Blue Theme Green Theme Red Theme
RSS:
Postovi
Komentari
pipl onlajn!

EPP

    Dragi sponzori!
    Nije li ovo mjesto idealno za reklamu? 1200 ljudi dnevno nije za odbacit!

Croadria

    Mome sajtu jako prija - hosting CROADRIA!

Budi zdrav!

    BudiZdrav

Curling i kako ga speći

    Curling Klub"Čudnovati Čunjas", Zagreb, Hrvatska
  • Precjednik: Ribafiš
  • Doprecjednik: Stokuća
  • Tajnik: Sin
  • Adresa: Domagojeva 21, Zagreb
  • E-mail: ribafish@gmail.com
  • Žiro racun: 2360000-1101879360
  • Treninzi: Svake nedjelje na klizalištu Zagrebačkog Velesajma u 22:00
  • Free Image Hosting at www.ImageShack.us

    Bowling u Hrvata!

      BK Nomad - Trenutno najmlađi bowling klub u HR
       svakog mjeseca organizira škole bowlinga, kako
      za mlade i početnike, tako i za one koji već znaju ponešto o bowlingu.
      Školu vode treneri s međunarodnim licencama pa ako želite zablistat
      na team buildingu, ozbiljno se baviti ovim sportom ili se samo dobro
      zabavljati - javite se predsjedniku: Saša Petković, 098/247-051.

    Društvo prijatelja piva

    PIVOPIJE!!!
    Kupili ste čudnu pivu u posjeti tetkinoj zaovi u Burkini Fasso i ne znate što biste s njom? Prijatelji piva vas željno ocekuju i popit će je s nevjerojatnim guštom!!!
    Free Image Hosting at www.ImageShack.us
    Informacije: 091/3698 379
     dpp@drustvo-prijatelja-piva.hr
    www.drustvo-prijatelja-piva.hr
    REDOVNI SASTANAK DRUŠTVA
    - Svaki četvrtak od 20,00 sati
    - Zagreb, u Češkoj

    Mediterano

      Ako vas put nanese u Velu Luku i mislite da nemate kaj za delat, grdno ste se prešli! Odmah u Mediterano Tourist Agency!
      Image Hosted by ImageShack.us

    Kosinj

    Frend napisao knjigu, pa navalite! Kosinj

    Tickettoad

      Ako planirate posjetiti Sjevernu Ameriku ne propustite sportski ili glazbeni događaj koji vas zanima.
      Buy Tickets at TicketToad.com

Tata Zvončica je došo s mora, gdje živi već devet godina – na operaciju mrene. Kako je ova država uništila sve, tako muči muku s doktorima, jer ne želi ići preko veze – “Plaćam zdravstveno 50 godina, ima da me srede!”. Tako da se patimo. Ima 69, ja imam 43, Rok 8. Nije da se shvaćamo, ali bar nam je zabavno! Tu su neka naša prepucavanja, pa ako ne pratite fejs…

“Tata, hoćeš graha?”
“Mmmm, ne baš…”
“Brokule?”
“Ne jedem zeleno, ne probavljam ta sranja…”
“Kiseli kupus?”
“Pih, ne volim kiselo, i nije dobro za prostatu”
“Krvavice s kruhom?”
“Hm, samo ako nisu premasne i preljute, znaš, kad sam ja bio mla… Opa, fino…”

I mir je zavladao prerijom, Otočanka Samobor, kumim vas svevišnjim na krvavicama, ako ih Zvončica jede, onda su stvarno de luxe!

————————

Stavljam sol u grah, a tata, koji je netom operirao mrenu, i kao ne vidi ništa, s pet metara kaže onako dušanovićevski uffff, ko da je ivanišević fulo za metar…
“Ne, ne, samo ti kuhaj, ne bum ti se ja mešal…”

———————-

“Sine, skuho sam poriluk.”
“Ne jedem ga od 1976.”
“Znam, ali to je zdravo, imaš ga na špaheru.”
“Je li topao?”
“Je, skuhao sam ga u 2.”
“Tata, sad je 6.”
“Da, ali još uvijek je topao, krumpir se ne grije.”
“Zvonimire, ovo je blago ledeno, i sige su toplije, ja ću to zgrijat.”
“KRUMPIR SE NE PODGRIJAVA!”

Mislim da se ovako osjećo onaj čiko ispred trideset pehara i samo jednog svetog grala…

————————-

“Sine, od čega radiš smjesu za palačinke?”
“Pola mlijeko, pola mineralna…”
“Hm, da, suhe su, nisu glatke kao mamine, ni jednostavne, one onako samo gutneš pa kliznu… Ali ih mogu manje pojest, to je pozitivno…”

Pojeo je četiri, Rok tri, shvatio sam to kao kompliment mjeseca, hell yeah!

———————–

“I, stari, kakva ti je sarma?” (Upravo načinje drugu…)
“Sine, kupus se pere, ovo je kiselo.”
“Pa da neću kiselo, stavio bi repu…”
“Mda, ali fila je solidna. Jel dinstaš luk prije punjenja?!”
“Dinstam.”
“Da, kad vi ništa (naglašeno NIŠTA) ne čitate, luk se ne dinsta za sarmu. Iako ga ja volim prodinstat…”

Večeras epizoda purica. Već vidim da ću dobit pljusku jer sam je peko vertikalno… Kako ja njega obožavammm!

———————

Naručilo ga za operaciju za godinu i pol dana
Došao je s Korčule s plus 12 na -5
Prehladio je mjehur
Doktor mu je preporučio antibiotik
Dao mu je krivi antibiotik koji mu je sjebo bubrege
Reko mu je da prestane pit antibiotik i ode na gastroskopiju, al da se to dugo čeka
I onda mi kaže za moju esencijalnu juhu od elite domaćeg pilićarstva i dva ekstravagantna grincajga – da mu je “Jestiva”…

Izdrži stari, još malo pa će ljeto i ribičija…

———-

tata: Sine, trne mi noga.
ja: Ma nije to ništa, ajmo do placa da se protegneš.
tata: Ne, nije dobro, zovi hitnu.
ja: Dobar dan hitna, evo, tati mi je utrnula noga
hitna. Ma nije mu ništa, neka malo prošeće…
tata, glasno: Utrnula mi je noga, vodite me na operaciju

Odveli ga na operaciju, izvadili mu ugrušak u dva ujutro, spasili mu nogu i štošta…
Na meniju banane, više ne spominjem tatu u statusima, odoh u bolnicu, over and out.

————————–

“Tata, hoćeš malo bistre juhe, sad sam skuho…”
“To nije bistro, dobro, daj…”
“Kaj si loše volje?”
“Izgleda da su mi, dok su mi vadili ugrušak prerezali limfni čvor, pa sutra idem nazad u bolnicu.”
“Fakat nije bistra… Oš pasta šute, ima samo mic pancete za aromu?”
“Nije mi do jela…”

Nije ni meni… Dobro, dokle!?

————————–

“Tata, donio sam ti tri bombonjere za sestre.”
“Ja ti to ne jedem, dat ću ih sestrama.”
“Kako kamenac?”
“Jedan urolog kaže da bi mi vadio prostatu, drugi da bi samo pročistio kanal, ali gastroenterolog misli da je to cista.”
“Gastro…!?!?!”
“Da, on mi je našao kamenac, jesam ti pričao kako su mi razbijali kamenac?”
“Jesi, dvaput…”
“Dakle, imaš jednu kamericu na vrhu tih kliješta koju ti zabiju u… (jako puno kasnije) Nego, jel znaš kako ćeš se najbrže vratiti doma?”
“Tata, vozim od Univerzijade, još je Tuki za Partizan navijo…”
“Pa znam, ali sad se tu popneš na Jordanovac, pa…”

Bolje mu je, puno mu je bolje…

————————-

Donesem tati jafa cakes
On kaže da ih ne voli i da će dat sestrama
Ja jedem jafa cakes
Tata priča kako su mu razbijali kamenac kliještima kroz kateter
“Kaj je sine, ni ti ne voliš jafa cakes?”

Od sad seks ima sasvim drugu dimenziju… Ali se čovjek oporavljaaaa, jeeee!

———————–

“Jel ti odgovara fi, boja, položaj naljepnice na banani? Ekvadorska je, sjeveroistok regije, rani holocen, osojna strana…”
“Ne pizdi…”

Atak na Batak – tri vrste ćevapa od junetine, piletine i janjetine!

U sklopu akcije „Tražimo najbolje ćevape u somunu grada Zagreba“, putujući svežder Ribafish naletio je na restoran na početku Rudeša, ponukan da isproba ono na što su ga uputili dragi ljudi s Facebooka – Batak Grill i njegove tri vrste ćevapa. Društvo mu je radio nepotkupljivi član žirija, osmogodišnji sin Rok.

Rokatanski Fish Junior i prije se pokazao kao sjajan tester nezdrave hrane, pa je uživao i u čipsu, štapićima, sladoledu, čokoladama, dok je nebesa dotaknuo prilikom kušanja 24 vrste gumenih bombona. Iako mi nikad nije oprostio što ga nisam vodio na testiranje hrenovaka, kao ni što ne idemo u McDonalds, na poziv za ćevaparenje odmah se ozario. Bila je nedjelja, oko 14.00, mjesta u Batak Grillu, na Rudeškoj cesti je bilo malo, baš kao i konobara, pa smo čekali dobrih 15 minuta na uslugu. Jako uredno i pristojno, iako bez neke glave i repa, glazba neodređena u daljini, zvučnici nikakvi kao s dedinog Stojadina, gosti uglavnom dobrostojeće obitelji velikih automobila i barem dvoje djece te isto toliko tableta.

Atak na Batak! (Foto: batak grill facebook.com)

Konačnog konobara Rok napada riječima „Ćevapiiiii!“ i nešto manje nervozno „Ledeni čaj“, dok ja mudro tražim koktel od pet janjećih i pet pilećih te Cocktu, piće naše mladosti kad nam još nisu dali piti pivo, koje sad ne pijem jer vozim… Ćevosi vulgaris su 33 kune, lepinja 5, kajmak 7, što na kraju ispada jako skupo, sokovi su po 13, a janjeći ćevapi kao extra klasa – 40. Uz zbrajanje da ćemo za večeru ubiti jaja na špeku i čašu mlijeka jer smo se razbahatili lovom za ručak, iznenađuje me konobar koji ćevape donosi već za deset minuta, vrhunski servirane, na preglomaznom tanjuru, i – daleko od lepinje. Htjedoh nešto reći protiv lepinje, ali grizem najbolji komad peciva u Hrvatskoj, evo, tu me režite. Suha, odvojena od ćevapa, ali zapečena u obliku djeteline, meka, topla, puna ukusa… Mrak!

Krećem od slabijih prema jačima, i dijelim pileće prstiće po pola s Juniorom. Gledam ga, puše, gricka, zatvara oči. „Ajme, super su!“ Dobro, nije jeo ništa osim mandarine cijelo jutro, nije objektivan, pa se i ja dajem u razmišljanje. Ajme! Sočno, slasno, veliko i mrvicu preslano, ali seksi rebrasti ostaci rešetke na bijelome mesu, kojeg i ima najviše u ćevapu. Kajmak jako fin, solidna porcija, dovoljno mastan i slan, ali luk je potpuna katastrofa – pola glavice, neslane i netom očišćene, narezane divljački na 5 dijelova!? Ko lubenica! Kad se već žalim, čaše su bile vrele iz perilice, a u čašama nije bilo leda, tako da se pilo mlako – minus inače sasvim pristojnom i uljudnom osoblju.

Dijete oduševljeno žvače svoje juneće ćevape, ja mu kradem pokoji i potpuno sam zadovoljan, od strukture koja nije preusitnjena, do vlažnosti i veličine – iznad prosjeka. Dajem Rokabiliju da proba janjetinu, a on odmahuje rukom – smrdi. Srce mi stane, suza krene na oko, pomirišem i ja, kad ono stvarno – gospođa ovca, i to ona pred penziju, sve u kompletiću i s trajnom. Slasni, flafi, ali brutalno teški i stvarno malo daju na vremešnost. Šteta.

Uglavnom, Mališa oduševljen pilećim i junećim, ja lepinjom i sočnošću, razočaran nekim detaljima i općenito ovim fensi pokretom ćevabdžinica po Zagrebu – sve je teže pronaći poštenu prčvarnicu ili aluminijski kiosk. Iako, da se ima love, češće bi me Batak vidio (porcija ćevapa 45 kuna), ono što se nosilo po platama – djelovalo je više nego fino! Testiranje se nastavlja, javite gdje ste jeli nešto fantastično, i eto nas praznih želudaca!

Ocjena: 8

Krašograd i Trašograd

Krašograd i Trašograd

Ostavio sam Juniora u školi poslije zimskih praznika. Nema više Opstanaka, Malih programa, Poletaraca, Pera Detlića, Lala Gatora ni onog super filma u kojem brko nikako da ubije Yula Brinera. Dani u praznom Zagrebu, metiljanje dok su starci na poslu, telka, nogač, švrljanje po kvartu, grudanje, i pokoja prva ljubav. I skupljanje sličica Životinjskog carstva…

Ostalo mi po džepovima čokolada od vikenda, pa žderuckam dok vozim, da se ne baci. I pod zub mi dođe taj tvrdi tanki oštri dio Carstva, vazda prepoznatljiv i nenadomjestiv. I odlutam u dane djetinjstva kad se skupljalo, kokalo, mijenjalo, pa čak i kralo, samo da se skupi album i dobije ogromna kutijetina s bar deset kila Kraševih proizvoda.

Ali, nisam ga skupio u djetinjstvu, ni u tinejdžerstvu, samo sam tu i tamo vidio neko sretno dijete kako otvara deset kila čokolada, govana i keksa, s osmijehom koji liječi sve rane. Skupio sam ga na faksu, kad sam se đorao s Klempom i Marijom, došao do dućana, teta beskrupulozno i bolno kemijskom prekrižila sve sličice, i dala mi kutijicu, ma fasciklu od niti kile. Sa smežuranim nakaznim tvrdim Bimbo žvakama iz prošlog stoljeća.

Danas je dan za trash, u Cliu mi urla 365 od Satiketa, još malo pa ću i Emiliju i Ninu stavit, eventualno Papagena… I kako me Trashograd vezao uz Krašograd, a radim u Remetincu, nekako sam ljut na onog nakaznog lopova koji mi je sad u susjedstvu, a koji je uz medvjede i umjetnine ukrao i devet kila mojih čokolada. Triput nadan u pak dobio dabogda, idem šljakat. Ajd pivili…

365

Kraj toliko muškaraca koji tuku žene u brakovima, kraj toliko žena koje muče muškarce u brakovima, kraj toliko brakova koji počivaju na materijalnim i nikakvim drugim vrijednostima, mi se koljemo oko toga!?

Ostalo je svega deset dana do najskupljeg i najglupljeg okupljanja Hrvata, zbog kojeg će se potrošiti milijuni kuna, a vrtići, ceste, gradovi i ljudi ostati porušeni, prazni, tužni… Zbog moralne satisfakcije i sitne pobjede jednog dijela stanovništva, dokazat ćemo da smo i dalje tek zadrta zemljica bez neke kvalitetnije budućnosti…

Koliko sam skužio, referendum je u biti dogovor vodeće oporbene (ha!) stranke i najjače crkve na ovim prostorima da piju krv ovim trenutnim iritacijama na vlasti, koje se furaju da su nešto drukčije i naprednije, a sve se više bliže dnu. Jer su iz istog legla, odnosno, tu su da se pobrinu za sebe, a ne za nas. Dakle, došlo je do smišljenog skretanja pažnje s krađa, nezaposlenosti, dugova, otvaranjem sporednog fronta, mahanje crvenom krpom pred očima vidno ljutog prosječnog građanina Slijepe Snaše, zemljice koja sigurnim korakom ide prema konačnom slomu. I onda, kad bi svatko tko je u životu pročitao više od dvije knjige, ili pogledao nešto igrano na televiziji dulje od sat vremena (dvije epizode sapunice zaredom se ne pikaju), kad bi svi trebali stati na jednu stranu, i pobuniti se protiv svih trenutnih stranaka i lopova u Hrvatskoj – mi i dalje biramo biti ovce.

Referendum za mržnju, referendum protiv slobode, ljubavi i poštivanja drugih. Referendum uvjerenih klerofašista i ljudi koji ne znaju što uopće potpisuju, ali potpisuje mu susjed i svećenik, i onaj mali iz općine, pa će i on. Kraj toliko milijuna važnijih, pametnijih i plemenitijih stvari, bitnijih za život i budućnost, naš mali čovjek sav svoj gnjev i mržnju usmjeruje na manjinu koja se razlikuje od njih, na zabranu braka pripadnicima LGTB zajednice. Kraj toliko muškaraca koji tuku žene u brakovima, kraj toliko žena koje muče muškarce u brakovima, kraj toliko brakova koji počivaju na materijalnim i nikakvim drugim vrijednostima, mi se koljemo oko toga!?

Kad me pitaju jesam li za ili protiv, kažem da sam protiv, jer smatram da apsolutno svatko ima pravo na odabir. Ja sam odabrao da pijem, ne stalno, ne svaki dan, jednom tjedno po tri-četiri pivice u Društvu prijatelja piva, i ponekad ako se baš potrefi, kao kad je sad Enogastrobrutal organizirao druženje gastroblogera na Tavanu. Kad nisam s Juniorom, nekad se olešim, i poslije mi je jedan dan zlo, ali se oporavim i idem dalje. I nikom ne nanosim zlo, i time nikome ne zabranjujem da napravi nešto što voli. Pustite ljude da žive svoj život, neka se vesele, da smo svi isti, bili bismo roboti, a ne ljudi.

Uostalom, samim time što sam diplomirao, i ja sam manjina, kao i time što slušam rok, i što sam polusamohrani roditelj… Za svašta se može raspisati referendum, ali ono što je loše kod ovoga, je da je stvarno malo teže skupiti toliko potpisa. Od 2000 frendova na fejsu imam desetak onih koji su Za, sa svojim razlozima, uvjerenjima, tradicijom. A možda im je i cura naredila. I cijenim svačije mišljenje i odabir, ali da se ne možemo ujediniti protiv nečeg što nas uništava, ubija i gura u provaliju, da ne možemo očistiti zemlju od ovakvih političara, nego gubimo energiju i vrijeme na fotošopiranje naslovnih fotki na fejsu, i pljuvanje onih u drugoj boji, dođe mi da pijem dvaput tjedno i odselim u Čile. Ali neću, nego ću samo ponovit onu staru, od ukupnog broja ljudi, 10% je loših, 10% dobrih, a 80% je mediokritetne mase koja bezglavo slijedi glasne lidere, koliko god oni dobri i loši bili. I zato, volite svijet, ljubite bližnje i nemojte nas dovesti do ovakvog kraja. Time što mrzite pedere i lezbe, samo zato jer ih ne razumijete, ne činite dobro nikome, ponajmanje svojoj obitelji. Usmjerite energiju na prave probleme. Mir s vama, vodite ljubav, a ne rat.

Ažurirano ( Srijeda, 20 Studeni 2013 11:03 ) na portalu zvono.euzvono.eu.

Kako sam prao kućne ljubimce

Jednom su mi za rođendan poklonili sedam zlatnih ribica, ali ne i akvarij. Pa su sirotice onako usardinjene do jutra pomrle, što od toga što je jedna bila piranja, a što od toga što sam ih strpo u teglu od krastavaca. Dugo nisam jeo krastavce, al tulum je bio do jaja, mislim da je to onaj kad smo 140 puta otpjevali Whole a lot of love, a Kolarić zakrmio u kadi.

Vučka, mog prvog pravog psa, s kojim sam spavao u kućici i dijelio buhe, odnijeli su šinteri nakon što ih je zvala baba jer joj je rasturio cvijeće i priklo bugenviliju. A moja baba više voli bugenviliju od ičega. Dugo nisam pričao s babom, sve dok se nisam satro za 23., pa napravio scenu pred rođacima jer su mi donijeli samo bočicu Hardyja i svijetlo smeđe nesportske dokoljenke, pa baba nije pričala sa mnom. Al je tulum bio mrak.

Obe tri papige su skončale jer su starci pušili po dvije kutije dnevno, svaki, samo bi vremenom posivile i izgubile glas. Uvije bi u jusi bilo pokoje perce. Kanarinac je krepo i ranije, počeo je pjevat ko Meštar na Žlijezde pjevaju i sletio jedared na nos u kakicu. Dugo sam se durio na starce, starog na silu odviko od fumanja, al se stara još ne da. I to joj je totalno cool.

Ježa pronađenog nasred ceste sam vlastoručno vratio u šumu jer nisam oka sklopio od suludog cjelonoćnog rovarenja po kutiji s lišćem i jabukama, žohara sam se riješio adaptacijom, pauci ne slušaju, komarce istrijebljujem… Ostadoše samo biljčice.


Uploaded with ImageShack.us

Imam pet velikih koje prežive zimu, i desetak malih koje možda. Začinsko bilje odumre čim padne temperatura ispod 20, i skonča na +10, ili u sobi, ali mi svejedno ove preživjele nekako daju toplinu kad Junior nije kod mene.

Možda je stvarno vrijeme da se bogato udam za neku tajkunovu kći, ali do tada, jednom mjesečno u kadi imam ovu sliku. Listoper. E sad, je li to gej, žena, agronom, romantik ili pjesnik u meni, nikada nećemo saznati, glavno da su biljčad sretna.

Enivej, lijepo je imati neki hobi, makar pobijem tri peršina i sedam bosiljaka godišnje, a menti ne smijem pogledat u oči…

Ko će prat kadu, damn…

Stariji postovi »