Blogeri u Brodu

Nedavno sam imao čast održati prvo od tri predavanja o blogu i bloganju. Sve je to ideja relativno mladog Brođana Kreše Hercega.

Krešo, tko si ti i što sve radiš u životu?
Ja sam Šokre i radim svašta. Marketing je neka okosnica svega. Općenito marketinške aktivnosti, kampanje, ideje i sl. Ali oko toga se vrti i organizacija, projekti, putovanja, snimanja… U posljednje vrijeme se sve to filtrira. Tako da ostaje definitivno razvoj cikloturističkog proizvoda Bicikademija (www.academi.bike), jedna inovacija koja je besplatna za sve sudionike. Ideja je da se instalira aplikacija i postaje se Bike Student koji završava Studije (destinacije, regije) tako da obilazi zadane lokacije prirodne i kulturne baštine biciklom (selfie na lokaciji) i osvaja nagrade. Upravo smo otvorili novi Studij – otok Rab. S Filipom Mrveljom (jedinim hrvatskim 3D Street Art umjetnikom) snimamo Bike Adventures of Hlapich and Lima, putopisni dokumentarac kojim razbijamo određene stereotipe na zabavan način. I tako…

Otkud ideja za Blogere?
Ideja je kuhala neko vrijeme. I inače radimo stvari kojima pokušavamo aktivirati zajednicu u kulturi. Neka poveznica je i Ivana Brlić – Mažuranić, koja je najveći opus svojih djela napisala upravo u Brodu, a u čiju čast smo radili već manje projekte. I onda se pojavio ovaj natječaj, na koji smo prijavili CoolTour Lab i prošlo je dobro. Kroz ovaj laboratorij smo htjeli dovesti jedna od najpoznatijih imena za određene radionice kako bismo pokazali mladima da kultura može biti itekako zabavna i zanimljiva, odnosno da steknu kompetencije u području kojim se možda žele baviti. I dati im priliku da sami kreiraju određen sadržaj, poput filma, fotografije, slikarstva, priče…

Sumljiv si mi, koji ti je cilj?
Moj cilj je da uživam svaki dan u poslu kojim se bavim (smijeh). Cilj projekta je potaknuti mlade na aktivnosti ovog tipa, odnosno kako steći određena znanja za područja koja ih zanimaju i razvijati se u tom smjeru dalje. Jer stalno čuju neku negativu, da se ništa ne može – a u biti sve se može.

Tko može doći na predavanja?
Cijeli projekt je namijenjen prvenstveno mladima do 25 godina. Ali tko god je zainteresiran naučiti nešto novo, dobrodošao je.

Tko još sve gostuje u Brodu?
Od predavača su možda najpoznatija imena u Maloj Filmskoj Akademiji – Robert Knjaz, Goran Milić, Stipe Božić, Đelo Hadžiselimović… ostale radionice uglavnom vode Brođani koji rade odlične stvari, ili ljudi koji su često kod nas poput tebe (smijeh), koje već smatramo Brođanima.

Hoće li polaznici morati raditi zadatke, ima li kakav završni ispit?
Neće morati raditi zadatke, ali će biti produkcijski dio… 3 filma, izložba fotografija, izložba slika, zbirka pripovijedaka, pripovijedanje bajki kroz radio emisije…

Što još radiš trenutno, kakva je priča o Street Artu u Vukovaru?
Trenutno razvijam Bicikademiju (www.academi.bike), inovativni cikloturistički proizvod. Pripremam širenje na druge regije i izvan granica RH. A trenutno sam u Vukovaru na Vukovart Street Art Festivalu (www.vukovart.com). Nakon prošlogodišnjeg uspjeha s 3D anamorfnim slikama koje su postale prava atrakcija, ove godine Vukovart ide vertikalno. Jedan od najpoznatijih umjetnika svjetske Street Art scene stvara murale u Borovu naselju, a bit će i dodatnog sadržaja poput prikazivanja filmova i koncerta (General Woo). Uz to, planiramo sljedeće putovanje Hlapića i Lime na biciklima, nakon 2 snimljena dokumentarna filma.

Kako da pozovemo ljude na jesenji nastavak predavanja?
Pozivamo sve zainteresirane da se priključe radionicama da vide kako se mogu naći u stvarima koje vole. Jer ako radiš ono što voliš, više nikad nećeš morati raditi u životu!

Hvala legendo, Brođani i Brođanke, vidimo se najesen u Kući piva i na predavanjima (prije toga)!

http://www.radioslavonija.hr/sadrzaj/domagoj-jakopovic-ribafish—blogovanje-je-sansa-da-mladi-ljudi-nadu-sebe-608

http://www.035portal.hr/vijest/zivot/ribafish-pokazao-mladim-brodanima-male-tajne-velikih-majstora-pisanja-bloga-15180

http://www.035portal.hr/vijest/kalendar/[cooltour-lab]-multi-coolti—domagoj-jakopovic-ribafish-15166

http://www.sbplus.hr/slavonski_brod/kultura/pravi_blogeri_ne_hejtaju_oni_pisu_kako_bi_sirili_pozitivu.aspx

Najgori muški odjevni artikli za plažu i oko nje

Ušao sam u bar na plaži, uzeo koktel za šankom i povukao prvi srk ružišastom slamkom, zumirajući što se nudi iz izloga broj jedan.

Bacio sam visoko svoj slamnati šešir i razbacao gelirane uvojke te privio prvu droljicu na svoja maljava prsa upletena u zlatnu kadenu debljine lanca Bartola Kašića ili predratne specijalke. Salsa dere, moje gumom ojačane mokasine letaju po podiju, napalmno napalita random ženka svršava na moje čvrste senzualne pokrete, a moj joj pečatnjak ostavlja duboko istetoviran broj mobitela na dlanu…

Budim se fino erektilan i shvaćam da život nije španjolski serijal te pakiram stvari za prvo ovogodišnje kupanje, otprilike – borolete, siledžijku i kupaće. Hm, a baš bi bilo dobro imati seksi lanenu šulju, safari kratke gaće i japanke, i gledati kako ti koke padaju pod noge. Pa sam kontaktirao par bivših i par blesavih dragih koka u najboljim godinama te došao do sljedećih zaključaka što ne prolazi na plaži. Naravno, osim kod sponzoruša, koje vole čak i roza košulje, ali one su ionako nepismene…

1. Forsiranje plodova teretane
Postoje muškarci koji imaju bogom dano klesano tijelo, ni premišićavo, ali ni otromboljeno, đubrad sretna koju mrze sve ostale ljenčine i hedonisti, jer se za takvo nešto inače treba propiškiti puno znoja nekoliko mjeseci godišnje po teretanama. No umjesto da ti uporni teretanci znaju kad treba stati, i imaju neki normalni, umjereni torzo, oni se krenu ubijati od steroida, dodataka, govana, sve dok ne dobiju oblik balončića s helijem, pa se gegaju onako stisnutih šaka za davanje krvi, napuhani sitnoguzi kao da se spušta naoblaka.

S mjerama 140-80-70 izgledaju kao trokut za sporednu cestu, i najčešće furaju majice bez rukava ili šeću goli do pasa, bez disanja, okrećuć se poput vrtne prskalice i s nadom da će ih uočiti neka teta. Ali tetama je to danas tak passe, pogotovo kad se tip pretetovira, pa izgleda kao nedovršeni strip za djecu…

2. Nakitnjaci
Dok su još samo pravi vjernici slavili krizme i krštenja, u Dalmaciji i zaleđu su se najviše dijelili zlatni i srebrni lančići. A kako nemoš dat ditetu manju kadenu od susida, krepa dabogda, generacije tamošnjih muškaraca i danas hodaju malo nagnute prema naprijed od teškog tereta barem pola kile okovratnih plemenitih metala. Jednom kad ih stave, više ih ne skidaju, jer im srastu s dlačurinama na prsima, a jedini način da im maknete taj okov je da ih moleći prekinete u pola seksa dok vas pri misionarskoj pozi zlatnina bolno ritmično udara po bradi ili nosu. Rustikalniji primjerci nose i zlatne pečatnjake, jer smatraju da se žene pale na veličinu, ali ne i kad ti se šaka od težine vuče po pločniku. Što reći o tipu koji ima tri krunice oko vrata i nakupinu kože na ruci za razastrijeti mega gumi-gumi? A gle, kad ne mogu drugačije privući pažnju…

3. Dlačice pod nosom
Iako sam osobno mislio da žene bezuvjetno padaju na bebiguzno izbrijane fićfiriće, većina se izjasnila potpuno suprotno: “Kad su već na godišnjem odmoru, pa neka se opuste i zapuste. Dosta nam je zasranih lavaboa svako jutro, a i nije loše onako mekano nakon što se ne briju deset dana! I Riba, sat vremena nakon brijanja – to grebe, prokleto grebe, da volim predigreno bockanje, snubila bi dikobraza…” No, tu su i dizajnerska bradica ili brčići, sve prisutniji outfit kod modernih mužjaka, naročito kod onih koji su počeli ćelaviti ili se naglo debljati – postoji i teorija da brade puštaju manje obdareni mužjaci, ali zadržat ćemo se da je to ipak bliže onom starom vicu: Zašto grbavac pušta brkove? Pa da ga zovu Brko! Uglavnom, ispitanice su zaključile da im je tip koji pola sata provede pred ogledalom lickajući dlačice ipak previše povezan s majkom da bi bio zanimljiv igdje, a pogotovo u krevetu.

4. Tata, koja je to kava? Moka, sine
Ljetne koledžice, odnosno mokasinke, taj plitki produkt kraljevskog snobizma, koji na suhom nema nikakvog smisla, osim teže šminke (na jedrilici su vjerojatno zakon, za nju su i stvorene, a ne za disko), apsolutni je odbijanac za Hrvatice koje se na more ne idu bogato udati. Tip koji potroši par tisuća kuna da bi glumio princa ili brodovlasnika jednostavno ne paše u naš milje, pa je ili varalica, ili fejker, a takvih je svakoj iole pametnijoj ženi dosta nakon cca tridesete. “To ti je nama u rangu onih jarunskih silikonskih droljica u dopičnjacima – znaš da ga možeš imat uz malo truda, ali ti je sutra zlo.”

5. Gaće s nadgaćama
Treba ući u more a da te primijete, ali treba ući u more, i da te ne sprdaju. Sudeći po prestrogom ženskom sudu, jedino prihvatljivo su kupaće gaće bokserice do maksimalno polovice bedara. Bermude su za klince koji imaju malog pišu, speedo gaće za kompleksaše koji žele pokazati da su ih roditelji godinama tjerali na plivanje ili da ne znaju dostojanstveno stariti, tange za retardirane digiće… Kojima će ipak dati kada se napiju, jer su tako simpatično uporni… Ah, žene.

Što se hlača tiče, reperske hlače na pola guzice govore da je dečko ili neuhranjen, ili nedorečen ili nenačitan, a trifrtaljke da nema svoje ja niti je siguran u sebe. Bijele lanene hlače kazuju da mu ih pegla žena ili majka, a sve ostalo ima kakav takav prolaz.

6. Čarape
Bolje vam je da se smrzavate nego da na noge navučete išta, jer su žene apsolutni ljetni čarapofobi. Dokoljenke su za fudbalere, gležnjače previsoke, a stopalice preniske i odvratne, dakle, ne možete pogoditi visinu, a jedino gore od toga je da nosite visoke pankerske tenisice. Da imaju neki sprej za označavanje luzera, vjerojatno bi vas odmah poprskale njime da vas više nikad ne pogledaju.

7. Alkosi
Cijeli sam život po moru, kampovima i plažama držao pivsku flašu u ruci, uvlačio trbuh i mislio da sam frajer. Dobro, do trideset i treće. Ali žene ti alkoški trikovi tako odbijaju kao malinovac Mladena Grdovića, pa je bolje plažom ići čist. Zanimljivu sam opasku čuo od frendice koja je rekla da joj trenutno umire frajer koji u ruci drži radler – “Ili si muško, ili nisi, ne trpim polutane – tko pije kao pička, i ševi kao pička. Odbij od mene!”

8. Dodaci na glavi
Sretnici koji nisu oćelavili od stresa ili genetike, pretežno s talijanskog govornog područja, na svoje kovrče stavljaju toliko ulja i gela da stariji Dalmoši zorom misle da se izlio tanker. No, to nije sve! Uništavatelji jastučnica svoje kovrče toliko žele istaknuti, da ih poput kitnjastih paunova još ukrašavaju i raznim ortopedskim pomagalima poput rajfova, šeširića veličine zdjelice za rižu koje stave samo na pola tikve i onda škilje od sunca. A te marame za obuzdavanje masnih visuljaka s čelenke, smanje im fi glave na pola, pa izgledaju kao uspravljene iguane. Ok, dno dna je ipak šilterica, znak da micek doma još skuplja sličice autića, i igra football managera…

9. Maje i majičice
Već sam negdje spominjao lakoću i ležernost kojom Javier Bardem nosi zelenu lanenu košulju u jednom kadru filma ‘Vicky, Christina, Barcelona’, i kako bi divno bilo s takvim epskim šarmom šepuriti se po Šepurinama ili bilo gdje po moru. Ali kad nisam ni badem, a kamoli Bardem, a i odavno sam shvatio da je potkošulja unikatno jednostavan i lako periv/pegliv odjevni predmet. Pa ljetima loše barim, ali loše bare i momci koji navuku ekstremno uske majice i košuljice s manjkom dugmadi i silom nutkaju dekolteiće komadima u čašu. Prozirne i mrežaste majičice jesu hit, ali za onu drugu ekipu, dok su totalni degute mamini sinovi koji nose vestu zabacitu na ramena i vezanu među sisama. Taj kad svrši valjda plače i šalje sms mami…

10. Bonus
Smijat ćete mi se, ali ponekad navučem kilt i osjećaj je sjajan.

Tako da jednom možda probam i pareo, kao onaj luđak Kurspahić, koji me na Visu devedeset i neke noseć isti, pošteno razvalio jedan na jedan. U košarci, naravno, sram vas bilo… No, smatram da ne bih dobro prošao pri ženskom sudu, iako navodno vole otkačene. Dredlokse, koliko god muškarcima pojam nepranja i namjernog zaplitanja bio odvratan, ni žene nakon dvadesete više ne fermaju previše, tetovaže bucmastog anđelčića, karte rodnog kvarta, kineske poslovice iz kataloga, portret Ante Pavelića, Thompsonov mač ili skica križa na Marjanu isto nisu neki hit, kao ni sve modernije rupe za golf u ušima i nozdrvama. Taman za vjeveričju duplju, bljak. Ne valja ni preparfemiziranost, ali ni hipijevski znoj, a najgore je na muškarcima u ljeto vidjeti – drugu ženu. Ako je zgodna, sigurno je glupa, ako nije, vjerojatno je kučki tata prebogat pa bi je najrađe zgnječile kao uš, onakvu debelu, punu sebe, ufff.

Uglavnom, muškarcima želimo puno sreće s barenjem na moru, savjetujemo vam Rektum-Aladeen-Horcutinčićev teorem: na jahti daje svaka, jer zna da ako ne da – leti u more.

Top 10 ljetnih ženskih odjevnih predmeta koje muškarci ne podnose by Ribafish

Crna Ovca 2018.

S toplim danima došlo je vrijeme kad ponovo u prvi plan dolaze žene sa sisama i nogama, a ne s karizmom. Iskreno, ne znam što tjera žene svijeta na nasjedaju na provokacije dizajnera i tjeraju se na izgladnjivanje dok ne postanu koščate poput rabljenih špangi.

Pravi muškarac ne voli mršavost, škripu koljena i zvukove kruljenja u simbiozi s odbijanjem jela u restoranu i nerviranjem zbog pretjeranih kilograma. Prava žena je ponosna na ono što ima, i to nosi s osmijehom, ali i ona nekad odjene nešto što u našim infantilno-hedonističkim sivim masama ponekad izvuče posprdni osmijeh na lice. Drage naše, tko smo mi da sudimo o vašem oblačenju (javlja se tip koji ljeto provede u siledžijki i boroletama), ne želimo vam nametati ukuse, ali većina vas prešutno želi da im se kaže da nešto valja ili ne valja, a ne da nam se šuška iza leđa.

Pa sad, ako vam je stalo do mišljenja Ribafisha i dva frenda na dućanskoj pivici popijenoj na klupi u centru Zagreba s pogledom na žene u prolazu, bacite oko, i nemojte se uvrijediti. Jer, znajte, iako vas vaš dečko mora pohvaliti zbog odjevne kombinacije, ponekad ne stoji iza svojih riječi. Ovo je puno bliže istini…

1. Tajice
Super odjevni predmet za teretanu, ili poslijepodne u stanu uz kokice i film, ali kad ti u podne nasred špice pogled primami istaknuta vagina, fakin devin papak, odnosno breskvica iz koje ljudi dolaze na svijet, prevučena tankom pripijenom sivom tkaninom, stvarno ti dođeš da joj daš broj dobrog psihijatra. Dani vulve, halo!? I, drage dame, za ukusno žensko dupe, najčešće je potrebno koristiti teretanu ili stazu za trčanje. I onda se čudite što vas sprdamo… Kao da ja po gradu nosim topić, ili ovlaš obmotam pišu prozirnom folijom, ono, degute…

2. Pregoleme naočale
Svaki ljubitelj otvorenih prostora, vozači, spasitelji i svi oni koji su ih zaboravili doma – znaju koliko je dragocjen taj komadić plastike kad zapiči zvizdan. Nažalost, netko se, vjerojatno u Americi, dosjetio da nesretnicama uvali priču da na tintari obavezno moraju nositi stakla veličine retrovizora SUV-a, ili barem veličine reketa za ping-pong. Ove nakaradne mini-tave za palačinku služe jedino za poravnavanje nosne kosti i zaštitu od mušica, ali muškarce trenutno asocira na liječenje nekakvih kompleksa. Kojih? Nije nam apsolutno stalo da saznamo, kad ti na čelu piše da su očiti…

3. Balerinke vs kroksice vs platformašice
OK, postoje i mužjaci koji obožavaju stopala, ali žene je vjerojatno strah takvih, pa pokušavaju na svaki mogući način unakaziti te prelijepe donje zglobove. Kao prvo, neke u ljeto furaju uggsice, naglašavajući da se uopće ne znoje, a nama to izgleda kao da su ugurale nogu u svjež vidrin leš. Jezivije su samo one šarene lego kockice s rupama, kroksice – čim ih ugledamo, odmah stvaramo sliku neke nemaštovite domaćice koja se na silu trudi biti otkačena. Većina se mužjaka gnuša jednostavnosti i bezobličnosti balerinki i svrstava ih uz bok nakaznim snobovskim espadrilama, dok se nikada nećemo prestati diviti ženskoj hrabrosti da na grbave dalmatinske ceste i uličice izađe u petnaestcentimetarskim platformama. I nećemo nikad zaboraviti blamažu one saborke, Vesne Botoks, koja je dočekala TV kamere hodajuć po oblucima u svom dvorištu – u štiklama. Kakav trbušni ples, ma akrobata!

4. Poluvisoke kožne sandale/gležnjače
Moram se posebno osvrnuti na najčudesniju navlaku za stopala, otkako smo vidjeli kako oni afrički siročići za japanke upotrebljavaju plastične boce i malo špage. Ovaj toliko ružan artikal ne da bi trebalo zabraniti, nego i ozbiljno porazgovarati sa ženama koje ga navuku na nogu. Bastard Jugoplastikine prozirne sandale, i rabljene vrećice za usisavač govori o ženi samo to da ne živi u istoj ulici s ukusom. Poput do pola oglodane dlakave pastrve, sapperlot!

5. Torbetine
Daleko od toga da se ljudi na cesti ne smiju meni i mome ruksaku u kojem imam od tri pumpice za astmu (jedna uvijek radi), pilula za alergiju, vlažnih maramica (ako se netko hoće đorati za sličice Medo putuje – javite!), tekica, kemijskih, diktafona, lizalica, fotoaparata… Pa se zato i ja mogu smijati ženama koje imaju ili besmisleno male torbićice za Labello i pola tampona, do željezničarskih torbaka u kojima tavore sabrani Coelhovi radovi, litra i pol vode, 43 usahla ruža, ključevi od bicikla, feder od kemijske, WD 40 light, parfem, lak za kosu, četka za kosu, kosa, rezervne najlonke, token kojeg će doma tražiti danima, sprej za samoobranu, i nikad, ali baš nikad – ono što joj baš tog trenutka treba. Danas žene više kopaju po tim vrećurinama nego što se šminkaju, da ne spominjem kako im jedno rame naočigled visi… Još malo pa će počet rezat desnu cicu kao Amazonke!

6. Dopičnjak
Jedno je biti seksi, a drugo je biti drolja. Cijenimo vaše pokušaje da se izborom outfita bogato udate za lokalnog fudbalera ili mafijaša, ali pobogu, pa treba imati neku granicu. Nažalost, situacija je gotovo identična kao i sa ženama s debelim nogama koje forsiraju tajice, pa što kraću minicu žena ima, to je i više celulita na njenim bedrima. Kako sam jednom davno mudro rekao, žena bez celulita je kao štrudla bez štaub šećera – svi znamo da ga imate, kao i mi škembu, ali halo – mi svoju škembu uvlačimo, i dok u nama srce wannabe jebačko bije – uvijek ćemo je uvlačiti.

7. Prazan dekolte + šljokičaste majice + puf rukavi
Nismo svi isto obdareni lojnim žlijezdama, i ne stoje nam svima jednako dobro neki odjevni predmeti. Kad otkopčam gumb na košulji, to je toliko odvratno da se režiseri svijeta otimaju kako bi snimili Milo Hrnić vs Verewolf, ili U dlakavom gnijezdu 2. Ali zadivljuje samodopadnost i hrabrost mršavica koje obuku V izrez do pupka, a onda joj među cicama možete igrati ne križić-kružić, nego potapanje ovećih brodova. Isto je prevulgarno i kad vlasnica sočnih, lelujajućih grejpfrutića prošeta špicom u gornjem dijelu badića i tek nekom maramom preko njih, i onda se pita zašto svi bulje u nju. Mislite da smo licemjerni? Pa i jesmo, ali nama ni pornić s frajerom koji ima manjeg pišu od nas nije napet, barem smo iskreni… Mučke provokatorice, namjerno to rade!!! U grozomorne predmete ubrajamo i majice sa svim vrstama šljokica, jer ih nakon spontanog plažnog seksa ili tek ljubljenja ujutro nalazimo među krmeljima, u hrani, pa čak i tamo… Dobro, znate gdje, tamo. Puf rukave nose cure koje misle da imaju male cice i/ili debele ruke, pa se trenutno eliminiraju iz ikakve konkurencije… Kao i one s ravnom guzom koje na +43 nose vestu preko iste…

8. Hlače spuštenog dupeta
Nisu mi jasne reperske traperice ‘napo prkna. Možda sam star, ali ne ide, jednostavno mi je ružno, kao mom starom onomad u srednjoj, kad me forsirao Beatlesima i Indexima, a ja slušao Sex Pistolse i Ramonese. Postoji tako i soj žena koje mrze štikle i sve štulasto, a misle da imaju prekratke noge. Pa su u tu svrhu počele nositi nekakvu široku majicu koju navlače na noge kao hlače, a rezultat je da imaju neki neartikulirani komad tkanine koji uspješno ubija sve obline i naznake seksualnosti. I an dupetu joj piše – nisam zadovoljna sa sobom. Ukratko, žena koja to uspije staviti na sebe, definitivno je komplicirana. Izbjegavati…

9. Glomazna glavopokrivala
Treba se čuvati UV i ZŽ zraka, ali to se može napraviti i decentnije od deka koje se na glavi skomprimiraju u maramu, a pogotovo od šešira veličine Saturnovog srednjeg mjeseca. Uđe jednom u zahod i više ne izađe dok ne pozovu vodoinstalatera da je odglavi. Da ne spominjemo što se desi s prvim lahorom kad dječurlija krene naganjati odbjegli sesoar umjesto lopte. I obavezno je jedna ruka uvijek na tjemenu, poput majmuna koji razmišlja, ali uvijek! No, dobro, čemu se moja rasa smije buniti, kad neki od nas, sekta Galebovi, i u disko ide u tamnim naočalama… Bože…

10. Ogrlice + nakit
Većina muškaraca pocrni i prije ljeta zidajući prijateljev kat, terasu, ili bilo što što podrazumijeva skidanje u potkošulju, ispijanje puno lošeg piva i obavezni roštilj. Pa im ostane uzorak potkošulje, nimalo seksi, ali cijenjen od strane drugih muškaraca, jer znaš da će ti dotični uvijek pomoći kad će trebat nešto šljakati. Žene u svrhu nepotpunog tamnjenja imaju drugi plan, a ime mu je – nakit. Ne zna se koji je komad besmisleniji, od prstena za nožni srednjak, koji izgleda kao pečat na svježim hrenovkama, preko zlatne nanogvice (dio Dalmoša više ne radi ništa nego samo predvečer skuplja izgubljeno blago po plićaku), do inih pupčano-bradavičnih pirsinga. Maksimum su ipak narukvice, drvene, plastične, kancerogene, nakon kojih na kraju ljeta izgledaju kao da su bile na Amistadu, a ne u Vodicama.

11. Poderane traperice
Žena koja kupi poderane traperice… Nastavite sami…

Tekst je objavljen na portalu Miss7

Zašto su muškarci opsjednuti svojim penisom

Kao i s veličinom ženskih dojki, tako su i o obliku, tvrdoći i duljini muškog penisa ispričane brojne bajke i napisane mnoge priče, a puno je doktora zaradilo na budaletinama koje su nečim nezadovoljne htjele povećati svoj jedini ventilčić.

Da, veličina nam je bitna, pogotovo ako nismo u nekom normalnom rangu, i ako nam je stalo da i ženi bude ugodno u krevetu. Ne dok spava…

Od malih smo se nogu natjecali u pišanju u dalj, kasnije u hvalisanju rekordnim brojem drkica u 24 sata, još kasnije lagali o općenju s djevicama koje nakon te večeri to više nisu bile…

Uglavnom, penisna tematika svakako spada u top 10 najdražih muških spika, doduše ni blizu ženama, govnima, autima i glazbi, ali uz bok tulumima, stripovima i ekstremnim sportovima poput curlinga. I nepresušna je, iako su dečki u škvadri obično dobro upoznati s veličinom frendovih pimpača jer imamo neki utkani običaj luknut sa strane dok smo na pisoaru. Uostalom, to je i neki klasični CV za one tulume kad frendu namještaš curu kojoj se ti sviđaš, a ona tebi nikako. Ono, da je znaš uputiti! U biti znamo sve, osim što nam je nekako strano primiti penis koji nije naš, pa s tom dilemom najčešće i umiremo. Nikad neću zaboraviti riječi frenda “Zamisli da nekom daš guze sad u četrdesetoj i da ti se svidi. Pa ubio bi se što to prije nisam otkrio!”

Pri nastanku nažalost nismo birali u kojem ćemo se obliku probuditi na ovome svijetu, ali ispalo je eto da je 51 % nas dobilo pimpača umjesto pipice, i danas uglavnom smatramo da bismo zbog toga trebali biti sretni. U djetinjstvu nas je žuljao, neki ga pamte tek od operacije fimoze (hladan znoj), u pubertetu su prvoerektivci bili uvučeniji u sebe, da bi onda ohrabreni mlatili pimpačima prije i poslije tjelesnog, dok smo mi malo sporiji u razvoju kući tužno gledali u međunožnog glistivoja i pazuhe na kojima nije bilo dlaka. Dok nam je koristio samo za pišanje, bili smo sretni ako ima kvalitetan mlaz pa da ne zapišavamo dasku što je sa sobom povlačilo mamine i tatine fliske. I onda je jednog dana nešto neurinarno curnulo iz tih cjevčica, nas su napali upitnici, majke su trkale očeve da nam objasne o čemu se tu radi, i uskoro smo curice počeli šlatati na totalno drukčiji način – nježno.

Prvi su se frajeri ohrabreni lošim pričama iz Erotika i Vročih Kajeva počeli busati pričama o skidanju jumfa, što smo mi ostali gutali razjapljenih ustiju, pa vremenom i mi počeli slično lagati mlađima. Sve je to pratilo kriomično gutanje pornića, koje smo na sve načine pokušavali gledati bez da nam ne nanjuše roditelji. Tako me jednom u sedmom be zvao Boris iz sedmog ce gledati svježe sprženog E.T.-ja, a pustio cijeli Desert sa šlagom i pola Vrelih noći Josephine Mutzenbacher. I tada je došlo do prvih raslojavanja, na one koji su se začudili veličini penisa u glumaca, odnosno onih kojima je to bilo normalno. Oni s manjim od glavnih zvijezdi doma su otišli pokunjeno promrmljati da je E.T. super, i uz bezočnu laž da im se sad ne priča o sadržaju, zavukli u sobu s trokutom ili ravnalom iz školske torbe uspoređujuć dimenzije. Oni s većim nisu imali tih briga. I nekako su potiho postajali idoli onoj drugoj skupini. Dan danas postoje frikovi koji usred diska ili tuluma izvade safaladu na stol, i ubrzo završe s nekom velikookom tetom s kojom ste upravo razmatrali rane Floyde ili utjecaj Kundere… Da ne spominjemo košarkaše bez hrvatske putovnice.

Dugotrajnim ispitivanjem i istraživanjem u birtijama svijeta, hrvatski penisolozi su došli do zaključka da žene penise od 15-18 centimetara i prosječne debljine smatraju nečim u rangu kako mužjaci shvaćaju ženske trojčice. Taman, ono, za šaku, prosječno, nit boli, nit fali. Do petnaest centi mogu podnijeti ako su stvarno zaljubljene ili čovjek ima dovoljno love, moći ili nekretnina, ali uvijek im ostaje ta neka praznina, zračak svjetlosti i neispunjenost koju će mu kad-tad prigovoriti nakon par godina braka prilikom prvog uvjeravanja da on nije onakav kakvoga ga je zamišljala. Muškarac, ne penis. Situacija s udovima duljim od, recimo, velike limenke piva, ili debljine grlića boce od Jumbo voćnog soka (za starije generacije) je potpuno drugačija. Jednom je netko rekao da ženama paše kad ih snošaj mrvicu bolucka, a brojne se to ne stide javno priznati.

Naravno da ovom prilikom ne hvalim imbecile koji išta rade na silu, nego samo na one trenutke vođenja ljubavi, kad muškarac čuje i vidi da je žena u ekstazi i ne zna treba li stati ili nastaviti. A najčešće stane jer se prepadne, pa onda čim stane kaže da samo nastavi, ali se onda izgubi kontinuitet… Dakle, osamnaest i više cenata garantiraju užitak svakoj ženi, ukoliko, citiram “On zna što treba s njim.” Helou?

Teške su te žene. Ako ti kažu u lice da ti je “mali, ali da su one sasvim zadovoljne”, možete li zamisliti ijednog muškarca koji bi nakon te rečenice mogao nastaviti ševiti istim entuzijazmom, ili zamišljate neko totalno popišano siroče kako danima plače konobaru na šanku? Ako lažu, shvatiš da lažu, pa ti opet nije napeto. Otud i težnja muškaraca za razdjevičenjem, vjerojatno im je mali. S druge strane, rak maternice će prije izazvati neka monstruozna sifredasta batina, a vjerojatno barem 20% žena ima preusku ili preplitku vaginu na nešto toliko, pa im je feeling vjerojatno kao da čistiš uho žaračem. No, kao i muškarci i njihova patnja i vječna težnja za što većim, skupljim i jačim stvarima, tako i žene žele barem jednom u sebi probati ogroman komad netom stvrdnute mušketine, i one pričaju o tome na kavicama, vjerovali mi njima ili ne. I vlasnici kapitalaca to dobro znaju, i imaju otvoren ulet na većinu vrata, samo ako im se to poželi. Oni s pimpekima do 15, vremenom razviju nekakvu prostodušnost ako uplove u sretnu i neprezahtijevnu ženu, hoću reći vezu, a neki od tih koji smatraju da su zakinuti koji smatraju da je život stvoren za gomilanje recki na zidu – svoj i život svojih djevojaka pretvaraju u pakao.

Kako nikotin, alkohol i stres utječu na protok krvi u organizmu, odnosno benzin za pišu, tako je muževima s velikom alatkom sve teže vremenom postizati prvotnu erekciju, pa ih to počne nervirati, pa krenu po pilulama i sve ode k vragu, tako da su i oni idealni za upotrebu tek jedan dio vremena. Iako bi se oni s manjim prije mijenjali nego obratno, ali to je ionako znanstvena fantastika.

Uglavnom, muškarci bi po defaultu morali voljeti svoje pimpeke jer su im takvi bogom dani, i ne možeš ih nabildati poput bicepsa i tricepsa, napuniti poput mozga, a ni staviti mašnicu da budu ljepši. Seks nije najbitniji u životu, ali je sastavni dio torte, onaj kojeg se itekako osjeti da fali. Koliko muškaraca, toliko i penisa, samo ti je jedan dan, voli ga kao da je od zlata i učini sve da mu bude lijepo. Kako je rekao pjesnik, i pijetlu vrijeme ide, nemojte od njega raditi majmuna, zaljubite se, nađite divno biće koje će mu se veseliti koliko i vama, brojke i centimetre prepustite matematičarima i statističarima i get a life. A svi vi koji mislite da imate problem, sjetite se da ima i puno gorih. Uostalom, pišo je vaš doživotni najbolji frend koji će vas možda nekad i iznevjeriti, ali nikada napustiti!

Zašto žene mrze svoje sise?

Jednoć davno, dok je božica Fortuna još imala neke dionice u mojoj malenkosti, konačno sam uspio skinuti majicu dotičnoj djevojci i pogledati u prebukirani grudnjak iz kojeg su dodirujuć’ se vrištala dva divna jastučića. Godine iskustva mudro su me naučile da je bolje ne otkopčavati tu prokletu napravu koja se upravo i nosi zbog svrhe da ih drži na okupu kao kornet slaju, ali ona se sama primila tamo negdje daleko, iza lopatica, i napravila to…

Čulo se ono sudbonosno ‘Tc’ i popratni zvuk padanja sisobrana na tlo, a njena je klesana dojka ostala na mjestu, onako snena, mila, gotovo nerealna u toj svojoj XL veličini i s tim minijaturnim izdankom na vrhu poput kolibričinog prepucija. A mislio sam da volim veće bradavice, kakva greška. Da, žena je imala tako dobru cicu da joj druga nije ni trebala, pa se nisam ni koncentrirao na išta drugo. Srce mi je tuklo kao gradonačelniku kad prima mito, i ne da sam zaboravio boju njenih očiju, nego i ime, JMBG, Urbroj i svoju godinu rođenja. Sve.

Oči su mi krenule u križ, a ja sam nekim dijelom facijesa konačno u slow motionu dodirnuo tih kilogram i pol satenskog gruda, zatvorio oči i htio zaustaviti Zemlju barem na dva sata. Ta kamena petica, ta mramorna uber buhtla, taj najsavršeniji grejpfrutić hemisfere napustio me već sutradan s nekom glupom isprikom u stilu da bih ja nju samo iskoristio, i da sam s njom samo zbog sisa, našla si je mlađeg i jačeg s većim autom, i više se nismo vidjeli. Bio sam neizmjerno tužan što se ne mogu više igrati osobnim svetim gralom nakon što sam ga već držao u rukama, i nakon nje više nikad nisam imao djevojku koja je bila zadovoljna svojim grudima. A možda nije ni ova, jer sam je od ushićenja zaboravio to i pitati…

Mislim, ono, jeste li vi normalne, pa pogledajte samo kako smo mi strejt mužjaci zadovoljni svojim pimp… Hm. K vragu, vidim da imam još jednu temu za sljedeći tjedan, ali vratimo se na srž problema. Grudi su pretežno mliječne žlijezde koje su ženama služile kao posuda za dojenje djece, a muškarcima da im se objese kad im dosadi raditi sklekove. Žene danas masovno odbijaju dojiti da bi im sačuvale oblik jer im ih pohlepni bebači nemilosrdnim cicanjem od loptica naprave palačinke. Njihovo pravo, a koliko je zdravo namjerno djecu trpat umjetnim čudesima pitajte Babe i Rode, mislim da ćete se fino napričati. Muškarcima sise ne služe ama baš ničemu, osim da se porežu kad se briju prije Faros maratona (peklo me prvih 15 km, nikad više), i da ih tu i tamo neka nova teta gricne, misleć da vam je to erogena zona. Dakle, samo smetaju.

A žene? Ženama počnu naglo rasti i smetati u preranoj dobi, kad im služe da bi se razredni imbecili šlatajuć i štopajuć iživljavali na njima. Ja bih im stvarno ustavom zabranio da rastu do osamnaestog rođendana. Vrlo rano djevojke shvate moć koju im pruža francuski izraz dekolte (imamo li hrvatski? Sisogled? Vididojak?), pa obuku majicu s rupom i hrpu poštenih muškaraca pretvaraju u tupave idiote zapletenog jezika, staklenog pogleda i vrlo šturih rečenica koje pretežno nemaju smisla. Zašto? Jednostavno, volimo pogledati to što mi nemamo i nikada nećemo imati, vratimo se u dane djetinjstva i sjetimo najdražeg autića, pikule, čega god s čim smo išli u krevet i držali pod jastukom ili čvrsto stisnuto. I mi bismo tako dok smo još u srcu mladi htjeli držati cice, voljeti ih, maziti, raditi ono hipnotizirajuće ‘D-tč’ kad lupneš jednom o drugu i gledaš kako se pripijaju i odbijaju, tražiti ih dlanovima tijekom doggy stylea riskirajući da izgubiš ravnotežu, zariti nosinu među njih i osjetiti sitne kapljice znoja (ne, ne smetaju nam u tom slučaju, niti će nam ikad smetati)… A vi nam to ne date jer mislite da smo s vama samo zbog njih, ne shvaćajući da je to divna dodatna oprema i da ste totalno u krivu. Sebičnjače. Nema te, bože…

Idealna klasifikacija veličine grudi ne postoji, u našem se narodu ustalila podjela na četvorke, petice i one ispod toga. Realno je da većina žena ima prosječan broj, dakle trojčicu. No, niti jedna žena nije zadovoljna s trojkama. Ako je žena sitna, sitne su i one, ako je velika, trojke su joj premale. Žena s dvojčicama je nesretna, jer smatra da priroda nije fer i duboko mrzi sve što je veće od nje, i to naglašava non-stop, često kvareći seks i vezu – ekvivalent tipovima s pimpekom manjim od 15 centimetara koji su svjesni da tu ima još lufta.

Jedinice su čuđenje u svijetu, manje nezadovoljne od dvojčica, svjesne da nedostatke (po njima) trebaju nadomjestiti drugim atributima, pa tako nevjerojatno forsiraju minice, štikle i frizure, pa se shodno tome okrećemo i za njima.

Duboko u duši su i one malo razočarane što svevišnji tog dana nije dijelio veće antistres loptice, i imaju vječnu rečenicu za trenutke stupanja u prvi fizički kontakt kad više nema povratka ‘Male su, ali će imati takav oblik i kad budem imala 50, a neće se odvratno objesiti i opustiti kao onim droljama kojima buljiš u dekolte!’. Cure bez broja se uglavnom odlično uklope u svako društvo i rade sprdnju od svojih natruhica, pa su zbog autoironije i normalne spike u biti najpoželjnije za druženje i škvadru.

Žene koje su naslijedile četvorke, dakle, govorimo o lijepim, velikim budućim kruščićima, tim sočnim tijestima za pizzu, pardon, skrenuh, uglavnom smatraju da im cice donose nevolju. Ne žele biti predmet gledanja nego slušanja i shvaćanja, ali ipak često pokažu i isture ta dva brdašca, čisto zato da se sutra mogu frendicama žaliti kakvu su budalu pokupile u discu ili gdjegod već…

Još je gori problem s peticama, koje em ne mogu normalno spavati, em im s godinama lagano iskrive kralježnicu, em im je prokleto teško naći grudnjake kao i meni samterice (jebote, gdje ima normalnih samterica za nas između 90 i 100 kila, uskoro bliže 90!?). A i tu je sad vrlo teško uspostaviti komunikaciju kad mužjaci vide čime baratate, i fokus im je zauvijek promijenjen. Pa ih zato ne vole, jer misle da bi svijet dvojčica puno zanimljiviji i jednostavniji, pogotovo kad treba potrčati za tramvajem ili dohvatiti nešto sa stražnjeg ringa špahera. “Dušo, daj se pliz nagni i dohvati mi čaš… Jebiga…”

Postoji promil žena koje iskoriste svoju prirodnu sisnu ljepotu i njima se bogato udaju, poput Nives Celzijus. Dobro, samo udaju, kao i dio onih koje doista traže nekoga tko će biti zaljubljen u njihove balote. Ali već oko dvadeset i pet, one počnu gubiti formu i tjeraju ih u očaj, pa ih mrze, režu, bacaju, prepravljaju, kupuju nove koje nisu kao stare, i sve ode k vragu.

I tako, žene s cicama manjima od neke glupe, nabijene nam norme, mrze svoje sise jer su muškarcima neprimjetne (i cice, i one zbog toga), a pogotovo ako metar ispred ili iza njih korača nositeljica sočnih prpošnih pomičućih blagolelujajućih četvorki. Jer smatraju da muškarac ne gleda dalje od dobrog dekoltea, i da zbog toga moraju zadovoljiti niz kriterija kako bi ga osvojile. Male cice ženama rađaju osjećaj da ništa, pa čak ni J-Lo guza ne okupira muški mozak poput velikih sisa. Cijeli život moraju slušati o tuđim sisama, gledati kako se njihovom partneru šire zjenice kad su u videokrugu veći primjerci, i osjećati se diskriminirano jer se moraju dvostruko više truditi oko tipova koje bi htjele potrošiti ili posjedovati.

Žene s velikim cicama, po njima bez truda poberu dvostruko više tipova, no ne shvaćaju da sa zakonom velikih brojeva pokupe i dvostruko više infantilnih imbecila koji ne znaju razliku između ljudskog bića i albuma sa samoljepivim sličicama, i onda se svi puno više nerviraju nego što bi trebali.

Pa umjesto da lupate glavom u zid, budite ono što jeste i kakve ste ispale, ali budite, i nemojte biti zavidne drugima jer imate samo jedan život i nitko vam ga drugi neće živjeti. Zajebite tuđe sise i nosite svoje, male, velike, razroke ili šljivaste, najponosnije na svijetu, i tešite neke druge ljudske karakteristike koje se daju tesati. I krenite s osmijehom u život -jedan iskren osmijeh vrijedi puno više od najputenijeg proreza među dojkama. Sise su muškarcima poput svježih domaćih čvaraka u frižideru, divna stvar, ali ako ih nema pri ruci, zaboraviš da postoje. Dok ne ogladniš…