Mučka i šovinistička podjela biciklista na pet kategorija

Dok se moj grad skupa sa mnom pospano budio, voda za kavu je vrijući proizvodila one prištiće, a ja sam sinoć skuhani grah šefljom mlitavo vadio u plastične posude za zamrzavanje.

Probao sam ga još jednom, mrvu rijetko i preljuto – Fikete, hvala ti za jalapeñose, jebali me jalapeñosi… Bio sam si trom, ono, imao sam i boljih dana. Pogledao sam sivilo kroz prozor, izvadio vagu ispod kreveta, napravio kiselu facu i krenuo spojiti neugodno s beskorisnim. Da, otišao sam na još jedan pokušaj džoginga, na tri minute udaljeno školsko dvorište.

Sakati morž zamotan u trenirku i duksu klatio se, nekoć igralištem, danas poluparkiralištem, izbjegavajući nabacane automobile i pazeći da se ne posklizne na mokri asfalt – uostalom, znate što se dogodilo Čarliju sa Soundseta (sori Čarli, neću te više zvat na curling, ozdravi brzo)… Radije bih išao u šumu ili na travu, ali to su prirodni nedostaci života u centru i manjka slobodnog vremena.

Bio sam ponosan na otrčanih 16 i pol minuta, ako oduzmemo barem šest za otpetljavanje i uguravanje ispadajućih slušalica u uho, kad je drito ispred mene niotkud izronio neki dečec na biciklu. Trčim ja svojih 8 na sat, vozi on 20, ja gledam ispred sebe, masivan i teško skretljiv, on zvjera okolo. Sve smo si bliže, meni zaustavni trak k’o FAP-u koji tegli bager, njemu puno manji, ali i on ima slušalice i ne gleda ispred sebe, nego prema nekim curicama koje su izašle na odmor. Ja kočim i stanem na milimetar ispred njega skoro ga pokupivši, a balonja samo onako zakrene kotač i produži. Bez isprike. Stajem, umirem, lipšem i kapam. Upropasti mi dete tri i pol minute do željenih 20, koliko sam sto posto mogao otrčati da me nije tako brutalno prekinuo. Dabogda zaboravio kombinaciju šifre…

Odšetao sam do placa po zelenje za juhu i Veroniku za Juniora i usput snimao bicikliste. Čudno je to da neke stvari ne primjećuješ dok se tebi ne dese, a kad se tebi dese, onda ih vidiš na stotine – poput očeva s kolicima… Stvarno ih ima čudesnih. Kolica. I biciklista/ica. Pa mi se dijeli s vama to što vidim, i ovom se prilikom duboko ispričavam svima koje u nižim redovima nisam spomenuo, pogotovo one koji normalno, nenapadno i lijepo voze svoja dva kotača i imaju obzira da postoje i drugi ljudi u prometu.

Tu su žene na onim elegantnim glomaznim ruinama s košaricama za gredice cvijeća, naprijed i nazad, i starinskim zvoncetom, koje koriste bicikl uglavnom za pokazivanje, pa su uvijek u nekim veselim, šarenim kombinacijama. Zatim bankarski činovnici i wannabe japiji, koji žele skrenuti pažnju da su premalo plaćeni, ili se upucavaju tajnici na formu, pa dolaze na posao biciklom u odijelu i s ruksakom na grbi. Onda eko frendli raja, koja s dredloksima, prnjama i općom neurednošću te ležernošću podsjeća na rascvjetali baobab na točkićima i budi u meni želju da opet po stoti put pogledam Kosu.

Tu su i proćelavi bucmasti dečki iz kvarta, koji muku muče s kilama i koriste bicikl umjesto seksa. Okićeni su ajfonima, pulsmetrima, čeonim lampama, detektorima metala i trima parima slušalica, te općenito izgledaju kao divlje božićno drvce. Malo su naporni jer kad ih sretnete, svaku konverzaciju započinju apsolutno beskorisnim podacima tipa: „Evo, od jutros sam prešao 12,8 kilometara tempom od 23 km/h, što pod nagibom i opterećenjem od tri Tesle po njutnu kvadratnom iznosi 234 koma 8 mega kalorija po centimetru sala…“

Ne dao dragi bog da pritom u ruci imate šnikers ili išta jestivo jer će ti ih onako potni, iznureni, trtobolni i umorni sažvakat bez pitanja. Postoji i kategorija Profesionalci,ali to su samo modificirani dečki iz prethodne grupe, koji imaju tanje gadgete, gaćice i kotače.

To su bili simpatični biciklisti, a ima i onih napornih. S obzirom da sam rastavljeni otac koji voli svoj grad i svoje dijete (već fino vozi svoj bajk, bez pomoćnih!), stalno smo negdje po njemu (gradu, ne djetetu) i nekad me malo strah za njega. Zahvaljujući nesposobnim, podlim lopovima koji godinama caruju ovim gradom, nesretni zagrebački biciklisti imaju valjda svega 500 metara uređenih staza. Od kojih im na 300 parkiraju seljačine u, primijetit ćete, vrlo skupim autima. Sirotinja ima obzira, lopine rijetko… Biciklisti koje ne volim sretati se mogu podijeliti u pet osnovnih kategorija:

Zaboli me za sve ostale
Vozih jedared polako, da ću sa sjeverne strane ući na Vukovarsku, kad ispred mene neki bradati lik fino polako prođe drito preko crvenog. Sluške u ušima i piše SMS s obje ruke. Kako mi je bilo debelo zeleno, kasno sam legao na kočnicu i zažvalio volan, a Rok se čvrsto zavezan durio još pola sata jer mu je ispao mobitel iz ruke pa nije dovršio level. Super mi je ta filozofija: „Ja sam cool jer sam na bajku, a ti si glupi dio aparata koji ne može bez automobila, pa te zato ignoriram i gledam te s visoka, glup si.“Istina, dečko, ali i moj maleni Klio ima valjda 900 kila jebenog metala i ne želim te imati na duši samo zato jer ti misliš da si otkačen i ne želiš pogledati lijevo i desno, i to još kad nemaš prednost… Ufff… Dajte, ljudi, čemu to?

Provokatori
Oni koji namjerno idu tamo gdje se ne bi smjeli ići, samo zato da dokažu da ih se silom treba poštovati i uvažiti. To su oni koji idu Zelenim valom po srednjoj traci deset na sat, a ne znaju koliko nervoznih i još više loših vozača u tom trenutku jako žuri i ne paze na nešto što nije veličine automobila. Tu spadaju i oni koji voze u parovima, jedni kraj drugih, i neobavezno ćaskaju. Po mogućnosti u rush-houru po kiši…

Baš sam si lepi
Nedavno hodah s Juniorom po Maksimiru, a kraj nas plazi neki poznati lik, kasnije se sjetih da je to onaj dečec s bradicom iz sapunica. Svježe nabildan, sočnih bicepsa, stoji na pedalama i snima eventualno koitalne plavušice koje se vucaraju po kavicama na Vidikovcu. Frajer je provezao osam krugova, snimao, naglo ubrzavao, radio prašinu kočenjem i cijelo vrijeme nije opustio mišiće. Galebiker. Nevjerojatno nešto, živi show! Nemam ništa protiv barenja, i ja imam svoje (loše) sisteme, ali dok je piljio u blajhane dekoltee, skoro je pregazio dvije pudlice i troje djece.

Agresivci
E, njih baš ne volim. To su vam oni klinci koji se zalaufaju pedeset na sat na deset raspoloživih metara prostora sa stisnutom, zgrčenom facom kao da će se svake sekunde ispraznit. Posebno su iritantni kad kroz centar grada idu u grupama po dvoje ili troje i još si dovikuju. Ali onda im se bar stigneš skloniti s puta. OK, vidim ja njih i kužim da je to zgodan adrenalin, kurčio se i barba Riba nekad… Ali, ljudi, pa imam kraj sebe sićušnog šestogodišnjaka, koji je prevelik da ga se drži za ruku i premali da hoda pravocrtno i dugotrajno drži usmjeren pogled na devedeset stupnjeva pred sebe. Idite divljat u prirodu gdje nema stotine ljudi ili ne predstavljajte opasnost. Pliz, pis pipl…

Dobre koke u uskim tajicama
Nabijem vas, triput sam se slineć skoro zabio u auto ispred. Kaljače i dimije na sebe, ne lateks!!! Dobro, na Jarunu može…

Uglavnom, da skratim, nisam mislio ništa loše, niti mrzim bicikliste i bicikle. Samo me strah za mališu i da ja nekog slučajno ne pokupim. Biciklizam je divan za mišiće, dišne putove i općenito zdravlje, troši ljudski pogon, a ne resurse, ne guta benzin ni osiguranje, a nakon što ga kupiš,više uopće ne trošiš… Možda bih ga stvarno trebao naučiti voziti?

Jebate, koliko će hejtera izdržat do ove rečenice?

U paklu ženske ljubomore

Zadnji dani prije povratka vlastitog djeteta s mora mogu biti značajno uljepšani iznenadnim pozivom na dućansku pivicu od strane skoro pa zaboravljenoga frenda. Znate one sitne muške spike o količini naroljavanja, tko je ispao gluplji na kojem tulumu i koje smo cure htjeli ševiti, a one sada žive s nekim metiljima… Eto, što si stariji, to te više vesele!

I tako je Luka na klupicu u parku iz trgovine donio dvije mrzle pivice, baš kao nekad. Doduše, nekad nisu bile mrzle jer nije bilo ovih uspravnih prozirnih fridževa, a danas imamo i otvarače na ključevima pa ne moramo žicati tete da nam otvore. Kaucije još ima, damn… Kao i svaki put kad naletim na nekog dragog bliskog lika iz prošlosti s kojim samo dijelim viceve i fotke na Fejsu, iako smo udaljeni tek koji kilometar, očekivao sam da će i Luka početi neku žalopojku kako ga je gazda izigrao, firma propala, a on ostao na ulici. Ali on je krenuo u glavu.

“Moj, Riba, mislim da sam gotov…”

Usrah se načisto. Jes da smo prevalili četrdesetu i da ekipa umire sve mlađa i od sve besmislenijih boleština, ali Luka?! Bivši sportaš, plivač, seksualac i ženofil… Voli čovjek popit i pojest, ali što…

“Danas sam vozio klinca u vrtić, a na pješačkom stoji plavuša s dekolteom da joj vidiš pupak. A ja se, brate, nisam okrenuo. Gotov sam, to je to…”

Odahnem, trgnem gutljaj i prisjetim se da smo Luka i ja davno osnovali stranku za odbijanje odrastanja (SOO) te da smo se zarekli da nikada nećemo postati robovi normi, kravata i lažnih osmijeha. I uvijek se okretati za komadima, ma koje boje oni bili. Kažem mu:

“Ne seri, Luka, možda je bio neki gadan zavoj, ili si pričao s Juniorom, mijenjao CD… I meni se ponekad zna omaknuti. Ali da sad prođe neka klesana, amforasta, s tajicama koje nestaju u dubini guzova, naravno da bi se okrenuo, zar ne? Pa nije nam svevišnji oči dao da gledamo Sulejmana, ako smo stari, nismo retardirani…”

“Ne znam, brate, ma imam novu curu, mislim da je u njoj problem. Da mi se sve to počelo događati zbog nje…”

“Luka je zaljubljen, Luka je zaljubljen!”, urlam da čuje cijeli kvart i sam Luka, kojem je neugodno, pa skakućem preko ceste dok idem u dućan po drugu rundu. Čovjek je, naime, imao brodolom s bivšom ženom, bolno dijeljenje klinca, i zaradio taj nekakav gadan pečat koji mogu imati samo razvedeni očevi koji stvarno vole svoje dijete. Nakon godine dana rekuperacije, stao je na noge, gutao govna od bivše i konačno izborio pravo na češće viđanje kikića. Ali i ostao jebežljivec, stari ovdašnji naziv za onoga tko se više voli upucavati nego dobru knjigu pročitati…

“I koji je problem s tom novom”, počnem ga prcat. “Njezin te muž nanjušio, ima migrene, male cice, ne voli oralno, fejka orgazam ili previše zanovijeta?”

“I hoće, i voli, i inicira, čovječe, rijetka žena koja stvarno obožava seks, tu smo se savršeno upiknuli, tako da te sitne fizičke sitnice stvarno nisu bitne…”

“…ima male sise?”

“Da, pederu, ima male sise, ali nije u tome poanta.”

“Nego u čemu? Ne pomaže ti oko klinca, on je ne voli, nema love pa stalno ti moraš častit, ima jako male cice…”

“Ma sve fercera osim jedne stvari – ljubomora, brate… To je strašno. Ne ostavlja me ni na sekundu, kontrolira, prati, zapisuje… I ucijenila me da će me ostaviti ako je ne addam za curu na Fejsu.”

“Pa to ni u romantičnim komedijama više ne stavljaju, to si izmislio, kakvo dno! Pa obriši to smeće od Fejsa, svaka verzija je sve gluplja.”

“Ne mogu, znaš da sam egotripično govno i da mi je svaki lajk k’o mukte pivkan…”

“Been there, done that, ne moraš mi pričati, ali sad, ako je samo zbog statusa na Fejsu…”

“Nije to sve, komentira mi svaku sliku, svaki post na blogu, radi scene kad odem poslovno minglat i povedem je sa sobom, viri mi preko ramena kad pišem SMS-ove, vjerojatno čita mejlove, duri se svaki put kad odem negdje, a da nisam s njom…”

“Sori, Luče, ali htio si vezu, pa eto ti veze. Nemaš više dve banke pa da landraš po studentskim domovima i budiš se s flašom lavova u prknu… Pa je l’ imaš slobodan dan, ono za škvadru, izlazak jednom tjedno, muške spike, kakica, drkica, Modrić?”

“Nemam, žicao sam je slobodan dan nakon 45 provedenih skupa, pristala je i onda me taj dan nazvala devet puta i banula mi u stan u pola osam jer joj je doma nestalo struje.”

“A kad se napije? Je l’ bar onda meka i podatna? I di su joj frendice!?”

“Nema frendice. Neki dan se satrasmo s mojom ekipom, ja uzmem mobitel jer ga nisam vidio tri sata, a ona počne urlat da s kim se dopisujem i nek joj ga odmah dam. Pred svim ljudima, ozbiljno. I još se izdere na mog frenda koji je glavinjao kraj nas i branio me da je mobitel privatna stvar… Da je bar varam, ali ništa, samo neke benigne bezuspješne spikice preko Fejsa, kao, uostalom, i svatko od nas…”

Zacrvenih se i skrenem na zaključak…

“OK, mislim da ste vi u stadiju koji je ipak pedalj više od ljubomore i da trebate razgovarati…”

“Znam, brate, ali star sam, imam 43, tko će me htjeti ovakvog bez velikog auta i posla u državnoj firmi, kužiš. Popuštao sam joj mic po mic jer je bila divna, ugađala, slušala, ramezaplakanjizirala… Ali sad me nadgledanjem natjerala na to da se više uopće ne veselim seksu, susretu, putovanju, jer očekujem njezin bič na svojim leđima. I sklanjam pogled sa zgodnih cura, iako ja njoj prstom upirem na zgodne nabildane tetovirane frajere kad su u blizini, jer znam da će mi ova ako sazna satima kopati oči. A to me ubija. Posisala mi je životno veselje, one sitnice koje me drže na površini… Prestajem biti ja.”

“I, što ćeš napraviti?”

“Otići po još jednu rundu…”

Da ne duljim previše, satrasmo se Luka i ja pošteno, zaključismo da nema više onako dobrih i ludih tuluma, da se trebamo češće naći i da je ženska ljubomora jedna jako zajebana stvar. S druge strane, jako je teško naći neku ravnotežu kad je u ova šugava vremena s prvog mjesta na tablici zdravlje potisnuto egzistencijom, a ljubav je tek na čvrstom trećem mjestu. I što sad? Ostati sam i tražiti nešto bolje što možda čuči u sporednoj ulici? Ili pokušati izboriti se za svoja prava od nekoga tko ih je prisvojio pod svoje i nema ih namjeru pustiti. Razgovarati, smanjiti kriterije, potpisati potpunu kapitulaciju, pristati na durenje i nastaviti s 50% prijašnjeg entuzijazma dok sve ne prsne, ili razborito dogovoriti nešto što odgovara svim zavoljenim stranama? Razborito u ovim godinama?!

Nismo otkrili sveti gral, samo mamurluk. I da je ljubomora biljka koja se mora često i drastično obrezivati, da ne postane zajeban bršljan. Luka je rekao da će se javiti nakon što popričaju za vikend. Neka mu je sa srećom.

A što je tek s muškom ljubomorom, eh…

Najbolji zagrebački hamburgeri

Rijetki se još sjećaju kad su u Zagrebu osvanuli prvi hamburgeri u Hambyju, nastavili se u Ham-Hamu, da bi do dana današnjega to krenulo u mali milijun raznih smjerova. Mini hamburgeri, XXL, na pačjoj masti, dekorirani, klasični… Pozvao sam neke ljude i pomalo krenuo – jesti po Metropoli. Istraživanje traje već par godina, pa pitajte za detalje jer se sigurno štošta promijenilo.

U moru brojnih fast-food i inih restorana, krenuli smo na put bez povratka – pronaći najbolji zagrebački, pa onda i hrvatski hamburger. Kriteriji su izgled, okus, usluga, atmosfera, cijena i opći dojam. Pa, krenimo…

1. Šalša d.o.o.
Kostelska 11 (kod Trešnjevačkog placa)

Restoran je na katu, biramo urednu terasu i škicamo u kuhinju u kojoj dominiraju tetovirani mladi kuhari. Vrlo kulturan i nasmijan konobar nam objašnjava što je u ponudi i da je hamburger od čistog ramsteka. Nudi i prženi krumpir i BBQ umak koji rade sami. Uz Vukovarsko pivo (između tridesetak vrsta) brzo dolazi i ljepotan solidne visine i debljine, kosan, krupnozrnat, okićen svim živim – krastavci, rotkvice, paprika, čak i slanina u tragovima.

Pecivo je hrskavo, suhonjavo, ali friško, na dnu je mrvica majoneze, tako da bi se dalo razgovarati o jačoj sočnosti. Meso je fantastično, samo sol i ništa od dodataka, krumpirići debeli, solidni, hrskavi, ljuti i s cimetom! Najveće primjedbe idu na BBQ umak koji je preagresivan i pun kima, daleko presladak. Ali kad se vratimo na osnovni hamburger, uz mrvu nesočnosti – apsolutno sjajan. Prava ga je šteta jesti nakon izlaska, ovo je za početak tuluma!

Hamburger – 35 kn
Pommes Frites – 10 kn
Vukovarsko 0,5 l – 14 kn
Ocjena 8,5

2. Dream Team
Trakošćanska 41 a

Na nagovor Damira, kolege Enogastroseksualca koji je i idejni začetnik ovog testiranja, idemo u ovu zanimljivu pizzeriju/restoran u kojoj svako jelo ima ime po košarkašima. Šteta što nemaju bananu split Toni Kukoč, ali mi smo naručili hamburger Larry Bird. A kad tamo, home made pogača iz krušne peći, savršeno meko pecivo, ali za – ćevape.

Čudna zamisao pizzaburger lagano nestaje u našim ustima uz jeftin kečap i industrijski, ali fini pommes frites. Meso je iz kombinata, bez želje, volje i ljubavi, salate ni u tragovima, nema umaka, suhonjavo. Močimo sa strane u ajvar, seciramo i nalazimo špek i kulen te vrhnje u daljini. Srećom pa je tu pecivo koje je čista fantastika, ali opći je dojam – ovdje se dolazi nakon jačeg tuluma kad treba dovesti doma čitav.

Hamburger (+ krumpirići) – 43 kn
Tomislav točeno 0,3 l – 9 kn
Ocjena – 5,5

3. Papa’s American bar
Tuškanac 1

Svi govore o Papa’su, svaki hipster se kune u njega, a kako mi volimo i hipstere, i hopstere, i yuppieje, i svakoga tko nam preporuči išta novo i fino – dolazimo i do Tuškanca. Lijepa terasa uz pokoju padajuću loptu s igrališta, unutra ugodno, drveno, gužva samo takva. Konobar, o prokletstva – loše volje. Nije imao vremena ni snage razgovarati o hrani, samo je šturo odgovarao na naša pitanja kao da smo tu samo zato jer ga mrzimo. Život je prekratak da bi se zamarali glupostima, pa s oduševljenjem naručujemo Brooklyn pivo za velikih 29 kuna te s nestrpljenjem očekujemo The hamburger.

Nažalost, Papa’s Burger je danas bio sasvim prosječan uradak s prenaglašenim postotkom luka i pogotovo češnjaka, koji uz dodatni tabasco, umjesto užitka uzrokuju – tek znojenje. Od priloga – dva koluta luka na salveti!? No, konačno ima dovoljno salate i paradajza, koji je doduše debljine gume od FAP-a, pa stalno ispada iz solidnog peciva. I tako, kilavi, spašeni faširanac u kojem može biti i soja i Angus govedina, ali se zbog preprženosti to – ne osjeti, nikako ne opravdava ocjenu kojom ga kite po gradu. Nije to sad nešto loše, dapače, otmjeno je i uredno, a i bio je treći hamburger u nizu, no stvarno je prezačinjen. I pregorenu hranu stvarno nije red ponuditi ikome. Loš dan za kuhara…

Hamburger – 34 kn
Pommes Frites – 10 kn
Brooklyn Pale Ale 0,3 l – 29 kn
Ocjena 7

4. OXBO
DoubleTree by Hilton, Vukovarska 269a

Ulazimo u predvorje hotela i skrećemo odmah desno. Iako smo rezervirali mjesto, ugodno nas iznenađuje ljubaznost i profesionalnost osoblja koje nas oslovljava po prezimenu! Srijeda je, kao i utorak dan kada je kombinacija Burger&beer po duplo jeftinijoj cijeni – 55 kuna. U to je uključeno malo pivo (Zlatni Pan) i hamburger s krumpirićima (izvana hrskavi, unutra mrvu mekani), home made kečapom i mrvom salate od ljubičastog kupusa u umaku od hrena. Ovo zadnje je sjajno, ali minijaturno. Kečap vuče na fini toć iz punjene paprike, ali nikako na kečap, a izuzetno ugodan konobar me na upit od čega je, izvještava o svih devet sastojaka, nakon konzultacije s kuharom. Hamburger je velik, rare, po želji, crvena bojica se cijedi po finom, hrskavom i sezamastom, iznutra k’o duša mekanom pecivu. Sve dosad čista desetka, ali onda slijedi prvi zagriz bogatog, slojevitog i šarenog burgera. Meso, navodno od samog Black Angusa (nije onaj iz AC/DC) je mrvljivo i nekako nekonzistentno. Opet ga gledamo, na oko sjajno, na okus – ne. Dapače, oku divno, ali unatoč rajčici, salati, tvrdom siru, umaku od majoneze, konjaka i tabaska – nedostaje ičeg prepoznatljivog. Uzimam griz od kolegice, ali opet praznina. Osjećaj zbunjenosti ostaje, kao da mi je netko isključio miris i okus, ostaje dojam nedorečenosti… Šteta, očekivali smo ipak više.

Hamburger, pommes frites, kečap, salata, malo pivo – 55 kn
Ocjena 6

Upgrade: Posjećeno tri mjeseca kasnije, puno bolje. Chef se ispričao da je bio na poslovnom putu, a u ponovljenom pokušaju je sve sjelo na svoje mjesto, iako bi mesa moglo biti i malo više. 7,5

5. The Hole In One Gastropub
Vlaška 42

Utočište svih ljubitelja rebaraca i fino rezanih pršuta i ostalih suhomesnatih delicija, poznato je i po svojim hamburgerima. Na korak od strogog centra metropole smješka vam se veselo odojče i naljepnica na kojoj piše da smijete donijeti svoje piće (BYO)! Srećom pa imaju dva sjajna tamna komada, O’Hara’s i Bernard, pa brzo teče vrijeme u sjajnom drvenom ambijentu i na zidovima šarenim kredama napisanim jelima. Unatoč imenu Death by Burger, mladić nije velik, ali je bogami visok. Viši je nego širi, poput kule u pješčaniku! Zgodno, iako ni po čemu posebno pecivo, fin sezam, malo preočekivan kečap, šampinjoni, špek… U bogatim slojevima tu je još sir, rajčica, zelena salata, radič, tikvica i krastavac. Meso fino, sočno, mrvu neslano, u ostatku slojeva nedostaje začina, i previše je naglašen kečap. Srećom, tu je pommes frites, savršeno nemastan i posut dalmatinskim sušenim biljem, koji spojen s burgerom čini sjajnu cjelinu. Osim preindustrijskog kečapa, samo je cijena mrvicu previsoka da bi se popeo na sam vrh, ali je odmah tu…

Death by Burger, pommes frites – 49 kn
O’Hara’s točeno 0,3 l – 15 kn
Bernard tamno 0,5 l – 25 kn
Ocjena – 8

6. Zalogajnica Rocket Burger Cafe
Tkalčićeva 44

Minijaturni prostor nedaleko pivnice Mali medo, simpatična zalogajnica malo prejeftinih, ali lako perivih pločica iznad roštilja. Mlad, pedantan i pristojan konobar (dobro pogleda svaku čašu prije nego utoči, brine da čaše idu uz pivski brend) pamti lagano narudžbe i bez problema zbrinjava cijeli lokal. Vrlo brzo stiže divan La Trappe Bockbier, a onda i hamburger s prilozima. Prvi minus su previsoke cijene paniranih krumpirića, koji jesu neviđeni do sada i s finom aromom cimeta, ali 16 kuna je too much. 18 kuna za 7 kolutova onion ringsa je čista prijevara, na tome se zaradi više i od čaja i kave skupa. A i nisu nešto, masnjikavi i s bezličnim umakom, baš kao i kečap uz krumpire.

Pecivo dobiva početni minus jer djeluje plastično, nema sezama, niti ikakvu aromu. Zapečeno je samo s unutrašnjih strana. Ali okus majušnog hamburgera je najbolji od današnje ponude. Umak rastura, decentan, dovoljno, ne previše, osjeti se meso, začini, sve što treba. Unutrašnjost čine slanina, sir (uopće nema okusa), luk izvrsno izdinstan, rajčica, trosloj salate, tikvica i na trenutke previše naglašen krastavac, onaj Njemački, nedovoljno tvrd. Fina debljina, meso tanko ali ukusno, idealno se spojilo sa skupim ali božjim pivom. Rocket Burger je idealan za s nogu, prilozi su skupi i doradivi, izbor piva malen, ali svjetski. Preporučujemo.

Cheddar-Bacon Supreme – 35 kn
Wedge Potato – 16 kn
Onion Rings – 18 kn
La Trappe Bockbier 0,33 l – 33 kn
Bavaria točeno – 0,33 l – 10 kn
Ocjena 8

7. Mali Bar
Vlaška 63

Na par minuta od centra grada prema istoku, u haustoru koji ne obećava ništa dobro, pa stepenicama uzbrdo, smjestio se Mali bar, jedno od prvih Tapasišta u Hrvata, odnosno mjestu gdje treba doći grickati i uživati u malim zalogajima, a ne se balkansko-saborski prežderavati janjadi, krmadi i ostalom -adi. Vlasnica je navodno sama Ana Ugarković, ali je nismo vidjeli. Zato šefica sale ima super naočale, no prvo smo naručili fino vino, za damu tempuru, a za izjelicu hamburger. Odnosno hamburgere. Mini hamburgere, dva komada. Ubrzo na stol dolaze hamburgerčići veličine nabubrenih oreo keksa (Moto keksa za starije generacije), gledam okolo da nije skrivena kamera, pa kako je nema, pokušavam primiti s deset prstiju, od kojih mi osam ipak ne treba. Dobro, kvantitete nema, bit će valjda savršeno ukusni. Ali, jao. Hladni su. Prvi dojam je okus i dodir Montane dok kasnim u Zadar pa pljačkam benzinsku. Otvaram ono što je ostalo od prvog zagriza, a tamo prekrasno kosano meso bez inča masti, prekrasne boje, umak baziran na kiselom vrhnju (tzatziki), uz dodatak sitnih finih kiselkastih komada pečene paprike, svježeg luka, potočnice i klica. Ali je hladan i tartarast, i tog sablasno bijelog i tvrdog umaka ima koliko i mesa. Uglavnom, kad se odbaci vizualni užas, ako ste išli jesti hamburger, i očekujete hamburger, ovo ne zaslužuje nositi to ime. Ali je sasvim fina kombinacija, pogotovo klice. Savršen mini obročić za nervoznu managericu na vječnoj dijeti, ali ne i za cool managera koji je došao sklopiti posao. Uglavnom, zadovoljan okusom, ali ne i količinom i cijenom (4 zalogaja, zajedno – 40 kuna!?), pojeo sam i pola povrtne tempure i cijelu salatu od pola kraka mini hobotnice sa slanutkom, na veliku žalost po moj džep, ali i veselje za nepce. Prekrasno mjesto za jako bogate i ne gladne ljude.

Mini hamburgeri – 40 kn
Vino na čaše – 20-30 kn
Ocjena 7

8. Marinero
Bedricha Smetane 2, Prečko

Autor ovih tekstova je tihi patnik za kulturom ćevapa u somunu, i ovaj me lokal na kraju grada, u savršenom, možda i najjačem zagrebačkom ćevapoidnom okruženju (Grana, Deda, Kotač), uvijek mamio sočnim debelim komadima i velikom tetom loše volje na samom ulazu, koja je mrzovoljno bacala komade mesa na tešku rešetku. Mesožderska idila. No, tete više nema, njena pozicija je zagrađena, i tu je sada neki lounge, sve ima neki moderniji štih, i zjapi prazno. Nervozno naručujem ćevape za damu i hamburger za sebe, jer hamburger ne pada daleko od ćevapa, i prepuštam se čekanju i tamnom Velebitu. Na stol dolaze, nošeni nasmiješenom konobaricom, nekakvi otužni sićani čevapćićići, i tanani burger u somunu. Škarama izrezana salata, majoneza i kečap iz trgovine pomiješani u menza-umak, vraćaju u dane hranjenja u SC-u, na Savi i menzi kod Ekonomije. Samo fali neraskidivi papir od salvete i Cao-Cao kao desert. Totalni promašaj, jedino ako imate retro party osamdesetih, meso simpatično, kao i somun, dosta veliko, ali nema tu sreće. Konobarica nam potvrdno odgovara na pitanje da je vlasnik nedavno promijenjen, i tako siti, ali ne i sretni napuštamo Prečko.

Hamburger s pommes fritesom – 36 kn
Tamno Velebitsko 0,5 l – 15 kn
Ocjena – 5

9. Rougemarin
Folnegovićeva 10

Nekad na kraju grada, danas iza poslovnih zgrada i nebodera, u predvorju Tvornice žarulja nalazi se Rougemarin. Počeo je kao kiosk, danas raste poput inflacije i opraštanja dugovima prijateljima na vlasti. Ugodan velik drven prostor, predvorje liči na ulaz u ambulantu, radovi na terasi samo što nisu gotovi, a ukusan miris mesa rajca naša osjetila dok sjedamo i listamo meni. Hamburgera dana, igrariju Chefa kuhinje za taj dan – nažalost nema jer smo stigli prekasno, u 19.00, pa naručujemo klasičan Cheese. Za stol ubrzo dolazi gospodin burger. Oskar za vizualitet, mučko debelo sočno đubre koje je deblje od prsta Janike Balaža, pokoj mu duši. Meso – pjesma, samo sol i mrva papra, okus divan, čista čistoća, a najbolje od svega – savršeno balansirano. Najdosadniji komentator u povijesti HRT-a bi rekao – kompaktno. Ništa nije prenaglašeno, ni umak, ni salata, a ni meso. Savršen omjer. Junetinu eventualno dotjeraju pačetinom, izvana smećkast, iznutra rumen, ali ne vampirski krvav. Pecivo solidno, umak od majoneze i senfa, umjeren, radič i zelena salata, sir mladi domaći iz Daruvara, panceta i domaći kečap. Krumpirići malomasni, neslani, ali nepotrebni. Nakon prvog pokušaja kad sam dobio zagoreno meso i nadurio se, ovoga puta je bilo na granici oduševljenja. Trenutno na diobi prvog mjesta uz Šalšu, bit će pripetavanja, ali definitivni vrh. Svakako posjetiti.

Cheeseburger – 34 kn
Double Cheese – 60 kn
Krumpirići – 15 kn
Vukovarsko 0,5 l – 15 kn
Ocjena 8,5

Upgrade: U Rougemarinu je uvijek prisutan faktor ruleta jer sam u sljedeća tri navrata jeo burgere za ocjene 1, 5 i 8. Dakle – totalna nestalnost. Smanjujem na 8.

10. Kremenko Grill
Savska cesta 179

Na preporuku jednog od Gastronomada koji upravo Kremenkove proizvode upražnjava kad se kasno vraća kući, a ništa drugo više ne radi, posjetio sam i ovo utočište na kraju Savske, 100 metara od okretišta. Iako je ovo već deseta recenzija zagrebačkih hamburgera, ovdje sam se prvi puta vratio u mladost, Draškovićevu ulicu nakon povratka iz Jabuke, poluslijep od pretjerivanja svojstvenog samo studentima koji na vrlo glupe načine istražuju granice svojih mogućnosti. Dakle, polukiosk, ljudi unutra peku i pune burgere, ti vani piješ bezalkoholna pića iz plastike, idealno za zadnji zalogaj i pokušaj triježnjenja subotom navečer. No, kako smo mi naletjeli u utorak u podne, oduševljenja baš i nije bilo. Meso suho, bez okusa, lepinja nesretna poput Imoćana bez Mercedesa, a fil ovisi o raspoloženju mladića za pultom. Mi nismo imali sreće s količinom, iako su svi jako ljubazni. Dakle, za 22 kune u pijanom stanju, jako povoljno, ali za gladnog i izbirljivog osamsatnog uredskog crva – nikako. Gladni i nikakvi, pokušali smo isprati okus horseburgerom, i u tome donekle uspjeli.

I onda se dogodi upgrade, najednom se stavi naglasak na kvalitetu mesa i kvantitetu porcija, i dobijemo izvrstan value for money.

Hamburger – 22 kn
Horseburger – 32 kn
Schweppes – 12 kn
Ocjena – 7,5

11. Burgeraj
Preradovićeva 13

U strogom centru grada, preko puta Alcatraza, nedaleko Pifa, u par kvadrata se smjestila mala slatka hamburgernica prekrasnog naziva. Ulaz je u skelama, a unutrašnjost mišung njujorške podzemne željeznice i svega pomalo. Dominiraju daske na stropu, lijepo iscrtane ploče/meniji, i nevjerojatan kazetaš koji svira ploče! Odmah puca asocijacija na Smiješnu stranu povijesti, a jedan od pet burgera na meniju mi stiže na stol i prije nego što sam se uspio smjestiti. Vrlo brzo i ugodno, a moram primijetiti da sam se zaljubio u ljubaznost i spontanicu prezgodne konobarice. Kako smo u prvoj zoni, i cijene malo boluckaju, ali ono što jako boli je manjina samog burgera. Naručio sam Pepper Jam, ljuću varijantu za 39 kuna i dobio mališu veličine jajeta na oko, tanašnog i sirotog. I Hlapić i Boško Buha su više jeli… Pecivo ni majka nije voljela, blijedo, malo, bez sezama, jedino je prednost što je toliko malo da je meso virilo na sve strane. I bilo preliveno dinstanim, iznimno finim i ne preljutim sosom od papričica. Malo brate, jako malo, pomfrit Ledolik, kloniran, kečap Podravkin (ispravilo me na Heinz), tanjur retro limeni, emajlirani, kao onaj bubrežasti iz bolnica osamdesetih pokraj kojih ste se budili nakon što su vam vadili mandule. Meso je fino, sočno, ukusno, cijeli zalogaj kompletan, ali prebrzo nestane. Šteta, sjajna lokacija, ideja, štih, ali ono zbog čega ću se sigurno vratiti u Burgeraj je točeni Brooklyn lager. Pivo s ogromnim, za Hrvatske pojmove, udjelom cascade hmelja, jednostavno je predivno crnogorično piće, nakon kojeg sretno podriguješ na smolu, a pred očima ti titra struganje krila zaljubljenog cvrčka. Tko voli gorčinu, mora probati ovo savršenstvo, ali pazite, samo točeno… Ogroman plus za meso, umak, pivo i konobaricu, minus za ostatak, uglavnom, samo naprijed Burgeraj, ispravite te greškice!

Pepper Jam + pommes + dvije kriške rajčice + kečap – 39 kn
Brooklyn Lager 0,5 l – 25 kn
Ocjena – 7

12. MekPers
Zagrebačka cesta 194

U daljinama Rudeša, daleko od tramvaja, u prostranom dvorištu raste čudan lokal. Kao da je ispao iz Briljantina ili Američkih grafita, sve čekate da vam uleti Olivia Newton John na koturaljkama. Amerika šezdesetih, vrhunski rock & roll, bogat izbor hamburgera i poprilična gužva za kvart dosta udaljen od centra. Naručuje se na šanku, konobarice donose za stol, unutra sjajno, izvana ne baš. Između desetak vrsta burgera (nismo se usudili naručiti Pečeguz, iako smo naručili ljuti umak sa strane), morali smo probati specijalitet – Zloburger, dvadesetak centimetara usrečivaća očiju, ponosnog ljepotana pirgavo sezamastog peciva i dosta tananog mesnog fila. No, na prvi zagriz (s tacne, teško ga je primiti cijelog), oduševljava mekanoća i punina peciva prožeta sočnim, solidnim okusom mesa. Salata je rezana valjda škarama tako da ne nerviraju glomazne listurine, a rajčica je tako sitno nakolutana da zaslužuje sve pohvale. Umak neutralan, hambijast, fin, luka taman. Možda bi se i lepinja mogla malo bacit na rešetku? Iako je omjer pecivo – kruh 4:1, ipak nije toliko krušno koliko sam se pribojavao, ali daleko iza Šalše i Rougemarina. Ogroman je, dobar, i taman za konjinu od 95 kila. Ali mesa kao da nema – uopće se ne osjeti. Izbor piva baziran na Zagrebačkoj pivovari po povoljnim cijenama, Zloburger je fer za 38 kuna, krumpirići simpatični, ljuti umak jako dobar, iako presladak. Fale salvete i više osmijeha u konobarica, ali za svaku preporuku, i kvantiteta i kvaliteta i mjesto. Sljedeći put – trostruki Zloburger, e to je izazov!

Zloburger – 38 kn
Krumpirići – 12 kn
Ožujsko Dry Max 0,5 l – 15 kn
Ocjena – 6,5

13. Pauza
Preradovićeva 34

Svi hvale Pauzu, pa smo morali probati i to čudo! Kada već pomislite da ste napustili centar grada idući Preradovićevom prema jugu, dočeka vas lijepo uređen prostor, prostran, uredan, nekako za svaki dan. Odmjeren, neemotivan konobar mirno i bez zamjerki radi svoj posao, vrlo brzo dolazi i sam hamburger. Slasno, od sezama pirgavo pecivo odmah povisuje ocjenu, u što se uklapa i izvrstan miris govedine prožete dimom. Meso je mrvicu prepečeno, unutra ima puno tankog luka i bogatstvo umaka. Dakle, cijedi se, a to u ovom testiranju – cijenimo! Dosta salate i cherry rajčica, fali malo ljutine i žestine, a hamburgerom dominira okus mesa. Fina, mekana i sočna cjelina, koja oduševljava kompaktnošću i uravnoteženošću – ama baš ništa ne odskače negativno. Za prvo mjesto im ipak još treba mrvica hrabrosti i drskosti, ali svakako ulaze u top 5 – nema pogreške, dolazimo opet!

Hamburger – 35 kn
Carlsberg 0,3 l – 19 kn
Ocjena – 8

14. Lari i Penati
Petrinjska 42a

Prekrasno malo mjestašce nadaleko poznato po svojim kuharima petkom spravlja i hamburgere. Odmah se upoznajemo s veselom konobaricom i padamo u depresiju kad saznamo da od piva ima samo, jedino i isključivo – Sarajevsko. A trenutno nabrojimo barem deset boljih hrvatskih, no, što je tu je, divimo se loncima na zidu i simpatičnosti prostora koji može biti i hodnik i knjižnica, mirišimo kvalitetnu pečenu slaninu, i općenito, jako gladni, navaljujemo na jedan od dva komada. Nisu veličine Oreo keksa kao kod Ane, ali niti Mc Donaldsovi. Gledamo otkud bismo ih zagrizli, ipak treba kvalitetno rasporediti ta četiri zalogaja, i trenutno nas odvale dvije činjenice – slanoća i ljutina. O, da, Lari i Penati radi opako ljute hamburgere, na dnu su peciva tri komada kiselog jalapenosa, što mrvicu prejako otima sve ostale okuse. Meso je okusom izvrsno, bogato, moćno i solidno prošarano špekom, ali je definitivno presuho. Unutra je još i list salate, trećina cherry rajčice, te umak u tragovima. Peciva smo jeli i bolja (autoru je plafon ono u Batku, iako se kune i u Mek Pers), i nekako bi nas bilo strah pojesti ga nakon sat-dva. To se nije dogodilo jer smo ih odmah satrli, još dugo zadržavali fini retro okus u ustima, ali i ljutinu – dobrih sat vremena. Koju poruku poslati, Lari i Penati imaju divan izbor svakojakih specijaliteta, ali hamburger im je skup i ljut, a Sarajevsko pivo definitivno preblago da to sve ublaži. Drugi put dolazimo na koljenicu!

Hamburger – 40 kn
Sarajevsko pivo 0,5 l – 25 kn
Ocjena – 7

15. Bubba Grill
Tkalčićeva 41

U predivno uređenoj turističkoj žili kucavici grada Zagreba, te večeri nažalost kišnoj Tkalčićevoj ulici, ugledali smo izdaleka šest daski za surfanje koje glume stolove. Sjajna ideja, franšiza vjerojatno iz Mađarske, genijalno za vidjeti, ali malo nespretno prilikom konzumacije jer stalno zapinjete za sajlu. Nema alkoholnih napitaka, ali je ponuda nevjerojatnih ribljih jela koja ne možemo ni pojmiti – stvarno velika. Simpatični konobari, ali 35 minuta čekanja za jedan jedini fishburger u praznom lokalu – puno previše. Cijelo to vrijeme gledamo kroz prozorčić kako se pečenjarica muči na premalom špaherčiću, ali se nadamo da će okus izbrisati sve nevolje. I tada nam na dasku dolazi to, nešto o čemu ćemo još danima pričati. Dakle, Fish Burger u Bubba Grillu, a nadam se da griješim, i da je to bio samo loš dan, je nešto na rubu jestivosti. Kao da jedem Spužvu Boba u umaku od Patrika, niti mirisa, niti okusa, niti ljubavi. Ičega. Slatkast umak, prosječno pecivo i debela pljeskavica nedefiniranog okusa. Ma bez ikakvog okusa. Nitko nije pojeo do kraja, odlazimo razočarani. Od ovog je i Mc Donalds valjda bolji, nadam se da se vlasnici i osoblje neće naljutiti, ali dobronamjeran savjet starog debelog gurmana – promijenite recept.

Fish Burger + nešto malo krumpirića – 39 kn
Ocjena – 5

16. Tarpon
Savska 41

Na grozno bezidejnoj terasi ispred Zagrepčanke, s mogućnošću fasovanja pokoje betonske ploče s viših katova, poznati restoran Tarpon dočekuje goste tijekom ljeta. Valjda, nismo išli gore, nego smo pričekali predivnu, preljubaznu, ali i prezauzetu konobaricu. Između tune, jelena i klasika, odabrali smo zadnja dva, a o tuni samo čuli dobro mišljenje i ostavili je za sljedeću priliku. Bio sam malkice skeptičan prema burgeru od divljači, jer je staro pravilo da je ista to bolja što je dulje u marinadi, odnosno drugi dan u kotliću. Nažalost, tako je i bilo. Trpko i suho meso nije ispunilo očekivanja, pogotovo za 50 plaćenih kuna (200 grama, može se naručiti i po 100 i 300). Umak je prosječan, neprimjetan, ali trebalo bi ga puno više da spasi mirisno meso od suhoće. No, za razliku od divljači, pitomac je bila apsolutni pogodak! Sočno, izdašno, savršeno ispečeno meso bolo nas je u oko samo zato jer su u burgeru od 200 grama bile – dvije pljeskavice od 100, a ne jedna od 200. Sjajan okus i miris junetine, bez viška začina, meko, slasno i u top 5 okusa mesa od cijelog dosadašnjeg testiranja! Kao iz vrta! Prilozi su problematični, naime, umjesto krumpira dobije se pretanki, zamašćeni čips, a dva umaka nemaju ništa posebno u sebi, jedan na bazi majoneze i kečapa, drugi od vrhnja i crvene paprike. Svaka čast za meso u klasičnom burgeru, ostatak sasvim solidan, na prilozima ipak još raditi.

Hamburger 200 g – 35 kn
Jelenburger 200 g – 50 kn
Schweppes – 14 kn

Ocjena: Klasik 7,5
Jelenburger 6

Yellow Submarine
Frankopanska 11

Predivan, ugodan i maštovito uređen prostor u Frankopanskoj ulici (www.ysburger.com) jednostavno vas natjera da se prošećete njime i istražite i zadnju sitnicu – od naopakih tegli s cvijećem, preko pipa na plafonu, pa sve do bočica sa začinima i izvrsnog jednokratnog podloška. No, ono što posebno izdvaja Podmornicu pred drugim hamburgernicama je njihov trud da svaki, pa i najmanji sastojak njihovih raznovrsnih uradaka – bude hrvatskog porijekla. Pecivo se peče kod privatnika u Zagrebu, škripavac je iz Like, luk i rajčica slavonski, salata istarska, panceta dalmatinska i meso iz Zagorja. Jako veseli i kvalitetna ponuda vina na čaše, kao i vrhunska ponuda piva, od cijele palete St Jamsa do San Servola i to točenog! Kao otac, skinuo sam kapu vlasnicima što imaju dječji kutak i program zabave za kikiće u vidu bojica i farbanja. Svaka čast. Organski burgeri dolaze u dva oblika – normalnom 200 gramskom, i kao tri slidera – mini verzije koje vam pružaju izbor tri okusa. Original je 32 kune, a preko Mediterana, Smokehousea, Breakfasta, Countryja, Italiana i Gourmeta do najskupljeg s tartufima (45 kuna), paleta je toliko široka da se moramo složiti kako je ovo prvi butik hamburgera u Zagrebu.

Kod okusa bi moje nestručno razmaženo, duhanskim dimom netaknuto nepce primijetilo sljedeće: Meso je ukusno, miriše na roštilj, nije prezačinjeno, mrvu neslano i još mrvije – suho. Samo malo poraditi na sočnosti. Pecivo je priča za sebe, jednostavno bi trebalo biti mrvicu mekanije i vlažnije kod slidera, dok bi se kod klasičnih isto moglo dobiti malo više. Ono što je sjajno, to su krumpirići sa sirom, od posudice do zasitnog, sretnog okusa, kao i punjenja koja stvaraju imena raznim burgerima. Prvo me razvalio Gourmet zbog lješnjaka, pa Country zbog senfastog umaka, Truffles radi hrpe konkretnih gljiva… Izvrstan početak lijepe priče, uloženo puno truda,obavezno navraćamo provjeriti ima li noviteta, miriši li i dalje onako fino i jesu li konobarice još uvijek onako nasmijane i uljudne. I štap u sredini burgera je zakon! Prst gore!

Hamburgeri – 32-45 kn
Krumpirići sa sirom – 15 kn
San Servolo točeni 0,5 – 17 kn
Ocjena: 8

Pizza cut Duck
Teslina 17

U Teslinoj ulici, rezervnoj Bogovićevoj, tihoj i prekrasnoj, u blizini križanja s Preradovićevom smjestio se maleni fast food bar Duck. Uredno, prostrano, s golemom plazmom na kojoj se puštaju rokerski spotovi, u donjem dijelu se smjestio dvojac – gazda i kuhar. Iako je vlasnik radio u restoranu s Michelinovim zvjezdicama, njegova je priča toliko jednostavna i dobra, da biu Americi već imala tri ekranizacije. Došao je tu, našao lokaciju u centru i ponudio čisti value for money – dobre marende, pizzu i burger po nevjerojatno povoljnim cijenama za strogi centar grada. Rezultat – stalno je pun, i klijentela se vraća. Iako je baza na dnevnim jelima, hamburgeri su in, pa na jelovniku postoji samo jedan, i to pravi gospodin. Velik je, visok i bogat, a ogromna količina salate ostavlja dojam pancetoidnog gorostasa koji se rađa iz neke zelene livade. Pecivo veliko, puno sezama, mrvicu suho, tako da je puklo na dnu prilikom klopanja, unutrašnji dijelovi dobro zapečeni. Meso je relativno tanano, neutralno, ne vodi glavnu riječ, nego se fino utapa u masi. Masi salate, stvarno puno friške hrskave salate. Umaka malo nedostaje, ali ga ima sa strane, sa chillijem, pa možete namakati varirajuće krumpiriće, mrvicu predebelo narezane, a sve je sjajno posluženo na – daski. Jako puno ukusnog špeka, ribanog parmezana, sira, luka, krastavaca i rajčica. Kako ćete se definitivno zaflekati (bonus bod!), na stolu je i antibakterijski gel, a iznenađenje dana je specijalitet kuće – sušeni listići češnjaka i luka. Ja bih to kao kokice jeo! Dakle, kompletan obrok u vidu hamburgera, krumpirića, salate i karlovačkog crnog za 41 kunu, a imaš deset metara do Pifa i inih birtija – Ducka treba zaštititi zakonom. Nije to sad ekstravagantna delicija, ali je idealan obrok za gladne mrcine u krizi srednjih godina. Vraćamo se samo tako, čak i ako ne otvore WC…

Hamburger s krumpirićima i dva umaka – 29 kn
Crno Karlovačko 0,5 – 12 kn
Ocjena: 8

19. Buddy’s coffee
Hrgovići b.b

Kada skrenete prema Jarunu kod crkve na uglu, pa parkirate prije naplate ulaza, ako vam zamiriši poštena panceta, znači da ste upravo nanjušili Buddy’s coffee. Malena kućica koja stoji na mjestu vječnog kioska lagano je počela sa proširenjima, pa sada ima ugodne terase s pogledom na početak Jarunskog jezera. Mjesto je apsolutno idealno za pripremu za izlazak u brojne barove, loungeve i nightbarove, sve ono što je staroj gardi zamijenilo disco. Ali nam nisu zamijenili hamburgere. A u umaku Buddyburgera se osjeti stara škola jedinog Hambija iz Draškovićeve, kasnije i Nebodera… Velik je, mrcina, veći i od moje Nokije 1520, na tragu Zloburgera, ali sočniji. Umak je crveniji od hambijevog, neutralan, salata narezana na tanko, luk pržen, paradajz klasičan, Ono što je novo – to su šampinjoni, nažalost, meni mrvicu presirovi, ali ako netko voli… Lepinja je mekana i fina, nije pečena, mali hamburger ima bolje pecivo od velikog. Nije u rangu Urnebesa i li Batka, ali je fino i ne raspada se previše. Meso tanko, sočno, i ultra jako začinjeno. Ljuti Buddy ima totalnu suprotnost u Špekburgeru koji je blag i prepun mirisa i aroma. Parfem od špeka, sjajno, ali više ne mogu jer sam se ubio Buddyjem… Uglavnom, totalno pozitivno, nije u rangu fancy burgernica, ali na lijepom mjestu, nepretenciozan i idealan za punjenje baterija prije tulumarenja. Špek (33 kn) je zakon, Buddy (38 kn) za ljutomane, ne pijte na prazan želudac!

Ocjena:
Buddy 7,5
Špek 8

20. Maximilian Bavarski restoran
Radnička cesta 37

Kada smo spomenuli ekstra klasu hamburgera, mislili smo i na novoponuđenu kategoriju u bavarskom restoranu Maximilian, preko puta Green Golda. Utočište ljubitelja dobrog piva, sjajnih koljenica, kobasa i Keiser Schmarna (moj favorit), ovih je dana odlučio ponuditi i – hamburger. Naravno, kao i sve – na svoj način, ekskluzivno i sa specijalnim bavarskim štihom, ovdje izrečenim u umaku na bazi senfa. Četiri tjedna odležana junetina miješa se isključivo sa solju i paprom, nema niti soje niti ikakvih dodataka, pa je i cijena razmjerno visoka (46 kn). U nju je uračunata i šaka pečenih krumpira (jako fino), kao i tri slasna i ne premasna onion ringa – uz bok onima u K pivovari! Umjesto zamjenskih sireva, dolazi šnita Ementalera, a presjek mesine očarava debljinom i savršenom preciznošću pečenja. Ali, ono, taman! Spominjani umak mi je, kao jačem obožavatelju senfa – sjajan, meso je 2 cm debljine i drži glavnu riječ, salata svježa i ukusna, rajčica prst debela, ali ima okus! Tijesto je najslabija karika, iako ni po čemu nije loše, samo je mrvicu porozno i vuče na poboljšanu verziju onog iz McDonaldsa. Velik je, kvalitetan, a najviše očarava sočnost i kvaliteta debelog komada mesa u spoju s kiselkasto gorkim umakom. Za poželjeti. Ukoliko naletite na happy hour između 16 i 18 sati, pola litre vrhunskog piva stajat će vas 15 umjesto 19 kuna. Zaključak, skupo, ali kvalitetno zadovoljstvo, još da u lederhoznama dođe konobarica, a ne konobar… Svakako posjetiti, po mogućnosti dok igra Bayern!

Hamburger (krumpir, luk) – 46 kn
Paulaner weizen – 19 kn
Ocjena 8,5

21. Green Point
Varšavska 10, Zagreb

Čovjek s tijelom kakvo bezuspješno pokušavam dobiti znojenjem dvaput tjedno u trešnjevačkoj Tonus teretani, prišao mi je usred iste i pitao jel’ to ja testiram hamburgere. Rekoh, pa zar se to ne vidi na meni, i tako smo uz smijeh došli i do ideje da kušamo veganski hamburger, odnosno onaj od konoplje, i to uz par – veganskih piva! Kakav bih ja to istraživački urednik bio da ne pošaljem svog najboljeg i jedinog novinara, sebe, na nešto novo, pa sam se dan poslije stvorio u Green Pointu. Vruće, slatko mjestašce u strogom centru, deseci jela koje ne shvaćam jer ih nisam probao, mala nelagoda i striktno slušanje onog što mi kaže Dragan, inače glavni u Bootcampu. Mislio sam da idemo testirati tri mjesta, kao i u svakom testiranju, ali izgleda da ih u Zagrebu nema. Pa s iščekivanjem odmatam papir i njušim ljuti umak koji se jedini osjeća. Otvaram prekrasno crno pecivo koje mi govori – jedi me, zdravo sam! Meso je zeleno i tanko. Umak je na bazi soje, nekakav, a dodatni, ljuti – od rajčice. Ima i dosta salate. Grizem, i osjećam kao da sam legao u vrt. Sve je vlaknasto, zeleno, ali pretvrdo i malo suho. Mozak govori da žvačem i papam jer je zdravo, srce se osjeća kao da jede bilježnicu iz prirode. Punu. Nakon svega, ostaje aroma zelene pokošene trave i malo mulja, no s obzirom da su me u uredu nagovorili da pijem glinu… Iskreno, malo je teško to jesti ako si zakleti mesožder, ali ako nisi, i znaš da nećeš imati probleme s jetrenim probama, i izgledati poput Dragana – skroz zgodno.

Hemp burger – 25 kn
Ocjena – 6

22. Pingvin
Teslina 7

Očajnički traživši po centru išta što bi moglo biti hamburger i vegetarijansko, kupili smo sendvič od tofua u legendarnom Pingvinu. Miriši na meso i zadovoljava veličinom. Fino, puno, zasitno, samo što su mrvice pohanca nekako gnjecave. Teksture nema, i ne pruža nikakav otpor žvakanju, što malo smeta, ali s druge strane, ipak nije loše, kao kad čuješ da u biti jedeš zamjensko meso. Kao pornić na radiju. Ukusno dok jedeš, miris mesa u daljini, ali nebeska praznina nakon par trenutaka. Uglavnom, dovoljno dobro za gladne, bez nekih primjedbi. Kako mi je sejtan uvijek bio premastan, ovime sam zadovoljio znatiželju, smiren činjenicom da bih bez problema mogao živjeti u bezmesnom svijetu. Tužan, zavidan i nesretan, ali živ. Kao prosječan Hrvat, uostalom. Ali danas kad krećem na dijetu, baš mi je on zamirisao…

Tofu burger – 17 kn
Ocjena – 6,5

Što se piva tiče, Augustinerbrau Muenchen sjajno prati okus konoplje i potvrđuje da su Nijemci maheri za lagere koji ti se neće ni po čemu zamjeriti. Salzburški Stiegl ostavlja malo jači okus alkohola na kraju, iako je nominalno slabiji, i finije prati tofu od konoplje. Zato je Red Max IPA iz pivovare Muellerbrau ispao hit večeri, jer je s naglašenom količinom hmelja savršeno podebljao travnati okus konoplje. Dakle, odbacite predrasude, u svemu se može itekako uživati.

23. Kitchen & grill Plac,
Dolac 2

Uz lijepu ponudu vina Filipec, Plac nudi svega pet piva, ali su zato cijene hamburgera više nego pristojne. Hamburger je 22 kune, cheeseburger 25, navodno sve 100% beef. Sjedim na pretihoj, mrtvoj terasi pored najboljeg bureka u gradu. Srećom, riješili su se nekad napornih hičkokovskih golubova, Rubelj je zatvoren, propada u tišini, javite nam ako znate vlasnika ove totalno vrhunske lokacije – ne pitamo za cijenu! Plac je odijeljen od ribljeg restorana žardinjerama s biljkama, ali fali atmosfere, definitivno. Vjerojatno je ljepše i življe tijekom sunčanog dana, ali o tome nekom drugom zgodom. Za pola sata (!?) dolazi ne prevelik burger, meso fino i debelo, ali nedovoljno veliko, pa je lutrija zagristi ga jer bježi po pecivu. Stvarno je cjenovno pristupačno za tu poziciju, i nema ništa negativnog ni za zamjeriti, iako mi je konobar donio hamburger umjesto naručenog cheeseburgera. I naplatio. Idemo dalje…

S promjenom konobara i prelaskom na crne hamburgere, situacija se bitno popravila pa je Plac danas sasvim novo mjesto, a iako nije klasičan burger – probajte njihovu piletinu u pecivu!

Hamburger 22 kune
Cheeseburger 25 kuna
Ocjena: 7,5

24. Pivana,
Ilica 222

Na mjestu starog lokala K pivovari (neki tragovi još postoje), niknula je – Pivana. Ulaz okićen etiketama, pivske bačve, otvarači, lusteri od boca i krigli… Dakle, pivski raj, još više pojačan decentnom, elegantnom glazbenom podlogom u vidu Elvisa i sličnih velikana… Sve u drvu, sve u pivu, oduševljen naručujem stolno, kućno pivo Pivanu, za sebe hamburger, i za mladu damu Pileća krilca. Pivana nije Žuja, kako sam pomislio u prvi trenutak, nefiltrirana je, nepasterizirana, medna, svježa i voćna. Prvi put mi nije sjela, drugi put definitivno jest. Budućnost će pokazati ostalo, za sada prst gore.

Pileća krilca nisu vidjela marinadu, i umak je po mom skromnom sudu presladak. No, obzirom da ja preferiram bavarske senfaste umake pred američkim šećernim, mislim da će ljubitelji Snickersa doći na svoje. Porcija obilata, pekarski krumpir sjajan. Dva burgerčića nisu oduševila. Pecivo je jako ukusna i meka žemlja, meso nije loše, ali ne znam kako bih ga opisao, povrće je rezano na kockice, kao za bebi voćnu salatu. Tri umaka i fantastičan pečeni krumpir, hrskav i dobro zapečen podižu ocjenu, ali sam hamburger ne oduševljava. Niti nakon drugog piva… Dakle, atmosfera sjajna, pivo na nivou, burgeri tek u pubertetu. U biti, nazovimo ih „sendviči s pljeskavicom“ i zaželimo im brz i uspješan uspon. Jer mjesto je bomba.
Update: Već drugi dan sam se satro izvrsnim, taman gustim filekima. Dakle, obavezno posjetiti.

Ocjena: 7

25. Kraljice,
Koturaška cesta 51

Ako je meso najbitniji dio hamburgera, onda imamo stvarno toplu preporuku. Naime, Kraljice, skrivene negdje između željezničke pruge, HINE i EPH-a, skrivaju tajni travnički recept koji razara svako nepce. Dakle, tako valjda meso treba imati ukus. U ponudi su hamburger, cheeseburger i Queensburger, od kojih ovaj potonji ima 300 grama mesa i debljinu palca Shaquillea O’Neala. Dakle, mašala.

Oduševljenje mesom prati i tajni dodatak gospođe majke (kćer je za ekonomski i PR sektor, iako uredno okreće ćevape manirom pravog profesionalca), a zove se – domaći pinđur. On ide na vrh mesa, između rajčice, krastavaca i nesoljenog luka. U cheeseburgeru je iznenađenje netopivi mladi mliječni sir po travničkom receptu, priča za sebe.

Umak je domaći, na bazi vrhnja i rajčice, a pecivo dolazi od tajnog pekara s tridesetogodišnjim iskustvom kojeg zovu samo nadimkom i tajanstveno se smješkaju. Pecivo je i najveći problem jer izgleda nekako suhonjavo, sparušeno, iako je potpuno svježe i mekano, slatkasto. Mrva više sezama – ne bi škodila. Porcije su obilate, cijene od 20-30 kuna, gemišt postojan, a jedina zamjerka uz najuži WC na svijetu je nedostatak dodataka. Nema ni krumpirića, ni luka, ni umaka, a ne bi nedostajala ni mrvica ljutine. No, sve skupa, najtoplija preporuka – riječ je o vjerojatno najkvalitetnijem mesu u gradu po starom travničkom receptu. Respect.

Ocjena: 8

26. Hotel Arcotel Allegra
Branimirova 29

Noviji zagrebački kvartovi su građeni planski i znate točno kad i gdje se što može pojesti. No, kada živite 15 minuta pješke od Jelačić placa, i svako malo zatvore neki fast-food, onda vas jako razveseli novi hamburger, i to jedan od najvećih u gradu. Pod parolom „Hamburger za dvoje“ ušao sam u foaje hotela Arcotel uz nasmijane recepcionerke, ugodno osoblje, Eurosport na TV-u i tihu decentnu glazbu u pozadini. Kroz staklo sam gledao mlade ljude koji idu u kino koje je literarno na pedeset metara niz hodnik, pijuckao Leffe Brune, jedno od dvadesetak piva u ponudi i jedva dočekao mrcinu. Dakle, 18 centimetara širok, 8 visok, 700 grama težak – izgleda kao McPers za odlikaše, pogotovo jer je meso triput deblje od prije spomenutog. Od priloga ide dosta pommesa, jače pečenog, ne premasnog, i po dvije vrećice kečapa i majoneze.

Pecivo izvrsno, pečeno sa svih strana, bijelo, slatko, veliko, dovoljno sezama. Meso je korektno, govedina, bez greške, ali i bez nekog oduševljenja. Tamno, jako mljeveno. Špeka ima kao na kolinju u Čačincima, luka taman, salate koliko treba, a u okusu prevladava sos od rajčice. Iznad prosjeka, dosta, ali mrvicu je presuh – ni kap da padne u tanjur. Samo da je to ispraviti i imaju vrhunsku stvar. Cijena visoka, 77 kuna, Leffe 34, ali ako odvedete bolju polovicu nakon kina na burger u hotel – akcije će vam definitivno porasti!

American burger, pommes, prilozi: 77 kn
Leffe Brune: 34 kn
Ocjena: 7,5

27. R&B Food
Puljska 9, Zagreb

Zavučen u dubine Trešnjevke, nedaleko okretišta tramvaja i starog nebodera, nalazi se lokal R&B Food. Podijeljen je na od dvorišta ukraden dio i omanji dio u podrumu sa tri separea. Nažalost, dva od tri separea osjećaju otvaranje vrata WC-a, ali ljubaznost, susretljivost i osmijeh konobarice to reduciraju. Kako smo došli u utorak u 20.00, tako smo naletjeli na zadnji hamburger dana, kako je barem rekao talijanski kuhar, a vrlo brzo nam je konobarica na predivno dizajniranim duguljastim i kockastim crnim tanjurima poslužila mlaka rebarca i prekrasno mirisan burger. Svjetlo lampi bode u oči, ali je sjajno za fotografiranje hrane (Umami, naučite nešto), dok brodsko kabinsku, prilično klaustrofobičnu atmosferu, dodatno ubija televizor bez tona na kojem je emisija u kojoj mravi ubijaju bogomoljku. No, prijeđimo na bitno – hranu.

Hamburger je skup, ali se uz njega dobije dosta udubljenog masnog pomfrita i posudica s kečapom, finim, ljutkastim, kiselim, ali industrijskim. Pecivo je veliko i ukusno, ali nije pecivo za hamburger nego lepinja bez sezama. Meso je tanko, i mirisno, premirisno, osjeti se drvo i dim, svaka pohvala. Najbolji dio hamburgera su ipak – krastavci, tvrdi, hrskavi, ne gnjecavi, kakve ih ne znam zbog čega danas forsiraju. Zasmetao me nedostatak pravog umaka, kao i ubacivanje majoneze vulgaris (koje, kao i kečapa ima stvarno puno). Za kraj – imate i vlažnu maramicu za brisanje! Sasvim korektan burger, natprosječnog mirisa mesa, ali i bez nečeg drugog za hvatanje. Tomislav je ipak mrvicu preskup za jednu preuređenu garažu (bez ikakve ljutnje), ali 75 kuna za rebarca je stvarno – puno previše. Kao i Arcotel, i R&B zaslužuje posjetu, ali bolje će sjesti onima koji ne brinu o krajnjem iznosu na računu.

Hamburger, pommes: 45 kn
Tomislav tamno: 17 kn

Ocjena: 7,5

28. American Bar Dollar
Županijska 15, Osijek

Iako po svim razgovorima s prijateljima iz Osijeka ovom gradu treba brutalna pečenjarnica sva puna ćevapa i pljeskavica, odmah pored Meka je nedavno osvanuo prekrasno uređen American Bar po imenu Dollar. Povratak u pedesete i šezdesete, jukeboxi, registracije, slike, posteri, čak i Talični Tom i Daltoni na zidu, kao i brendirani konobari i kuhari – sve to vizualno daje ogroman plus novoj meki osječkog višeg sloja. Osamdesetak vrsta piva i dvadesetak viskija tome samo idu u prilog, ali kako nismo 300 kilometara vozili kako bi se divili lijepom šanku, tako sam se dosta prepao kad sam shvatio da treba i probati hamburger. No, strahu nije bilo mjesta, jer je burger bio – s potpisom, i to Nenada Komesa, Chefa koji ih ima u malome prstu već desetak godina. I onda je došao. Na brendiranoj daski s malo pomfrita i tek mrvicom prženog luka, debeo, omalen, proboden štapićem. Jedem savršen zalogaj luka, solidan krumpira, fotkam s dvije strane, i mirišem dobro meso. Grizem, i ostajem zapanjen bogatstvom svježih okusa.

Dakle, American burger ima uz meso, slaninu, umak, rajčicu, salatu, luk i presitno narezan krastavac, i specijalne dodatke u vidu korijandera, đumbira i limunske trave, što daje fantastičnu zaokruženu kiselkastu cjelinu. Nije preslatko, kao što bi se očekivalo od američkih recepata, nego kompletno, svježe, kiselkasto, poput senfa za žene. Dakle, novi vidici! Iako vizualno malen, zasiti čovjeka, ali dodatke bi trebalo dosta podebljati. Otvorenje je bilo sjajno, popili smo im sve zalihe Gričke Vještice, uživali smo u bendu Cat paws, i klasično hedonistički završili u Hiru na dry stoutu Dobri Pantelija.

Sjajan provod, fantastičan burger, malo visoke cijene za Slavoniju (hamburger 37, jedino točeno pivo 0,5 l 25 kn), ali barem Osijek ima lijepo i brendirano mjesto za izaći na roštilj i pivo na najvišem nivou. Topla preporuka.

American Dollar burger, pommes: 37 kn
Grička Vještica 0,5 l: 20 kn
Točeni Heineken 0,5 l: 25 kn

Ocjena: 8,5

Recenzije su nastale tijekom 2014. i 2015. godine dok sam bio urednik portala Blog.hr i Punkufer.hr, na kojem je sve ovo i objavljeno.
Konkretno, danas dvojim između Kaschete i još par njih koji bi bio najbolji, tako da uskoro očekujte nastavak!

’50 nijansi sive’ – kako nisam shvatio knjigu

Nakon što je ona još odjevena svršila na sisanje bradavice, on se svukao i uz klesano tijelo isukao i pripadajući mu impozantan hektorast penis. Nakon obostranog orgazma koji je uslijedio ni nepunu minutu nakon te, inače njene prve penetracije u životu, ona je blažena zaspala, a on gol otišao na mjesečinu svirati klavir na terasi svoga dvorca. Ali to nije sve!

Ona je inače 21-godišnja nevina Amerikanka, on 26-godišnji američki milijarder i predsjednik tvrtke do koje je netom došao svojim trudom sasvim legalno i pošteno. A usput je i dobrotvor. I koristi kondome, čak i kada skida jumf, pa i u kadi. Nju pak vrijeđa što joj je frajer, nakon što ju je dovezao doma svojim helikopterom, na drugom dejtu poklonio novi crveni Audi…
Koji crni penis!?!

Sav unezvjeren zaklopio sam knjigu na stotoj stranici i ostao blejati u ormar ne pomičući pogled. Što je ovo!? Krv nije voda – počeci? Ono iz sredine Glorije? Laso roman!? Čekaj, pa je li stvarno moguće da se ovo prodalo u pedeset milijuna primjeraka i još nestaje po stotinjak tisuća dnevno u cijelome svijetu? Pa rađe ću ispišat kamenac nego ovo pročitat do kraja, hiljadu mu retorti, pa i Petar Pan je realniji od ove nadnaravne bajketine.

Odlazim na zahod i primjećujem poluerektivno stanje svog najboljeg prijatelja, očigledno probuđenog tijekom čitanja zadnjeg poglavlja. Čovječe, pa takve gluposti nisam čitao od onih dana kad sam mijenjao Zagore za Erotike, pa kad sam zapamtio sve fotke krenuo probati čitati i jezive erotske priče. Ali, što jes, jes, scena je baš hercih. Bit će da je autorica, potpuno anonimna engleska domaćica E. L. James vjerojatno sama napisala prvih (bezseksnih) osamdeset strana, otišla zamijesiti tijesto za orahnjaču, a onda je za komp sjeo suprug i napisao stvarno kvalitetno štivo za napaliti se. I tu su žene, one tete od 30-50 godina koje su totalno popušile ’50 nijansi’, u biti zagrizle za knjigu i pretvorile je u mit… One nikada ne bi kupile ili pročitale čisto erotsko štivo u kojem se počinje ševiti već na kraju prve stranice, nego im to isto moraš fino upakirati, poput skupog bombona u tri sloja.

Tako autorica prvih 80 stranica plete bajku s prebogatim Apolonom kraljevskih manira, koji je usto i najbolji svjetski ljubavnik. Pa kad si već preživjela 80 stranica, a onda ćeš i pročitati scenu seksa, ujebote kakvu scena seksa. Kao da vidim neku gospođu kojoj djeca trčkaraju po stanu, a ona se crveni iza knjige i pregačom briše zamagljene naočale! Poput svake dokone kućanice, skidam juhu s vatre, promiješam pečenje i vraćam se knjizi. Ono, možda ima još koja scena karačine, ovo između je vjerojatno razmišljanje glavne junakinje kako da se ševi, a da joj ne uđe…

Ali, vraga… Apolonije joj nudi ugovor po kojem mu ona mora biti podanica/sluškinja/pokorna i potpisati da je frajer može mlatiti, mučiti i vješati poput pršuta na buri. Pa sad ona ne bi, ali buraz, milijuni dolara, kuća na ladanju, limuzine, helikopteri… Moš mislit kako bi glavna junakinja razmišljala o potpisu ugovora da je frajer profesor zemljopisa, knjigovođa ili kotlokrpa, makar i Scarlattija svirao u sumrak… Ali, ona razmišlja, iako ju batinjanje i ‘Ličko rukovanje’ uopće ne pale. Možda zato što je u svoju dvadeset i drugu ušla nevina, dakle još jedan prilog pepeljugastom scenariju.

I sad počinje biti zanimljivo. Ona bi i ne bi. Godi joj pažnja, ne godi joj mlaćenje po guzi. Najviše ju nervira što ne smije lajat okolo o ugovoru i sadomazo perverzijama od kojih se sastoji, jer je i to jedna od točaka ugovora. Zamislite kad se nakon skidanja jumfa u dvadesetidrugoj s tipom bogatijim od Keruma, Sanadera i Todorića skupa vratite cimerici u stan i o tome ne smijete pričati… Bajka, totalna bajka, u kojoj bi se ona sve više normalno fukala i vodila ga na romantične komedije i čajanku s frendicama, a on bi je tretirao kao vratinu za pohanje… Da, bolesno, ali zarazno, ne znaš za koga bi navijao – za nju da progleda i shvati da nije u šoldima sve, ili za njega da se sruši s helikopterom i pogine u mukama – mlati si mater, idijote! A onda dođe i do te scene koju vam naravno neću ispričati, patite se sami s 486 stranica, luzeri…

Nisam bio zadovoljan kad sam pročitao zadnju stranicu. Dapače, bio sam ljut. Sori, realist… Ovo je prvi dio trilogije, sada slijede nastavci sage o savršeno uspješnome mužjaku koji boluje od toga da mora imati kontrolu te bistre ali zaljubive klinkice koja je svjesna da niti jedan poljubac, a kamoli seks nakon ovoga neće biti niti približan onome nastranog Christiana Greya. Bem ti sapuničastu epohu u kojoj živimo…

Od pedeset milijuna ljudi koji su pročitali ’50 nijansi sive’, mislim da smo suprug spisateljice, urednik izdanja i ja jedina tri penisoida koji su izdržali do kraja. Ipak, muškarci bi trebali baciti oko na ovaj bestseler iz tri razloga. Sjećate se one dobre stare da žena jedno misli, drugo govori, a treće radi? E, pa ovdje je taj mit kojeg se žene gnušaju, dobio jednu novu dimenziju. Naime, sve što bljedoputa, vampirasta (kako očekivano) Anastasia Steele izgovori, odmah je popraćeno njenim mislima, i otisnuto u italiku.

Dakle, stvarno, rijetko se ono što izgovori poklapa s onime što žene uistinu misle. Druga je korisna informacija način pristupa Christiana Greyja djevojci koju želi osvojiti. Horny but sensitive, elegantno i elokventno – ali u glavu. Jes da je lako biti džentlmen kad imaš na računu milijardu dolara (i još redovito šalješ gladnima u Africi, jer si i sam bio u sirotištu, ljigavoooo!), ali vrlo lijepo opisano. Treći sam razlog već naveo, vrlo zgodne scene seksa, toliko drukčije od PornHuba, Tube8, i sličnih sajtova zabavnog sadržaja za dokone domaćine…

Mrzim mainstreem, ali želim biti obaviješten, pa je tako pala i ’50 nijansi sive’, šteta što nisam usamljena kućanica koja sanja o savršenom princu, jer bi mi ova moderna Pepeljuga/Pocahontas/Emperatriz totalno uljepšala duge usamljene jesenje večeri. I podsjetila s kakvim sam kretenima bila i mogla biti… Dakle, bacite oko, neobavezno, ali bacite.

Eto, a sad nastavljam čitati ranog Kokoruša i zrelog Svirca, to je književnost, a ne ovo! Ajd pivili.

Klasifikacija muškaraca po seksu

Uđete li u vezu, od vas će se vrlo brzo zahtijevati i da s odabranim mladićem i vodite ljubav. Kako nas u školama ne uče kako se to radi, roditelji su malo suzdržani a frendice to previše napuhuju, često će vas iznenaditi seksualni pristup vašeg frajera, jer seksova ima svakakvih. I lakše ćete promijeniti dečka nego njegove seksualne navike.

Muškarci su najčešće genetski predodređeni za jednu vrstu seksa, i umjesto da vremenom istražuju i druge oblike, najčešće linijom manjeg znojenja usavršavaju onu u koju su prirodno razvrstani. Rijetki su primjerci koji će vam pružiti nježnu predigru, smiren i lagan početak, kreativan zaplet i ubojit finiš. I da sve to traje dulje od minute.

Pa zato cijenite ono što imate ili nađite nešto što ćete moći cijeniti, a da se ne prestrašite prvog dojma i saznate što vas sve čeka, ispitao je šaptač ženama, seksualni taman šaman te profesionalni ANALizator – Ribafish. A iz prvog izloga, izabrali smo…

Rudar – rovokopač, radnik, UDarnik

Čovjek se skine, odradi minimum minimuma predigre, nalakti i uzme jedan ritam koji ne mijenja od prve do zadnje sekunde snošaja. Kao zeko na baterije, samo što nema bubnjanja. Uglavnom mu vidite samo tjeme, čujete kako škrguće zubima i u nekom se svom zamišljenom udaljenom svijetu – uopće ne obazire na vas. Da je nekom igrom slučaja ženski organ moguće odvojiti, slobodno biste mogle skočiti na kavicu – on to ne bi primijetio.

Prosječno trajanje seksa: 3-7 minuta

Kako ga učiniti upotrebljivim: Primiti ga za tjeme i reći – “Pale, pogledaj me u oči, ima nas još tu, nisi sam na svijetu!”

Siledžija – krkan, skalper, taksimetar

Onaj kojem uopće nije do seksa, nego samo da se o vršenju te radnje može sutradan pohvaliti ekipi u birtiji. Cilj mu je u što kraće vrijeme doći do ženskog skalpa, i što se večer približava kraju to je on nervozniji. Najčešće ordinira iza šanka, u garderobi, na stražnjem sjedalu svoga auta, ali općenito – vrlo brzo i još vrlije neudobnije. U seksu je bitan on, vas se ništa ne pita, srećom pa isti ne traje duže od čitanja prosječnog sms-a. Pa vi i drugi put idite na narodnjake…

Prosječno trajanje seksa: Ekvivalent vrenja vode u mikrovalnoj

Kako ga učiniti upotrebljivim: “Ako budeš dobar, posudit ću ti tatinog Mercedesa.”

Istraživač – Indiana Jones, Cousteau, kurir

Ovom je primjerku muške vrste potreban još samo kompas, šešir i čeona lampa pa da avantura bude potpuna. Ne može se taj zadržati u istoj pozi i ritmu dulje od pola minute, stalno bi tražio neku napetiju i uzbudljiviju G-točku svoje družice i nikako da shvati da je ženama najbitnije pratiti njihov ritam. Ako žena vrti karlicom, ne čini to zato što sluša muziku! Uvijek je negdje sa svojim nosom i ne prestaje šnjofati i palucati dok ne istraži i najskriveniji kutak vašega tijela, od grickanja lakta, preko sisanja ušne školjke do cuclanja tabana. I to sve u deset minuta. Nikad mira…

Prosječno trajanje seksa: Desetak minuta, dakle – devet i pol previše jer se ne možete uživjeti.

Kako ga učiniti upotrebljivim: “Ako pet minuta držiš isti ritam skuhat ću ti pašta šutu.”

Nježnik – Milivoj, micek, mikić

E, njega treba klonirati. Skuhat će, milkit će, pogledat će romantičnu komediju s vama pod dekicom masirajući vam lopatice, obući vam čarapice i donijeti topli čaj. Kad se vama bude dalo malo petingirati, dakle jednom u dva tjedna, strastveno će vas a nježno ljubiti sat i pol, staviti vam ga polako da ga samo osjetite, a onda vas poljubiti u vrat, pokriti i reći da vas voli te ići oprati suđe. I onda ćete se iznenaditi kad vas ostavi zbog boljeg dečka…

Prosječno trajanje seksa: do minute, osim ako zaspite pritom pa ga njemu bude neugodno vaditi da vas ne probudi.

Kako ga učiniti upotrebljivim: Pogasite svjetla i stavite lažne brkove. Možda upali…

Mamin sin – emotivko, čarapan, mimoza

Naoko je jak, odmjeren, uredan i dojmljiv. Ali kad treba leći i obaviti radnju, vidi se da mu nedostaje samopouzdanja i da sve radi prema špranci. Ne dao bog da vi predložite neku pozu, a kamoli da se popnete na njega bez pitanja. Imate osjećaj da bi usred seksa kad nije po njegovom najrađe nazvao mamu i pitao je što da sada radi. Srećom, ni njemu ne treba puno, nakon par minuta se strese, zgrči, pusti suzu, zaspi i to je to. Savjet – vratite ga mami.

Prosječno trajanje seksa: Do tri minute, uvrh glave.

Kako ga učiniti upotrebljivim: “Gledaj, samo se opusti i bit će sve u redu, danas te ja ševim” – ali tek nakon par viskija i kad je mama na skijanju…


Lassie – lizač, oralac, ginić

Riječ je o težem fetišistu kojem baš i nisu sve na broju. Jednom mu je davno neka teta rekla da voli oralno, i on ju je doslovno shvatio. To je onaj koji vam da pusu i ode dole. I ne vraća se. Postoji blaža varijanta koja se nakon nekog vremena da nagovoriti da prestane već jednom i onda čak i obavi posao, te ona koja se gadno naduri ako niste svršili. Vrlo, vrlo težak slučaj, osim ako stvarno ludo jako ne volite šalu na oralu…

Prosječno trajanje seksa: Predugo, u svakom slučaju…

Kako ga učiniti upotrebljivim: Skrenite na šalu – “Dobit ćeš tri kugle sladoleda ako mi ga odmah staviš.”

Pornadžija – Rocco Siffredi, Ron Jeremy, Peter North…

Dakle, težak i teško izlječiv primjerak. Radi se o mladiću koji je u bogatoj kućanskoj karijeri pogledao puno previše pornića i vi mu sad služite kao neskafe, surogat za njegovu omiljenu glumicu. Ispričavamo se na rječniku, ali – najebale ste. Osim što vas neće ništa pitati, nego samo preokretati kao svježe otpakiran paket s nahtkaslićem iz Ikee, vjerojatno će još i pritom pustiti svoj omiljeni film i pokušavati skidati pokrete kao vi s Vesne Mimice. Možda će vam se štogod od toga i svidjeti, ali teško je biti druga…

Prosječno trajanje seksa: Koliko i trajanje filma.

Kako ga učiniti upotrebljivim: Donesite mu film sa svojim omiljenim glumcem i recite “Beat that!”

Maratonac – Bikila, Dustin, Etiopija

Ima ono nešto u očima kad žena zna da on zna. Odradit će kulturno predigru, potruditi se oko vas, i kada mislite da su samo sekunde u pitanju kad će i on svršiti i kada ćete se moći gnjecati pod poplunom, on pogleda na sat (ekstremi stisnu i štopericu) i krene u boj. Poneki je žešći kreten u stanju i sat vremena trpati nesretno stvorenje koje više ne zna tko je tu nenormalan, ali srećom dotične vrlo brzo glavom bez obzira pobjegnu iz te veze jer imaju osjećaj kao da se na njima gradi trasa autoputa, a ne vodi neka tamo ljubav.

Prosječno trajanje seksa: Nažalost, preko sat vremena

Kako ga učiniti upotrebljivim: Preuzeti inicijativu i kraljevski ga poševiti. Možda se i preobrati!

Casanova – višeslav, multitasker, svejeb

Zgodan do bola, svjestan da mu ni jedna žena ne može odoljeti, ne žali para ni truda da vas zavede, vrhunski odradi seks od predigre do postigre (opisano u primjeru ispod ovoga), i – to je to. Odmah nakon seksa će se isključiti, psihički negdje odlepršati i vi ćete se s pravom upitati je li on i dalje tu, ili je to sve bio samo san. Riječ je o poremećaju zvanom “Želim biti najbolji, i to dokazati na što većem broju žena.” Frajer naime misli da je bogom dan i da treba žene učiti dobrom seksu, pa bježi od svake nakon dva mjeseca. Uvuče se duboko i zarije još dublje, ali na to najčešće ne upozori na početku viđanja. Mnogo zajeban tip…

Prosječno trajanje seksa: Koliko treba.

Kako ga učiniti upotrebljivim: Vjetar se vezat ne može, možda vi smislite neki način – obavezno nas obavijestite!

Savršenko – Mahatma, Maradona, Tito

Prvo vas zapriča, pa izmasira, pa napali. Onda prijeđe na predigru i to čini granično tempirano tako da vas potpuno sludi. Skine vas da ni ne osjetite, nježno odloži robu na stolac, i ne prestajući vas ljubiti pojača glazbu, posjeti sva vitalna mjesta na putu od čela do klitopsine i pogodi ga otprve. Tamo se polako igra kružeći u smjeru kazaljke na satu i na kraju iz vas izmami onu rečenicu koju muškarci jednostavno obožavaju čuti – “Stavi mi ga ove sekunde jer ću eksplodirat!” I on ga i stavi! I to polako, nježno i ispuni vas do zadnje stijenke kao masna hrenovka toplo pecivo hot-doga i drži vas tako kameno čvrsto zagrljenu da mislite da ste zadnja puzzla u nekom ogromnom seksualnom mozaiku. A onda krene sve jače i jače i prati vaš sve brži i brži ritam dok samo ne prevrnete očima i počnete trzati desnom rukom. Zadrži se tako tri sekunde i polegne vas te se stisne i miruje lagano dišući za vrat… Ispod kreveta izvadi teglu Linolade, i…. dobro, ne pretjerujmo 🙂

Prosječno trajanje seksa: Bezvremenski

Kako ga učiniti upotrebljivim: Pronaći ga. Pratiti ga. Cijeniti ga. Voljeti ga. Ne pokušavati mijenjati ga.

Ribafish za Stilist, Zagreb, 2011.