sva sreća pa klasije imaju sto sportskih terena), ali mališa je zreo za spavanje pa sjedamo u Klija i pičimo uz Savu.
Ima nešto divno i smirujuće u toj nabujaloj vodi, snijeg pršti, pjevam s Rokom Natašu i Pa dobro gde si ti, smijemo se i pokušavamo zakrmit, i kako dolazi tišina, parkiram i pričam s pokojnim Bublićem, žao mi što nismo više piva popili i više tulumarili ko onda kad je bio sredio koncert baš tu, u svom Brodu.
Došli mi skoro do Srbije, vratili se na teren i taman počne finale.
Uvalim Roka Klari i krećemo stavit točku na i.
Namjeri se Čunjaš na Čunjaša, uzbudi se svaka brodska snaša…
Kako je počela mećava, Marin i Soja, organizatori, predložili su da se prvo mjesto podijeli, ali je Puf rekao da oni imaju bod više pa je moj Stokuća odlučio da nema šanse i da ćemo ipak igrat.
Ogi, onaj visoki iz Dobro Jutro Hrvatska, višestruki prvak iste i legenda domaćeg curlinga, neumorno je trčkarao gore dole s velikom lopatom za snijeg i micao tone istog sa staze, mi padali, stoneovi ne lovili rotaciju, smiješno za gledat, ali napeto za igrat…
Ukratko, uvjeti su bili daleko od regularnih.
Ali mi smo Čunjaši i morali smo to istjerat do kraja.
Oni su poveli 2:0, mi izjednačili, mi poveli 4:2, oni izjednačili.
Zadnji end, tri stonea do kraja, ja bacam i mogu odlučiti.
Naravno da sam zasro, ali i Puf je zasro nakon mene.
Sve je bilo na mom kapetanu Stokući.
Odlučuje gurnut naš kamen sa svojim, takozvani odbijanac.
Ja kao viceskip trebam gledat i vikat prvoj dvojici dal da metu ili ne.
Ne vičem, čekam, kasnim, ne znam ništa zbog snijega koji pada, djeluje prejako al nije, Stokuća viče, ja vičem, Rex, Pero i ja metemo, ali prekasno…
Kamen je preslab, staje dva centimetara prije cilja i pobjede, Čunjaši 2 od veselja skaču u zrak.
Mi se malo kiselimo, ali uz pivski šampanjac iz Beershopa slavimo i veselimo se s organizatorima koji rade vatromet jer je već odavno pao mrak.
Veliki uspjeh Čunjaša, veliki dan za hrvatski curling jer je to sad ipak fina brojka od kojih pedesetak ljudi koji će za mjesec i pol krenut kombijima i autima na peto prvenstvo Hrvatske u Budimpeštu.
Brod i Brođani i opet zaslužuju sve moguće pohvale, a sad ćemo mi njih podsjećat da spreme novi turnir jer ga osvajamo evo drugu godinu za redom.
Sva sreća što je pehar u obliku čvaraka doista u trajnom vlasništvu.
Pozdrav svim curlingašima, sretno u Budimpešti!
Dirigirani ždrijeb
Raspored
Pivovača
Džoni kobasičar
Klasije
Legija
Gegen Legija
Mećava
Finale
Čvarkonosci
Ajmo tataaaaaa!
Smjehoslav
Puši, pušiiii….
Rok statira na nogaču
Rok i Klarita
Ready to Rok!!!
PS. Ko se kuži u imageshack da slike ponovo izgledaju normalno?
