Blue Theme Green Theme Red Theme
RSS:
Postovi
Komentari
pipl onlajn!

EPP

    Dragi sponzori!
    Nije li ovo mjesto idealno za reklamu? 1200 ljudi dnevno nije za odbacit!

Croadria

    Mome sajtu jako prija - hosting CROADRIA!

Budi zdrav!

    BudiZdrav

Curling i kako ga speći

    Curling Klub"Čudnovati Čunjas", Zagreb, Hrvatska
  • Precjednik: Ribafiš
  • Doprecjednik: Stokuća
  • Tajnik: Sin
  • Adresa: Domagojeva 21, Zagreb
  • E-mail: ribafish@gmail.com
  • Žiro racun: 2360000-1101879360
  • Treninzi: Svake nedjelje na klizalištu Zagrebačkog Velesajma u 22:00
  • Free Image Hosting at www.ImageShack.us

    Bowling u Hrvata!

      BK Nomad - Trenutno najmlađi bowling klub u HR
       svakog mjeseca organizira škole bowlinga, kako
      za mlade i početnike, tako i za one koji već znaju ponešto o bowlingu.
      Školu vode treneri s međunarodnim licencama pa ako želite zablistat
      na team buildingu, ozbiljno se baviti ovim sportom ili se samo dobro
      zabavljati - javite se predsjedniku: Saša Petković, 098/247-051.

    Društvo prijatelja piva

    PIVOPIJE!!!
    Kupili ste čudnu pivu u posjeti tetkinoj zaovi u Burkini Fasso i ne znate što biste s njom? Prijatelji piva vas željno ocekuju i popit će je s nevjerojatnim guštom!!!
    Free Image Hosting at www.ImageShack.us
    Informacije: 091/3698 379
     dpp@drustvo-prijatelja-piva.hr
    www.drustvo-prijatelja-piva.hr
    REDOVNI SASTANAK DRUŠTVA
    - Svaki četvrtak od 20,00 sati
    - Zagreb, u Češkoj

    Mediterano

      Ako vas put nanese u Velu Luku i mislite da nemate kaj za delat, grdno ste se prešli! Odmah u Mediterano Tourist Agency!
      Image Hosted by ImageShack.us

    Kosinj

    Frend napisao knjigu, pa navalite! Kosinj

    Tickettoad

      Ako planirate posjetiti Sjevernu Ameriku ne propustite sportski ili glazbeni događaj koji vas zanima.
      Buy Tickets at TicketToad.com

Očekivanja od novogodišnjih tuluma

Nakon što sam poslije tuširanja oprao zube i za svaki slučaj još jednom podapro pišu, nasmiješio sam se sebi kosatom, mladom, mirišljavom i zgodnom, te taksistički uperio prst u ogledalo – buraz, danas ševiš!
Bila je Stara godina, imao sam osamnaest, glup kao stup obrane, blesav i nevjerojatno narajcan, htio sam svaki sljedeći dan života provesti u nezasitnom seksu s jako zgodnim te putenim tetama, što god one radile i gdje bile. A kako to obično biva u životu – čim nešto prejako želiš, to se ne ostvari. Slijedi kratak pregled izbora društva za doček Nove godine, s hepiendom na kraju…

Doček s ljudima iz razreda/s faksa/s posla
Bila je to moja prva Nova godina bez staraca. Izborio sam se da odem na tulum sa svojim razredom i konačno izborim priliku da K. B. ili M. J. (rezerva) kažem u facu sve što mislim o njoj i nama i jednom zauvijek skinem taj jumf. Znam da ću sljedećom rečenicom potaknuti bijes brojnih hejtera, ali tih dana sam još fest masturbirao jer nisam imao dovoljno samopouzdanja da se usudim prići curama u koje sam bio poluzaljubljen. A novogodišnji tulum u Jaski je trebao biti prekretnica. I odlučio sam da će i biti.
No kao i puno puta nakon toga, dogodilo se da su umjesto mene zabavom dominirali tipovi s ugrađenim samopouzdanjem. Jedan je preuzeo šank, drugi kazete, treći zabranjene materije, četvrti petarde. I svaki je imao svoju publiku, a ja se vrzmao od Emila do Predraga i tražio svoju priliku da po nečemu budem drugačiji i privlačim pažnju. Pa sam se napio, glumio klauna, hital se okolo po snijegu i općenito – ispao kreten. Novu sam dočekao na balkonu smrzavajući se kao mladi Edi Škovrlj, kroz pripitu mi je maštu dopirala neka daleka nada da će barem jedna od cura u koje sam zaljubljen izaći van k meni, zagrliti me i da ćemo biti skupa i sjećati se s veseljem te večeri do kraja naših života. A možda se i pofatati, fakat je bilo hladno. Nakon pola sata sam već izgledao sigasto kao Mila Horvat na terenu nakon zadnjeg kola
Lige prvaka po skupinama, a tada je ona otvorila vrata. Mislim, znao sam da je ona, nije mogao biti nitko drugi. Naježio sam se i začuo ženski glas: “Majmune, uđi unutra, neće mi starci dat više tulumarit ak’ te vratim doma bolesnog!” Pa sam ušao i od tuge popio sve pitko i deci Pitralona sa sirupom od borovnice jer su se svi uparili i gnjilili po svim kutovima. OK, više ne slavim s razredom, rekoh, te prekrižih zauvijek taj doček ‘88. Ili‘89., tak svejedno.

Doček s curom na tulumu
Skorašnjim skidanjem jumfa, unatoč i dalje nedovoljnom samopouzdanju, uslijedilo je par dočeka u parovima. Ono, ili skupite lovu ili maznete mami odojka i francuske, te onda odete zajedno na tulum. Bože, greške. Tad sam još bio ljubomoran, a bogami i ona, pa se sve završavalo pripitim frktanjem i durenjem kad bi ona išla plesati sa zgodnim tipovima, a ja zaglavio u kuhinji s gitarom i buljenjem u veći dekolte od onog koji mi je pripadao.
Onda bismo se svađali i plakali i probali se pomirbeno poševiti, što je uvijek bio problem kad bi s nama spavalo još desetak plus-minus vidljivo strganih ljudi, tako da ni to nije bila idealna opcija. Mamurluk plus durenje – gubitna kombinacija u svakom slučaju. Ali i dalje bolje nego da glumimo golupčiće, znate one nametnike koji dođu na dernek, zauzmu fotelju i onda se ljube do zore. Disgusting, bljak…

Organizirani doček u kafiću/klubu
Bolje je Novu dočekati u društvu bazenskih gljivica ili karlovačke mladeži hadezea odjeven u crveno, nego to učiniti na nekom grupnjaku koji se reklamira DJ-em, bogatim švedskim stolom, besplatnom cugom i neizbježnom čašom šampanjca u ponoć. Dugo dvojiš, ali na kraju ipak iskipaš tih cca pedesetak eura, ovisno o godini i prilici, a koji si kreten shvatiš tek kad skockan uđeš unutra. Nažalost, uvijek te vodi neka nada da je tamo sve puno usamljenih seksi teta koje će pasti na tvoj širok osmijeh i puno putopisnih pričica. Džaba…
Dakle, ako dođeš prije jedanaest navečer, osjećat ćeš se kao vitamin u bureku, usamljen do bola u prevelikom prostoru u kojem samo trčkaraju nervozni konobari. Ako dođeš u 23.01, unutra će biti milijardu i jedan kreten, od kojih si samo ti platio kartu, od pića ima samo Segestičina votka i luksemburški lažni viski, toplo pivo i puno džusa, šank je nedostupan, a jedina dva pladnja čajne i podravca nestanu netragom u deset sekundi kao paket u JNA.
Od zgodnih slobodnih žena nema ni ‘ž’, sve je puno skockanih kretena koji em izgledaju bolje od tebe, em imaju veći auto i bunt love, tako da nemaš nikakve šanse prići nekoj rijetkoj nesretnici na koju tipovi nalijeću poput krda napaljenih zombija meet goluba gaćana. DJ nije DJ nego gazda ili njegov sin, pušta neki CD koji je skinuo to jutro s radio Antene ili što je onda već bilo popularno, Velika Gorica, što god, u ponoć krenu cajke ili Drozge, u jedan više nema alkohola, kradeš zadnju šnitu zagrižene mortadele s pulta i ideš tužan doma lupajući povremeno glavom u prometni znak da se više nikad ne zajebeš. Uzalud.

Doček u drugom gradu
Uplatiš neki aranžman duboko uvjeren da su jabuke drugdje zrelije i žene darežljivije, pa završiš u nekim bečevima,štutgartima, milanima i budimpeštama debelo smrznuta sfinktera na gradskom trgu, slušajući popularni balatonski jazz ili oberštajersku polku, zagrljen s rumenom vidno pripitom buckom u tirolskoj narodnoj nošnji. Pa stalno trčiš po još kuhanog vina ili ledenu limenku piva. I pitaš se zašto nisi obukao dva sloja dugih gaća i barem osam pari čarapa. Zašto? Pa nadao si se nekakvom seksuljku, spontanici pod vedrim zvjezdanim novim nebom, a probudiš se u lošem hostelu s kraljevskom žgaravicom i frendovom čarapom na jastuku. Pa si otvoriš pivicu i nastaviš tulumariti.

Doček sa ženom
Ugasiš televizor nakon njenih Mostova okruga Debilson i pitaš je li za seks. Nije. Zaspiš tužan.

Doček sa škvadrom
Besramno se naločete i serete kako ste nekad ševili. Jedete parizer i guštate na skijaške skokove drugi dan pijući sve što vam je sinoć djelovalo jeftino i loše. Oporavak traje do Tri i pol kralja, ali ste barem malo sretni.

Doček doma s curom
Spečeš neku mrtvu životinju, popijete vino, sjednete pred telku i ti je žicaš oralni ulazak u novu dekadu, stoljeće, nešto.
A) Ona ne pristane, pa se duriš i popiješ za inat sve vino, poždereš oba batka, staviš joj krišom obrvu u kremšnitu i namjerno okreneš na Stevena Seagala te pratiš radnju.
B) Ona pristane, vani puca, u tebi puca, zaspiš u 0.04, ona gleda Cameron Diaz u nekoj šugi i duri se do Uskrsa.

Doček 2013.
Skupit ću najveće bogatstvo svijeta i hitit ga na stražnje sjedalo Clija. Onda ćemo igrati crveno-zeleno sa semaforima, kalodonta, pjevati i uletjeti kod Jane i Julije. Kako je moj sedmogodišnji rastavljeni jedinac potajno zaljubljen u Janu, a Julija javno u njega, prvo će se Julija duriti, Rok se bahatiti, Jana cvasti, a onda će se svi satrati kolačima, a ja ću, nakon duljeg nagovaranja, glumiti čudovište. Pa ću ih ganjati i razbacati ih po dvorištu kao gnoj po livadi, pa će svi skočiti na mene i pobijediti me (ponesi štitnik za zube, Riba, ponesi štitnik…), onda će Jana gledati crtiće, a Rok pričati ozbiljno s Julijom, ja ću lajati o smislu života s divnim ljudima i gledati u sobu mog donedavno malog krmeljka kako se pretvara u velikog dječaka, smijati se, odbrojavati, paliti prskalice, objašnjavati zašto ne volim petarde, čitati im bajke i odnijeti pozaspali zamotuljak od sad već trideset kila u ugrijani auto. Navinut ću tiho Zadnju večerju Lačnog Franza, Bez kaputa Atomskog skloništa i još pokoji generacijski sentiš na repeat i polako nas odvesti kući. I biti sretan.
Brzo leti ovaj život, učite na vrijeme na greškama i, dajte, uživajte u svakoj sekundi, štima? Ajd pivili!

Dakle, pivopije pršte od sreće poput prve pjene iz bačve. Ako ste ljubitelj klasičnih, modernih, konzumnih ili craft pivica – slijedi mjesec dana težih perverzija i savršenih događaja!

Krenimo random, a ne redom!

11885712_1033121006707830_731132671765669465_o

Danas, u petak 21. kolovoza 2015. održava se jednodnevni festival piva u Novoj Gradiški. Ekipa Pivovare Bošnjak iz Sičica okuplja kremu domaćih craft pivara, pa se nacrtajte na gradskom trgu prije sumraka!

Crafting

Istodobno u Daruvaru počinju Dani Staročeškog piva, prvo s koncertom zabavne glazbe i potocima ovog nepravedno zapostavljenog piva, a u subotu 22. kolovoza i druženjem hrvatskih i čeških craft pivara, također na glavnom trgu. A gdje su Česi… Događanje traje čitav dan, a voditelj je ćelavi bradonja sa spojenim obrvama – ja.

Daruvar

Kako sreća dolazi u valovima, tako se u Splitu ispod Poljuda održava beer party pod nazivom Hmeljovo, pa ako više preferirate more od kontinenta…

Hmeljovo

Uz to, ako vam se ide preko granice na sjajnu rokersku atmosferu, brdo ljudi, koncerte uglavnom hrvatskih izvođača i nemate straha od susjeda – u tijeku je i Belgrade Beer Fest, a u Karlovcu danas počinju najveći Karlovački dani piva.

Beer Fest

Dani Piva Karlovac

Što ste smršavili, smršavili ste, vidimo se sigurno!

Kako sam se jako kasno prosekso, tako sam i relativno kasno shvatio svu ljepotu Open Air Festivala. Bilo je to negdje 1996-97. u Izoli na Deep Purpletima, kad su roditelji skrivali snaše i zatvarali drvene škure pred naletima čupavih rokera sa svih strana svijeta. Napio sam se, smijao, pjevao, minglao i gledao zgodne tete, da mi čupavi strojovođa iz Konjščine nije uzeo deset maraka za majicu i ne vratio – bilo bi savršeno. Ma bilo je. 17 godina kasnije Deep Purple se unakazuju diranjem s Koeljom lakih nota u vidu Đibe, a Zagreb ima svoj deveti Open Air Festival različitih imena, ovisno o sponzorima, pa je tri dana jarunsku travu gazilo na desetke tisuća posjetitelja INmusica.

Skužio sam da sam i dalje dnevni tip, i da me najviše vesele prvi bendovi, oni dok još vidiš sretne face oko sebe, polugolu mladost u transu, pijane debele Nijemce i one tri kosooke blatne. Ljutim se na sebe što ne znam više pjesama, ali skačem i mumljam, i urlam kad je gotovo, nadam se da će odsvirati i moju stvar, jer svaki infantilac ima svoju stvar koju želi da mu se odsvira. I Partibrejkersi odsviraju Kreni prema meni, i Flogging Molly Black Friday Fules, i Wolfmother onu jedinu kaj znam, i na kraju Pixiesi svih deset pravih. I završe s Where is my mind! Divotica…

Najveći plus ovogodišnjem Festivalu je bio moderan Line-up koji je privukao par tisuća stranaca. To što ja ne razumijem što je lijepo u nastupu Foalsa ili kvalitetno kod Black Keysa, pripišimo mojoj starosti i teškom privikavanju na trendove. Iako su etno stričeki u šlafrocima koji su tamburali po gigantskim patlidžanima bili otkriće, a Digital land s kupažom svih elektro hitova u zadnjih deset godina – čista vesela đuskaona. Pjevač Wolfmothera je isti mladi Jergović, Foalsa Prince na steroidima, žao mi je jedino što sam triput fulo Divljana, ali doći će opet. A i Fratellis su mogli biti malo bolji, dobro, zbriso sam pred kraj na tekmu, mea culpa… Hrana je bila jezivo očajna kao i svake godine, s nerealno visokim cijenama za hrvatske pojmove, ali i bagatelna za strance – pijani Švabo u majici St. Pauli kraj mene kupuje lovu za karticu za cugu za – 1000 kuna. Trećeg dana!!! Nismo mi krivi što nas političari potkradaju i uništavaju pa nam je 18 kuna za pivo, 20 za tri deci gemišta i 30 za Jackie-kolu – puno. Ovo je Open Air, probajte otići u Austriju i tamo nešto pojesti i popiti, uostalom, nakon devet godina valjda znate što vas čeka. Ima i neka jeftina birtija kod Aquariusa, Žirafa, idealno za prije koncerta!

Prijedlozi za dogodine. Organizirati poštenu hranu, kvalitetniju i bržu. One kobase od mrtve janjadi ne bi Suarezu dao, katastrofa. Uz točenu Žuju, obavezno ubaciti i Tomislava. Povećati broj štandova s pićem i hranom, kao i zahoda. Prebaciti sve na srpanj, mjesec koji nije najpoznatiji po količini kiše i broju gromova, poput lipnja. Poraditi na line-upu, i jedan dan posvetiti isključivo dedekima koji bi gledali Springsteena, SOAD, Raccide, Pearl Jam, Green day, kao i uvesti obavezne stalne domaće bendove poput Kawasaki tripa, Leta 3, Overflowa, Postolara trippera i sad već serem. Sjajan potez glede bendova za okupljanje mase stranaca, loše odrađen posao tih istih bendova, oni koji su već bili tu nisu razočarali, deseci tisuća sretnih ljudi doći će i dogodine. Ja prvi među njima. Pivili!

Snimljeno s Nokia Lumia 1520

Kako sam se i peti puta zaljubio u London
„Ima nešto nadrealno u toj ljubavi između skromnog pivopije, zaljubljenika u putovanja, i ove svjetske metropole, melting pota svih rasa i fela. Nema šanse da se ikada tu preselim, ali sam toliko oduševljen svaki put kad naletim da mi se baterije ne prazne jako, jako dugo vremena. Uglavnom, peti puta je bilo i najduže, a misija je bila – položiti tečaj na Britanskoj pivskoj akademiji…

Spadam u kategoriju putnika koji destinaciju posjećuju na kratko vrijeme, ne kao Shale na mjesec dana, Veliki Gogo na dva, ili Veličan na dok ga ne steraju, ali pokušavam taj koncentrat od tri-četiri dana iskoristiti najbolje što mogu, pa sam na povratku uglavnom iscijeđen kao krpa. Ovoga sam puta imao plemenitu misiju – postati pivski sommelier. Kako od srednjih nogu spajam neugodno s beskorisnim, odnosno pivuckam po svim zakučcima Planeta, tako je došlo vrijeme da se i moja potraga za svetim pivom konačno i titulizira, a kako ljudi iz Zagrebačke pivovare savršeno dobro znaju koliko volim pivicu, tako su mi i javili za ovaj tečaj u – Londonu. O samom tečaju možete pročitati na portalu za hedoniste punkufer.hr, ali danas pišem o onome što sam doživljavao prije i nakon desetosatnih predavanja. S degustacijama, of course!

Aerodrom Heathrow je besprijekoran, a ljubazni Bjelorus će vas na informacijama uputiti da kupite Oyster karticu, koja je u biti pokaz za Metro i buseve. idealna stvar za svakog putnika s crvićem u guzi koji gradovima vrluda satima, i nema love za skupe taksije. Cijena 5.60 funti do centra, bus 1.40 funti. Izlazak na cestu i isprika vozaču koji me skoro pokupio jer čitam na podu da gledam desno i pogledam lijevo. Klasik, nakon tri dana se priviknete. Vozni park je obijesan, crnci voze BMW-ove, Indijci Audije, rijetki Britanci Mečke i Lexuse. Da dođem ovdje s Cliom, ne bi me pustili ni da budem crnac. I mrzim onaj njihov sklop pipa nad kadom, nikad pogodit mlaku…

Iza svakog ugla čuju se ruski i poljski, Slavenizacija je ogromna jer svi dolaze u potragu za poslom kojeg u Londonu uvijek ima, tako da su Poljaci vodoinstalateri, Crnogorci izbacivači, Rusi mafija, a Hrvati igraju nogomet. Letio sam u avionu s oba Kranjčara i morao im reć za onu frljoku, kad je Niko neki dan fintom srušio braniča na pod – da me vratio u mladost i najbolje dane Prosinečkog. Htio sam mu reć da sam ja već star čovjek, ali da je trebao Japanu pucat penal jako po sredini, ali trebali smo sletit, sreća njegova, uvijek se raspekmezim kad pričam o tekmama. A kad smo kod nogometa, odsjeo sam u blizini Chelseajevog stadiona, doduše, London ima toliko stadiona da si uvijek blizu nekog, ali sam prvi puta posjetio Battersea, kvart uz Temzu, nov, moderan, uredan i predivan. Prvi red uz rijeku su staklene vile, hoteli i poslovne zgrade, korak iza ono najljepše britansko – ciglene kućice s dvorištem, u kojima vidiš tipa koji čita novine loveći zadnje zrake sunca.

Dan traje od 4.30 do 21.30, ali nije dovoljan za vidjeti sve što vas zanima. Prvi dan hodam sat vremena od hotela do predavanja i divim se trkačima, joggerima, biciklistima… Nema te zelene površine, šetališta, ma ni ravnog asfalta da svakih dvadeset sekundi ne protrči netko u specijalnoj uskoj majičici, slušalicama i obaveznim ruksakom. Ovi naši sektaši, Brooks, Nike, Adidas, lipov su čaj prema Londončanima, koji s grčem na licu i nervoznim pogledam gutaju milje i vonjuckaju na poslu? U biti sam zavidan jer sam strgan od hodanja i gledanja, pa liježem u prvi park na debeli sloj engleske trave. Otvaram pivicu (dvije funte) i za tri minute pričam s nekim netom prisjelim studenticama s Jamajke, napaljenim malezijskim aviomehaničarem i plesačem iz Kragujevca homoseksualne orijentacije. Zato jer brije ruke. Valjda. Ali uz pivo paše svaka spika, a pogotovo ova internacionalna, na travi, u parku, u Londonu, na pet minuta od Piccadillyja. Gledam cijene hrane, hamburgeri, kebabi, fish&chips, sve od 5 funti naviše od strašnih ćumeza do elitnih pubova, gdje je steak otprilike 12-14 funti. Točeno pivo, pinta, dakle malo više od pola litre – od 3,5 do 5 funti. Uvijek postoji opcija trgovine i sendviča na klupi, ali ni tu se ne možete izvući ispod 50 kuna. Prvi dan jedem fish&chips i lupam se u glavu jer mi je mama s Korčule, i ovo je penis, a ne riba, drugi dan kraljevski hamburger od kralja koji je davno abdicirao, a treći lamb curry koji mi je štrcnuo u oko dok sam cuclao nudlu. Danas već vidim većinu boja spektra, hvala, uglavnom, ne vjeruj Pakiju kad ti kaže da curry nije jako ljut. A dobaaar…

Najveću sm muku mučio s WiFijem. Ni za lijek. Tu i tamo neka skupa birtija, a i tamo se trebaš registrirati, ispuniti upitnik, lakše je na burzi doći na red. Što me jako ljutilo, jer sam se navukao na Geocaching, pa sam jednva dva komada našao na pipanje…

Osjetio sam se sigurno, nisam bio u sumnjivim kvartovima, pa je bilo i začuđujuće uredno. Ah, da, bio sam od nedjelje do srijede, pardon. Britanski aleovi su čuđenje u svijetu pivopija, mlaki, mutni, aromatični, nepodrigljivi. Dakle, fantastični. Noćni život sjajan, sve puno, sve divlje, od Rihanne do Iron Maidena, po željama. Turske kave ni za lijek, magnetići 4 komada za 5 funti, slikanje pored London eyea dok student glazbene akademije piči gajde – neprocjenjivo.

London je divan jer si istog trena kad stupiš na njegovo tlo – Londončanim, dio gomile, svijet. Njegove su djevojke lišene kompleksa, hodaju polugole, sa svim manama i vrlinama na ti, sretne i nasmiješene, slobodne i lude. Tipovi su još slobodniji, u japankama i kratkim hlačama, nabildani i samodopadni, glasni i totalno puni samopouzdanja. Jedni i drugi u bojama svim, toliko normalni i neopterećeni da sam nakon tih par dana jednostavno sretnije biće. Pa ću uskoro opet u Londru, makar napuniti baterije. Ali sad je red na Barcelonu i Prag da se vrate na tron… Uskoro… ASDA, adiiiijo…

Tata Zvončica je došo s mora, gdje živi već devet godina – na operaciju mrene. Kako je ova država uništila sve, tako muči muku s doktorima, jer ne želi ići preko veze – “Plaćam zdravstveno 50 godina, ima da me srede!”. Tako da se patimo. Ima 69, ja imam 43, Rok 8. Nije da se shvaćamo, ali bar nam je zabavno! Tu su neka naša prepucavanja, pa ako ne pratite fejs…

“Tata, hoćeš graha?”
“Mmmm, ne baš…”
“Brokule?”
“Ne jedem zeleno, ne probavljam ta sranja…”
“Kiseli kupus?”
“Pih, ne volim kiselo, i nije dobro za prostatu”
“Krvavice s kruhom?”
“Hm, samo ako nisu premasne i preljute, znaš, kad sam ja bio mla… Opa, fino…”

I mir je zavladao prerijom, Otočanka Samobor, kumim vas svevišnjim na krvavicama, ako ih Zvončica jede, onda su stvarno de luxe!

————————

Stavljam sol u grah, a tata, koji je netom operirao mrenu, i kao ne vidi ništa, s pet metara kaže onako dušanovićevski uffff, ko da je ivanišević fulo za metar…
“Ne, ne, samo ti kuhaj, ne bum ti se ja mešal…”

———————-

“Sine, skuho sam poriluk.”
“Ne jedem ga od 1976.”
“Znam, ali to je zdravo, imaš ga na špaheru.”
“Je li topao?”
“Je, skuhao sam ga u 2.”
“Tata, sad je 6.”
“Da, ali još uvijek je topao, krumpir se ne grije.”
“Zvonimire, ovo je blago ledeno, i sige su toplije, ja ću to zgrijat.”
“KRUMPIR SE NE PODGRIJAVA!”

Mislim da se ovako osjećo onaj čiko ispred trideset pehara i samo jednog svetog grala…

————————-

“Sine, od čega radiš smjesu za palačinke?”
“Pola mlijeko, pola mineralna…”
“Hm, da, suhe su, nisu glatke kao mamine, ni jednostavne, one onako samo gutneš pa kliznu… Ali ih mogu manje pojest, to je pozitivno…”

Pojeo je četiri, Rok tri, shvatio sam to kao kompliment mjeseca, hell yeah!

———————–

“I, stari, kakva ti je sarma?” (Upravo načinje drugu…)
“Sine, kupus se pere, ovo je kiselo.”
“Pa da neću kiselo, stavio bi repu…”
“Mda, ali fila je solidna. Jel dinstaš luk prije punjenja?!”
“Dinstam.”
“Da, kad vi ništa (naglašeno NIŠTA) ne čitate, luk se ne dinsta za sarmu. Iako ga ja volim prodinstat…”

Večeras epizoda purica. Već vidim da ću dobit pljusku jer sam je peko vertikalno… Kako ja njega obožavammm!

———————

Naručilo ga za operaciju za godinu i pol dana
Došao je s Korčule s plus 12 na -5
Prehladio je mjehur
Doktor mu je preporučio antibiotik
Dao mu je krivi antibiotik koji mu je sjebo bubrege
Reko mu je da prestane pit antibiotik i ode na gastroskopiju, al da se to dugo čeka
I onda mi kaže za moju esencijalnu juhu od elite domaćeg pilićarstva i dva ekstravagantna grincajga – da mu je “Jestiva”…

Izdrži stari, još malo pa će ljeto i ribičija…

———-

tata: Sine, trne mi noga.
ja: Ma nije to ništa, ajmo do placa da se protegneš.
tata: Ne, nije dobro, zovi hitnu.
ja: Dobar dan hitna, evo, tati mi je utrnula noga
hitna. Ma nije mu ništa, neka malo prošeće…
tata, glasno: Utrnula mi je noga, vodite me na operaciju

Odveli ga na operaciju, izvadili mu ugrušak u dva ujutro, spasili mu nogu i štošta…
Na meniju banane, više ne spominjem tatu u statusima, odoh u bolnicu, over and out.

————————–

“Tata, hoćeš malo bistre juhe, sad sam skuho…”
“To nije bistro, dobro, daj…”
“Kaj si loše volje?”
“Izgleda da su mi, dok su mi vadili ugrušak prerezali limfni čvor, pa sutra idem nazad u bolnicu.”
“Fakat nije bistra… Oš pasta šute, ima samo mic pancete za aromu?”
“Nije mi do jela…”

Nije ni meni… Dobro, dokle!?

————————–

“Tata, donio sam ti tri bombonjere za sestre.”
“Ja ti to ne jedem, dat ću ih sestrama.”
“Kako kamenac?”
“Jedan urolog kaže da bi mi vadio prostatu, drugi da bi samo pročistio kanal, ali gastroenterolog misli da je to cista.”
“Gastro…!?!?!”
“Da, on mi je našao kamenac, jesam ti pričao kako su mi razbijali kamenac?”
“Jesi, dvaput…”
“Dakle, imaš jednu kamericu na vrhu tih kliješta koju ti zabiju u… (jako puno kasnije) Nego, jel znaš kako ćeš se najbrže vratiti doma?”
“Tata, vozim od Univerzijade, još je Tuki za Partizan navijo…”
“Pa znam, ali sad se tu popneš na Jordanovac, pa…”

Bolje mu je, puno mu je bolje…

————————-

Donesem tati jafa cakes
On kaže da ih ne voli i da će dat sestrama
Ja jedem jafa cakes
Tata priča kako su mu razbijali kamenac kliještima kroz kateter
“Kaj je sine, ni ti ne voliš jafa cakes?”

Od sad seks ima sasvim drugu dimenziju… Ali se čovjek oporavljaaaa, jeeee!

———————–

“Jel ti odgovara fi, boja, položaj naljepnice na banani? Ekvadorska je, sjeveroistok regije, rani holocen, osojna strana…”
“Ne pizdi…”

Stariji postovi »