Blue Theme Green Theme Red Theme
RSS:
Postovi
Komentari
pipl onlajn!

EPP

    Dragi sponzori!
    Nije li ovo mjesto idealno za reklamu? 1200 ljudi dnevno nije za odbacit!

Croadria

    Mome sajtu jako prija - hosting CROADRIA!

Budi zdrav!

    BudiZdrav

Curling i kako ga speći

    Curling Klub"Čudnovati Čunjas", Zagreb, Hrvatska
  • Precjednik: Ribafiš
  • Doprecjednik: Stokuća
  • Tajnik: Sin
  • Adresa: Domagojeva 21, Zagreb
  • E-mail: ribafish@gmail.com
  • Žiro racun: 2360000-1101879360
  • Treninzi: Svake nedjelje na klizalištu Zagrebačkog Velesajma u 22:00
  • Free Image Hosting at www.ImageShack.us

    Bowling u Hrvata!

      BK Nomad - Trenutno najmlađi bowling klub u HR
       svakog mjeseca organizira škole bowlinga, kako
      za mlade i početnike, tako i za one koji već znaju ponešto o bowlingu.
      Školu vode treneri s međunarodnim licencama pa ako želite zablistat
      na team buildingu, ozbiljno se baviti ovim sportom ili se samo dobro
      zabavljati - javite se predsjedniku: Saša Petković, 098/247-051.

    Društvo prijatelja piva

    PIVOPIJE!!!
    Kupili ste čudnu pivu u posjeti tetkinoj zaovi u Burkini Fasso i ne znate što biste s njom? Prijatelji piva vas željno ocekuju i popit će je s nevjerojatnim guštom!!!
    Free Image Hosting at www.ImageShack.us
    Informacije: 091/3698 379
     dpp@drustvo-prijatelja-piva.hr
    www.drustvo-prijatelja-piva.hr
    REDOVNI SASTANAK DRUŠTVA
    - Svaki četvrtak od 20,00 sati
    - Zagreb, u Češkoj

    Mediterano

      Ako vas put nanese u Velu Luku i mislite da nemate kaj za delat, grdno ste se prešli! Odmah u Mediterano Tourist Agency!
      Image Hosted by ImageShack.us

    Kosinj

    Frend napisao knjigu, pa navalite! Kosinj

    Tickettoad

      Ako planirate posjetiti Sjevernu Ameriku ne propustite sportski ili glazbeni događaj koji vas zanima.
      Buy Tickets at TicketToad.com

La Dora – Absinthe u sasvim novom ruhu

Hrvatska država još nije u potpunosti legalizirala kanabis, pa ćete za legalno uživanje u prirodnim, psihoaktivnim supstancama ipak morati pronaći druge kanale. Jedan od najboljih u ponudi je svakako – La Dora, novi napitak iz roda popularnog Absintha koji ekskluzivno iz Češke uvozi Artemisia Absinthium d.o.o.. Nakon kratke izobrazbe, upitali smo vlasnika Daniela Dragojevića da nam ispriča svoju priču.

Zbog čega je Absinthe toliko cijenjen i popularan?
Prvo bi trebalo objasniti što je konkretno Absinthe jer danas na tržištu postoji jako puno proizvoda tog naziva koji nemaju veze s navedenim. Dakle, Absinthe je eliksir, spirit – prirodno piće koje se radi od gorskog pelina od biljke Artemisia Asbinthium – Wormwood, koja sadrži psihoaktivne terpene: Thujone i Fenchone, baš kao što Cannabis sadrži THC i CBD.

Foto: Domagoj Jakopović Ribafish
Vrlo su slične strukture, ali je Artemisia Absinthium legalna od 1993. u EU, a na našim prostorima od 2008.. Kao i uvijek – kasnimo za svime. Navedene psihoaktivne komponete su ujedno i najbitniji razlog kupnje, pa kad kupujete svakojake “nazovi Absinthe”, procijenite je li deklarirana količina Thujonea napisana na etiketi, ili su vam kao u 99 % slučajeva – prodali lažni proizvod na kojem eventualno piše “contains Thujone”… Absinthe je specifično piće koje spada u jedinstven segment te je sama usporedba s ostalim proizvodima na tržištu nonsens i produkt manjka informacija.
Absinthe bez Thujonea nije Absinthe! Biljka se koristi još od doba stare egipatske civilizacije u borbi protiv parazita, a to što je psihoaktivna joj je samo beneficija. U Europi je u 18 stoljeću farmaceutska industrija radi dodatne zarade odlučila raditi prirodni ljekoviti eliksir, pa je tako nastao Absinthe koji se prodavao po Francuskoj, Švicarskoj, Češkoj, Austriji…. Proizvod se i danas prodaje po navedenim zemljama koje imaju tradiciju ispijanja takvih pića, što Hrvatska definitivno nije, ali polako postaje. Proizvod konzumiraju svi slojevi društva, ali uglavnom ljudi malo širih svjetonazora, boemi, ili kako ih ja volim zvati “moji svemirci”. Što se tiče zakona EU i RH, Absinthe mora imati minimum 55% alkohola te smije imati do 10 mg Thujonea, dok “gorka” pića (u našem slučaju Bitter) smiju imati do 35 mg Thunjonea.
Kako ste počeli uvoziti biljne eliksire iz Češke?
Za Absinthe sam prvi put saznao 1993., zaintrigirao me Absinthe kao proizvod i kao priča te sam došao do Kylea Bairnsfathera koji je u to doba postao vlasnik “likerke” Martin Sebor. Redovno sam naručivao proizvode te mi je 1995. ponudio otvaranje distribucije u Hrvatskoj. Ostali smo u kontaktu, i s vremenom postali prijatelji. Kyle je u međuvremenu počeo raditi proizvode pod svojim labelom Bairnsfather, na vlastitim recepturama, starim metodama proizvodnje te je korištenjem isključivo prirodnih komponenata (planinske izvorne vode i vlastitog uzgojenog bilja) stvorio masterpiece koji zadnjih 15 godina prodaje diljem svijeta i do dan danas nema konkurenciju.
Proizvodi su 100% prirodni, handmade, nisu komercijalni, limitirani su te se prodaju isključivo preko službenog distributera krajnjem klijentu. Posao sam pokrenuo s dva proizvoda 2010., a danas smo na šest. Mogu reći da uživam u svom poslu i da sam u ovom kaotičnom zombielandu kroz posao uspio upoznati divne ljude. Što se tiče samog tvorca Kylea, on je Amerikanac skandinavskog porijekla, koji je u Češku došao da bi jednog dana proizvodio najbolji Absinthe. O skandinavskom kodeksu te sistemu funkcioniranja i poslovanja ne moramo pričati, mogu se pohvaliti samo da danas imam jako dobrog prijatelja s kojim zadnjih pet godina radim posao u kojem uživam bez da smo ikada miješali posao i prijateljstvo, što je danas većini nepoznanica.
Tko sve danas nabavlja vaša pića?
Od prvog dana imam veleprodaju te proizvode prodajem prvenstveno privatnim klijentima i selektiranim klubovima/kafićima (sa narodnjačkim klubovima I predstavnicima tog tipa nazovi glazbe ne surađujem) Imamo redovne privatne klijente iz svih slojeva društva i svih godišta diljem Hrvatske (ispod 21 – ne prodajem). Što se tiče kafića i klubova, radio sam sa svima, nažalost je ispalo u večini slučajeva da se iza najpoznatijih klubova u Hr uglavnom nalaze napuhani primitivci sa krivom percepcijom poslovanja kojima je pedantnost i poslovna komunikacija totalna nepoznanica (svaka čast iznimkama malo je takvih). Kod nas su vlasnici lokala naučeni na donacije i odgode plaćanja i kad uzmemo u obzir da se uglavnom radi o komercijalnim proizvodima koji se nalaze na svakom uglu to je sasvim normalno, ipak u mojoj situaciji taj sistem ne hoda. Od prvog dana radim filtraciju klijenata pa mogu reći da surađujem s divnim ljudima, atipičnim ugostiteljima za ovo područje, otvorenijih svjetonazora, s kojima ne moram voditi debate o osnovnim manirima u poslovanju i koji sa ponosom I entuzijazmom znaju prezentirati nase proizvode svojim klijentima.
Mogu samo reći da svoj posao radim s osmijehom na licu od Zagreba, RO&DO, Booze&Blues, zatim Fiorello Pub, Club Crkva, i Celtic Bard u Rijeci, u Kastvu Art Caffe, Žminj Caffe Bar Doma, Hvar – 3 Prsuta Wine Bar, Dubrovnik Bard Mala Buža, Pirate’s Social Club Gusar, Smart Shop Hedonist, te u Buzetu Caffe Bar Ambasada.
Foto: Domagoj Jakopović Ribafish
Što sve imate na lageru i po čemu se La Dora razlikuje od drugih?
Ponuda se zasniva prvenstveno na psihoaktivnim proizvodima iz Absinthe segmenta, no imamo još neke standardne ljekovite proizvode bez psihoaktivnih komponenti, koje ćemo uvoziti samo po posebnoj narudžbi. La Dora I Kyle Absinthe su top proizvodi, a potrebno je napomenuti da se Absinthe dijeli na Blanche (bijeli) i Verte (zeleni), no krenemo redom:
Verte: Bitter (35mg Thujone) Extra Anis Bitter La Dora Absinthe ( Thujone&Fenchone)
Blanche: Kyle Absinthe, Kyle Cannabis Absinthe (novi proizvod – uskoro u ponudi)
Ostali proizvodi: Pfefferminz (Vodka od Menthe Pipperite), Horka – stomach drops –”kapi za želudac” (biljni liker rađen po dvjestogodišnjem originalnom starom receptu, s preko trideset biljaka)
Što je to u La Dori da joj tepaju “Tekuća legalna droga”?
La Dora i Kyle Absinthe sadrže Thujone i Fenchone za razliku od Bitter-a koji sadrži samo Thujone u maksimalnoj dozvoljenoj količini (35 mg), samim time imaju intenzivnije djelovanje te ih isključivo prodajem starim klijentima koji su već prošli Bitter priču. Recepti su tajni te nitko osim samog tvorca Kyle Bairnsfathera nema pristup proizvodnji. Riječima tvorca: “Thujone i Fenchone su terpeni iz gorskog pelina Artemisia Absinthium koji pojačavaju protok neurotransmitera u mozgu”. Na vama je da otkrijete šta to znači.

Kako i gdje možemo nabaviti ovaj čisti prirodni destilat?
Proizvodi se isključivo prodaju krajnjim kupcima preko zaštićenih službenih distributora kojih je deset u svijetu. Moje poduzeće je zaduženo za Hrvatsku, Crnu Goru, Sloveniju…. Trenutno sam u potrazi za partnerom za otvorenje distribucije u Sloveniji. Imam veleprodaju, što znači da nema plaćanja u kešu, nego isključivo preko računa. Proizvod je dostupan svima osim narodnjačkih klubova i kafića. Sa svakim novim kupcem imam kratak uvodni razgovor. Kad klijent kupi neki od proizvoda, kod preuzimanja boce ima mogućnost probati ostale proizvode i proći edukacije pripreme. Nemam klasičan dućan, nego sve radim od kuće gdje je ujedno i službeno skladište poduzeća. Kao što sam rekao – stvarno uživam u svom poslu.
Zašto piti La Doru, a ne druge špirite?
La Dora ima dokazano pozitivno djelovanje na tijelo i još ljepše djelovanje na um, i svi nazovi Psychonauti i Boemi koji traže nešto drugačije, nešto što otvara svjetonazore i širi horizonte percepcije, nešto što je psihoaktivno a istovremeno 100% prirodno i LEGALNO – nikako je ne mogu zaobići. S takvima imam divnu suradnju od prvog dana, što bi se reklo – funkcioniramo na istoj frekvenciji. I takve upravo tražim I nalazim od prvog dana. Telefon u ruke, na raspolaganju sam svaki dan od 09-22. I kao što nam piše na proizvodima: CREATE YOUR OWN REALITY
Sve detaljnije informacije o proizvodima možete pročitati na službenoj stranici i facebook profilu firme Arthemisia absinthium.

Očekivanja od novogodišnjih tuluma

Nakon što sam poslije tuširanja oprao zube i za svaki slučaj još jednom podapro pišu, nasmiješio sam se sebi kosatom, mladom, mirišljavom i zgodnom, te taksistički uperio prst u ogledalo – buraz, danas ševiš!
Bila je Stara godina, imao sam osamnaest, glup kao stup obrane, blesav i nevjerojatno narajcan, htio sam svaki sljedeći dan života provesti u nezasitnom seksu s jako zgodnim te putenim tetama, što god one radile i gdje bile. A kako to obično biva u životu – čim nešto prejako želiš, to se ne ostvari. Slijedi kratak pregled izbora društva za doček Nove godine, s hepiendom na kraju…

Doček s ljudima iz razreda/s faksa/s posla
Bila je to moja prva Nova godina bez staraca. Izborio sam se da odem na tulum sa svojim razredom i konačno izborim priliku da K. B. ili M. J. (rezerva) kažem u facu sve što mislim o njoj i nama i jednom zauvijek skinem taj jumf. Znam da ću sljedećom rečenicom potaknuti bijes brojnih hejtera, ali tih dana sam još fest masturbirao jer nisam imao dovoljno samopouzdanja da se usudim prići curama u koje sam bio poluzaljubljen. A novogodišnji tulum u Jaski je trebao biti prekretnica. I odlučio sam da će i biti.
No kao i puno puta nakon toga, dogodilo se da su umjesto mene zabavom dominirali tipovi s ugrađenim samopouzdanjem. Jedan je preuzeo šank, drugi kazete, treći zabranjene materije, četvrti petarde. I svaki je imao svoju publiku, a ja se vrzmao od Emila do Predraga i tražio svoju priliku da po nečemu budem drugačiji i privlačim pažnju. Pa sam se napio, glumio klauna, hital se okolo po snijegu i općenito – ispao kreten. Novu sam dočekao na balkonu smrzavajući se kao mladi Edi Škovrlj, kroz pripitu mi je maštu dopirala neka daleka nada da će barem jedna od cura u koje sam zaljubljen izaći van k meni, zagrliti me i da ćemo biti skupa i sjećati se s veseljem te večeri do kraja naših života. A možda se i pofatati, fakat je bilo hladno. Nakon pola sata sam već izgledao sigasto kao Mila Horvat na terenu nakon zadnjeg kola
Lige prvaka po skupinama, a tada je ona otvorila vrata. Mislim, znao sam da je ona, nije mogao biti nitko drugi. Naježio sam se i začuo ženski glas: “Majmune, uđi unutra, neće mi starci dat više tulumarit ak’ te vratim doma bolesnog!” Pa sam ušao i od tuge popio sve pitko i deci Pitralona sa sirupom od borovnice jer su se svi uparili i gnjilili po svim kutovima. OK, više ne slavim s razredom, rekoh, te prekrižih zauvijek taj doček ‘88. Ili‘89., tak svejedno.

Doček s curom na tulumu
Skorašnjim skidanjem jumfa, unatoč i dalje nedovoljnom samopouzdanju, uslijedilo je par dočeka u parovima. Ono, ili skupite lovu ili maznete mami odojka i francuske, te onda odete zajedno na tulum. Bože, greške. Tad sam još bio ljubomoran, a bogami i ona, pa se sve završavalo pripitim frktanjem i durenjem kad bi ona išla plesati sa zgodnim tipovima, a ja zaglavio u kuhinji s gitarom i buljenjem u veći dekolte od onog koji mi je pripadao.
Onda bismo se svađali i plakali i probali se pomirbeno poševiti, što je uvijek bio problem kad bi s nama spavalo još desetak plus-minus vidljivo strganih ljudi, tako da ni to nije bila idealna opcija. Mamurluk plus durenje – gubitna kombinacija u svakom slučaju. Ali i dalje bolje nego da glumimo golupčiće, znate one nametnike koji dođu na dernek, zauzmu fotelju i onda se ljube do zore. Disgusting, bljak…

Organizirani doček u kafiću/klubu
Bolje je Novu dočekati u društvu bazenskih gljivica ili karlovačke mladeži hadezea odjeven u crveno, nego to učiniti na nekom grupnjaku koji se reklamira DJ-em, bogatim švedskim stolom, besplatnom cugom i neizbježnom čašom šampanjca u ponoć. Dugo dvojiš, ali na kraju ipak iskipaš tih cca pedesetak eura, ovisno o godini i prilici, a koji si kreten shvatiš tek kad skockan uđeš unutra. Nažalost, uvijek te vodi neka nada da je tamo sve puno usamljenih seksi teta koje će pasti na tvoj širok osmijeh i puno putopisnih pričica. Džaba…
Dakle, ako dođeš prije jedanaest navečer, osjećat ćeš se kao vitamin u bureku, usamljen do bola u prevelikom prostoru u kojem samo trčkaraju nervozni konobari. Ako dođeš u 23.01, unutra će biti milijardu i jedan kreten, od kojih si samo ti platio kartu, od pića ima samo Segestičina votka i luksemburški lažni viski, toplo pivo i puno džusa, šank je nedostupan, a jedina dva pladnja čajne i podravca nestanu netragom u deset sekundi kao paket u JNA.
Od zgodnih slobodnih žena nema ni ‘ž’, sve je puno skockanih kretena koji em izgledaju bolje od tebe, em imaju veći auto i bunt love, tako da nemaš nikakve šanse prići nekoj rijetkoj nesretnici na koju tipovi nalijeću poput krda napaljenih zombija meet goluba gaćana. DJ nije DJ nego gazda ili njegov sin, pušta neki CD koji je skinuo to jutro s radio Antene ili što je onda već bilo popularno, Velika Gorica, što god, u ponoć krenu cajke ili Drozge, u jedan više nema alkohola, kradeš zadnju šnitu zagrižene mortadele s pulta i ideš tužan doma lupajući povremeno glavom u prometni znak da se više nikad ne zajebeš. Uzalud.

Doček u drugom gradu
Uplatiš neki aranžman duboko uvjeren da su jabuke drugdje zrelije i žene darežljivije, pa završiš u nekim bečevima,štutgartima, milanima i budimpeštama debelo smrznuta sfinktera na gradskom trgu, slušajući popularni balatonski jazz ili oberštajersku polku, zagrljen s rumenom vidno pripitom buckom u tirolskoj narodnoj nošnji. Pa stalno trčiš po još kuhanog vina ili ledenu limenku piva. I pitaš se zašto nisi obukao dva sloja dugih gaća i barem osam pari čarapa. Zašto? Pa nadao si se nekakvom seksuljku, spontanici pod vedrim zvjezdanim novim nebom, a probudiš se u lošem hostelu s kraljevskom žgaravicom i frendovom čarapom na jastuku. Pa si otvoriš pivicu i nastaviš tulumariti.

Doček sa ženom
Ugasiš televizor nakon njenih Mostova okruga Debilson i pitaš je li za seks. Nije. Zaspiš tužan.

Doček sa škvadrom
Besramno se naločete i serete kako ste nekad ševili. Jedete parizer i guštate na skijaške skokove drugi dan pijući sve što vam je sinoć djelovalo jeftino i loše. Oporavak traje do Tri i pol kralja, ali ste barem malo sretni.

Doček doma s curom
Spečeš neku mrtvu životinju, popijete vino, sjednete pred telku i ti je žicaš oralni ulazak u novu dekadu, stoljeće, nešto.
A) Ona ne pristane, pa se duriš i popiješ za inat sve vino, poždereš oba batka, staviš joj krišom obrvu u kremšnitu i namjerno okreneš na Stevena Seagala te pratiš radnju.
B) Ona pristane, vani puca, u tebi puca, zaspiš u 0.04, ona gleda Cameron Diaz u nekoj šugi i duri se do Uskrsa.

Doček 2013.
Skupit ću najveće bogatstvo svijeta i hitit ga na stražnje sjedalo Clija. Onda ćemo igrati crveno-zeleno sa semaforima, kalodonta, pjevati i uletjeti kod Jane i Julije. Kako je moj sedmogodišnji rastavljeni jedinac potajno zaljubljen u Janu, a Julija javno u njega, prvo će se Julija duriti, Rok se bahatiti, Jana cvasti, a onda će se svi satrati kolačima, a ja ću, nakon duljeg nagovaranja, glumiti čudovište. Pa ću ih ganjati i razbacati ih po dvorištu kao gnoj po livadi, pa će svi skočiti na mene i pobijediti me (ponesi štitnik za zube, Riba, ponesi štitnik…), onda će Jana gledati crtiće, a Rok pričati ozbiljno s Julijom, ja ću lajati o smislu života s divnim ljudima i gledati u sobu mog donedavno malog krmeljka kako se pretvara u velikog dječaka, smijati se, odbrojavati, paliti prskalice, objašnjavati zašto ne volim petarde, čitati im bajke i odnijeti pozaspali zamotuljak od sad već trideset kila u ugrijani auto. Navinut ću tiho Zadnju večerju Lačnog Franza, Bez kaputa Atomskog skloništa i još pokoji generacijski sentiš na repeat i polako nas odvesti kući. I biti sretan.
Brzo leti ovaj život, učite na vrijeme na greškama i, dajte, uživajte u svakoj sekundi, štima? Ajd pivili!

Dakle, pivopije pršte od sreće poput prve pjene iz bačve. Ako ste ljubitelj klasičnih, modernih, konzumnih ili craft pivica – slijedi mjesec dana težih perverzija i savršenih događaja!

Krenimo random, a ne redom!

11885712_1033121006707830_731132671765669465_o

Danas, u petak 21. kolovoza 2015. održava se jednodnevni festival piva u Novoj Gradiški. Ekipa Pivovare Bošnjak iz Sičica okuplja kremu domaćih craft pivara, pa se nacrtajte na gradskom trgu prije sumraka!

Crafting

Istodobno u Daruvaru počinju Dani Staročeškog piva, prvo s koncertom zabavne glazbe i potocima ovog nepravedno zapostavljenog piva, a u subotu 22. kolovoza i druženjem hrvatskih i čeških craft pivara, također na glavnom trgu. A gdje su Česi… Događanje traje čitav dan, a voditelj je ćelavi bradonja sa spojenim obrvama – ja.

Daruvar

Kako sreća dolazi u valovima, tako se u Splitu ispod Poljuda održava beer party pod nazivom Hmeljovo, pa ako više preferirate more od kontinenta…

Hmeljovo

Uz to, ako vam se ide preko granice na sjajnu rokersku atmosferu, brdo ljudi, koncerte uglavnom hrvatskih izvođača i nemate straha od susjeda – u tijeku je i Belgrade Beer Fest, a u Karlovcu danas počinju najveći Karlovački dani piva.

Beer Fest

Dani Piva Karlovac

Što ste smršavili, smršavili ste, vidimo se sigurno!

Kako sam se jako kasno prosekso, tako sam i relativno kasno shvatio svu ljepotu Open Air Festivala. Bilo je to negdje 1996-97. u Izoli na Deep Purpletima, kad su roditelji skrivali snaše i zatvarali drvene škure pred naletima čupavih rokera sa svih strana svijeta. Napio sam se, smijao, pjevao, minglao i gledao zgodne tete, da mi čupavi strojovođa iz Konjščine nije uzeo deset maraka za majicu i ne vratio – bilo bi savršeno. Ma bilo je. 17 godina kasnije Deep Purple se unakazuju diranjem s Koeljom lakih nota u vidu Đibe, a Zagreb ima svoj deveti Open Air Festival različitih imena, ovisno o sponzorima, pa je tri dana jarunsku travu gazilo na desetke tisuća posjetitelja INmusica.

Skužio sam da sam i dalje dnevni tip, i da me najviše vesele prvi bendovi, oni dok još vidiš sretne face oko sebe, polugolu mladost u transu, pijane debele Nijemce i one tri kosooke blatne. Ljutim se na sebe što ne znam više pjesama, ali skačem i mumljam, i urlam kad je gotovo, nadam se da će odsvirati i moju stvar, jer svaki infantilac ima svoju stvar koju želi da mu se odsvira. I Partibrejkersi odsviraju Kreni prema meni, i Flogging Molly Black Friday Fules, i Wolfmother onu jedinu kaj znam, i na kraju Pixiesi svih deset pravih. I završe s Where is my mind! Divotica…

Najveći plus ovogodišnjem Festivalu je bio moderan Line-up koji je privukao par tisuća stranaca. To što ja ne razumijem što je lijepo u nastupu Foalsa ili kvalitetno kod Black Keysa, pripišimo mojoj starosti i teškom privikavanju na trendove. Iako su etno stričeki u šlafrocima koji su tamburali po gigantskim patlidžanima bili otkriće, a Digital land s kupažom svih elektro hitova u zadnjih deset godina – čista vesela đuskaona. Pjevač Wolfmothera je isti mladi Jergović, Foalsa Prince na steroidima, žao mi je jedino što sam triput fulo Divljana, ali doći će opet. A i Fratellis su mogli biti malo bolji, dobro, zbriso sam pred kraj na tekmu, mea culpa… Hrana je bila jezivo očajna kao i svake godine, s nerealno visokim cijenama za hrvatske pojmove, ali i bagatelna za strance – pijani Švabo u majici St. Pauli kraj mene kupuje lovu za karticu za cugu za – 1000 kuna. Trećeg dana!!! Nismo mi krivi što nas političari potkradaju i uništavaju pa nam je 18 kuna za pivo, 20 za tri deci gemišta i 30 za Jackie-kolu – puno. Ovo je Open Air, probajte otići u Austriju i tamo nešto pojesti i popiti, uostalom, nakon devet godina valjda znate što vas čeka. Ima i neka jeftina birtija kod Aquariusa, Žirafa, idealno za prije koncerta!

Prijedlozi za dogodine. Organizirati poštenu hranu, kvalitetniju i bržu. One kobase od mrtve janjadi ne bi Suarezu dao, katastrofa. Uz točenu Žuju, obavezno ubaciti i Tomislava. Povećati broj štandova s pićem i hranom, kao i zahoda. Prebaciti sve na srpanj, mjesec koji nije najpoznatiji po količini kiše i broju gromova, poput lipnja. Poraditi na line-upu, i jedan dan posvetiti isključivo dedekima koji bi gledali Springsteena, SOAD, Raccide, Pearl Jam, Green day, kao i uvesti obavezne stalne domaće bendove poput Kawasaki tripa, Leta 3, Overflowa, Postolara trippera i sad već serem. Sjajan potez glede bendova za okupljanje mase stranaca, loše odrađen posao tih istih bendova, oni koji su već bili tu nisu razočarali, deseci tisuća sretnih ljudi doći će i dogodine. Ja prvi među njima. Pivili!

Snimljeno s Nokia Lumia 1520

Kako sam se i peti puta zaljubio u London
„Ima nešto nadrealno u toj ljubavi između skromnog pivopije, zaljubljenika u putovanja, i ove svjetske metropole, melting pota svih rasa i fela. Nema šanse da se ikada tu preselim, ali sam toliko oduševljen svaki put kad naletim da mi se baterije ne prazne jako, jako dugo vremena. Uglavnom, peti puta je bilo i najduže, a misija je bila – položiti tečaj na Britanskoj pivskoj akademiji…

Spadam u kategoriju putnika koji destinaciju posjećuju na kratko vrijeme, ne kao Shale na mjesec dana, Veliki Gogo na dva, ili Veličan na dok ga ne steraju, ali pokušavam taj koncentrat od tri-četiri dana iskoristiti najbolje što mogu, pa sam na povratku uglavnom iscijeđen kao krpa. Ovoga sam puta imao plemenitu misiju – postati pivski sommelier. Kako od srednjih nogu spajam neugodno s beskorisnim, odnosno pivuckam po svim zakučcima Planeta, tako je došlo vrijeme da se i moja potraga za svetim pivom konačno i titulizira, a kako ljudi iz Zagrebačke pivovare savršeno dobro znaju koliko volim pivicu, tako su mi i javili za ovaj tečaj u – Londonu. O samom tečaju možete pročitati na portalu za hedoniste punkufer.hr, ali danas pišem o onome što sam doživljavao prije i nakon desetosatnih predavanja. S degustacijama, of course!

Aerodrom Heathrow je besprijekoran, a ljubazni Bjelorus će vas na informacijama uputiti da kupite Oyster karticu, koja je u biti pokaz za Metro i buseve. idealna stvar za svakog putnika s crvićem u guzi koji gradovima vrluda satima, i nema love za skupe taksije. Cijena 5.60 funti do centra, bus 1.40 funti. Izlazak na cestu i isprika vozaču koji me skoro pokupio jer čitam na podu da gledam desno i pogledam lijevo. Klasik, nakon tri dana se priviknete. Vozni park je obijesan, crnci voze BMW-ove, Indijci Audije, rijetki Britanci Mečke i Lexuse. Da dođem ovdje s Cliom, ne bi me pustili ni da budem crnac. I mrzim onaj njihov sklop pipa nad kadom, nikad pogodit mlaku…

Iza svakog ugla čuju se ruski i poljski, Slavenizacija je ogromna jer svi dolaze u potragu za poslom kojeg u Londonu uvijek ima, tako da su Poljaci vodoinstalateri, Crnogorci izbacivači, Rusi mafija, a Hrvati igraju nogomet. Letio sam u avionu s oba Kranjčara i morao im reć za onu frljoku, kad je Niko neki dan fintom srušio braniča na pod – da me vratio u mladost i najbolje dane Prosinečkog. Htio sam mu reć da sam ja već star čovjek, ali da je trebao Japanu pucat penal jako po sredini, ali trebali smo sletit, sreća njegova, uvijek se raspekmezim kad pričam o tekmama. A kad smo kod nogometa, odsjeo sam u blizini Chelseajevog stadiona, doduše, London ima toliko stadiona da si uvijek blizu nekog, ali sam prvi puta posjetio Battersea, kvart uz Temzu, nov, moderan, uredan i predivan. Prvi red uz rijeku su staklene vile, hoteli i poslovne zgrade, korak iza ono najljepše britansko – ciglene kućice s dvorištem, u kojima vidiš tipa koji čita novine loveći zadnje zrake sunca.

Dan traje od 4.30 do 21.30, ali nije dovoljan za vidjeti sve što vas zanima. Prvi dan hodam sat vremena od hotela do predavanja i divim se trkačima, joggerima, biciklistima… Nema te zelene površine, šetališta, ma ni ravnog asfalta da svakih dvadeset sekundi ne protrči netko u specijalnoj uskoj majičici, slušalicama i obaveznim ruksakom. Ovi naši sektaši, Brooks, Nike, Adidas, lipov su čaj prema Londončanima, koji s grčem na licu i nervoznim pogledam gutaju milje i vonjuckaju na poslu? U biti sam zavidan jer sam strgan od hodanja i gledanja, pa liježem u prvi park na debeli sloj engleske trave. Otvaram pivicu (dvije funte) i za tri minute pričam s nekim netom prisjelim studenticama s Jamajke, napaljenim malezijskim aviomehaničarem i plesačem iz Kragujevca homoseksualne orijentacije. Zato jer brije ruke. Valjda. Ali uz pivo paše svaka spika, a pogotovo ova internacionalna, na travi, u parku, u Londonu, na pet minuta od Piccadillyja. Gledam cijene hrane, hamburgeri, kebabi, fish&chips, sve od 5 funti naviše od strašnih ćumeza do elitnih pubova, gdje je steak otprilike 12-14 funti. Točeno pivo, pinta, dakle malo više od pola litre – od 3,5 do 5 funti. Uvijek postoji opcija trgovine i sendviča na klupi, ali ni tu se ne možete izvući ispod 50 kuna. Prvi dan jedem fish&chips i lupam se u glavu jer mi je mama s Korčule, i ovo je penis, a ne riba, drugi dan kraljevski hamburger od kralja koji je davno abdicirao, a treći lamb curry koji mi je štrcnuo u oko dok sam cuclao nudlu. Danas već vidim većinu boja spektra, hvala, uglavnom, ne vjeruj Pakiju kad ti kaže da curry nije jako ljut. A dobaaar…

Najveću sm muku mučio s WiFijem. Ni za lijek. Tu i tamo neka skupa birtija, a i tamo se trebaš registrirati, ispuniti upitnik, lakše je na burzi doći na red. Što me jako ljutilo, jer sam se navukao na Geocaching, pa sam jednva dva komada našao na pipanje…

Osjetio sam se sigurno, nisam bio u sumnjivim kvartovima, pa je bilo i začuđujuće uredno. Ah, da, bio sam od nedjelje do srijede, pardon. Britanski aleovi su čuđenje u svijetu pivopija, mlaki, mutni, aromatični, nepodrigljivi. Dakle, fantastični. Noćni život sjajan, sve puno, sve divlje, od Rihanne do Iron Maidena, po željama. Turske kave ni za lijek, magnetići 4 komada za 5 funti, slikanje pored London eyea dok student glazbene akademije piči gajde – neprocjenjivo.

London je divan jer si istog trena kad stupiš na njegovo tlo – Londončanim, dio gomile, svijet. Njegove su djevojke lišene kompleksa, hodaju polugole, sa svim manama i vrlinama na ti, sretne i nasmiješene, slobodne i lude. Tipovi su još slobodniji, u japankama i kratkim hlačama, nabildani i samodopadni, glasni i totalno puni samopouzdanja. Jedni i drugi u bojama svim, toliko normalni i neopterećeni da sam nakon tih par dana jednostavno sretnije biće. Pa ću uskoro opet u Londru, makar napuniti baterije. Ali sad je red na Barcelonu i Prag da se vrate na tron… Uskoro… ASDA, adiiiijo…

Stariji postovi »